Bosić pobijedio zahvaljujući srpskoj udici

Mladen Bosić osvojio je novi mandat na čelu Srpske demokratske stranke (SDS), a Mirko Šarović, koji je godinama važio za sivu eminenciju u ovoj stranci, definitvno je izgubio svaki dalji uticaj u SDS. Ovo je, u najkraćem, epilog Izborne skupštine SDS održane u subotu u Tesliću, na kojoj je za Bosićev ostanak na stranačkom tronu podržalo 250 delegata, dok niko od Šaroviću odanih kadrova nije uspio da se dokopa čelnih pozicija u opštinskim odborima niti u Glavnom odboru stranke.

Pobjeda Mladena Bosića na Izbornoj skupštini bila je ubjedljiva, s obzirom na to da je već u prvom krugu glasanja dobio podršku 250 delegata, dok je njegov jedini protivkandidat Gojko Kličković osvojio devedeset glasova. Bez obzira na ovakav skor glasanja, za Bosića je svakako neprijatnija činjenica da je nejaki Kličković, bez ikakve unutarstranačke kampanje i uz loš beckground, suđenje za privredni kriminal i ratne zločine pred Sudom BiH, uspio da dobije podršku četvrtine delegata.

Ipak, novi-stari predsjednik SDS-a može da bude zadovoljan. Izborna skupština pokazala je da u samoj stranci ne postoje veće turbulencije, koje su mogle dovesti u pitanje njegovu lidersku poziciju. Nezadovoljnika u SDS je bilo (ima ih još), ali su oni jednostavno procijenili da u otvorenom sukobu s Bosićem nemaju šanse, pa su se odlučili da ne dižu bunu. Neki od njih su se pritajili, čekajući povoljniji momenat za konfrontaciju sa prvim u stranci, drugi su, opet, poput prvog čovjeka SDS u Bijeljini MIće Mićića, s Bosićem napravili dil. Očekivalo se da će Mićić biti jedan od Bosićevih protivkandidata, ali je načelnik Bijeljine odustao od trke za stranački tron nakon što je Bosić stao na njegovu stranu kada su lokalni osnivači SDS-a, predvođeni Cvijetinom Nikićem, krenuli da mu “skinu glavu”.

Slučaj Mićić bio je jasan znak najuticajnijem sds-ovcu u Zvorniku Dragomiru Vasiću da odustane od udara na Bosića, na šta se spremao nezadovoljan politikom koju diktira predsjednik stranke. Zapravo, Mladen Bosić je vrlo pažljivo i temeljno pripremao svoj reizbor, ne želeći bilo šta prepustiti slučaju. Tako je tokom unutarstranačkih izbora, koji su prethodili održavaju Izborne skupštine, u većini opštinskih i mjesnih izbora SDS-a uspio da postavi svoje ljude.

U sarajevsko-romanijskoj regiji Mirko Šarović je posredstvom višestruko potrošenog Slavka Tošovića pokušao da ostvari svoj uticaj, ali su Šarovićevog pulena u trci za mjesto prvog čovjeka OO SDS u Istočnom Sarajevu pomeli kadrovi Milovana Cicka Bjelice. Tošoviću je ostalo samo da stavi katanac na dosadašnje prostorije stranke (gdje je i sjedište njegove privatne firme), optužujući SDS da mu godinama nije platila kiriju. Bosić je imao problema i u Hercegovini, jer su tamošnji sds-ovi nezadovoljni Vukotom Govedaricom, svojim predstavnikom u najvišim stranačkim organima. Bosić je i u ovom slučaju odigrao ispod žita, obećavajući Hercegovcima da će donedavni potpredsjednik stranke, gačanin Vukota Govedarica, posle stranačke Skupštine biti zamijenjen trebinjcem Slobodanom Prtilom.

Sve ove Bosićeve manipulacije bile bi teško izvodljive da on netom nakon oktobarskih izbora nije povukao, za sebe odličan, ali po opoziciju u RS gotovo smrtonosan potez. Bosić je posle opštih izbora u oktobru, na kojima je SDS na svim izbornim nivoima ubjedljivo potučena od SNSD (pobijedili samo na Sokocu i Ugljeviku), sa Miloradom Dodikom potpisao Platformu o zajedničkom političkom djelovanju na državnom nivou. Bila je to “srpska udica” koju su, stjerani u ćošak, halapljivo progutali svi njegovi protivnici u stranci. Tog trenutka, postalo je besmisleno i, po njih, političko opasno svako pozivanje Bosića na odgovornost zbog izbornog kraha, jer bi bili optuženi za “narušavanje svesrpskog jedinstva”.

Lider SDS-a je tako unutar stranke začepio usta protivnicima, a u širim okvirima za sebe stvorio udobnu poziciju, jer je stupajući u savezništvo sa politički dominantnim SNSD-om svu odgovornost za dešavanja u RS i BiH prebacio na tu stranku. Sve to omogućilo mu je da u prethodnih šest mjeseci na miru, i bez većih trzavica, nesmetano pripremi Izbornu skupštinu stranke i svoj rezibor na predsjedničku funkciju. Doduše, odmah nakon što su u Teslići bili poznati rezultati glasanja, Bosić je napravio mali otklon od Dodikove nepodijeljene podrške HDZ-ovima, što nikako ne znači da će on raskinuti savezništvo sa SNSD-om. Prije će biti da je Bosić tako želio poručiti kako je još politički živ, kao što je moguće da je izjavu o potrebi nemiješanja srpskih političkih faktora u dešavanja u Federaciji BiH dogovorio sa samim liderom SNSD-a.

UKLANJANJE PRVOG EŠALONA

Bosić je tokom unutarstranačke kampanje pred Izbornu skupštinu svjesno radio na uklanjanju ljudi iz tzv. prvog ešalona (osnivača) SDS-a iz organa stranke i na njihovoj zamjeni mlađim i sebi odanim kadrovima. Cijeli taj koncept vješto je prikrio izborom Sonje Karadžić-Jovičević, kćerke Radovana Karadžića, haškog pritvorenika optuženog za najgore ratne zločine tokom rata u BiH, u Glavni odbor stranke. Bosić svakako ne žli sukob sa “osnivačima”, a omoguchavanje Sonji Karadžić-Jovičević da se aktivno bavi politickom je njegova kodirana poruka cclanstvu o kontinuitetu SDS i politike stranke od osnivanja do danas.