Čekajući otvaranje svijeta

U Bosni i Hercegovini svakodnevno je potrebna nezemaljska koncentracija da čovjek kontrolira opravdan bijes. Veliki je broj razloga za srdžbu, dovoljno se osvrnuti oko sebe, a vrući beton posljednjih dana samo povećava nervozu.

Mislim da sam prije desetak godina imao dobru šansu da smanjim svakodnevnu nervozu samo da sam imao bolju koncentraciju. Putovao sam autobusom i posmatrao krajolik kroz koji smo prolazili. Odjednom, bez ikakve najave, kao da mi je neko ispred očiju postavio nekakav filter, svijet mi se učinio sasvim drugačijim, s bezbroj privlačnih mogućnosti prema kojima treba samo pružiti ruku. Bile su to sasvim male stvari, ali dovoljne da mi promijene život ukoliko im se posvetim.

Zaspao sam s čelom na staklu i uz te umirujuće misli. Kada sam se probudio zaboravio sam sve što sam vidio, razumio i zaključio. Koliko god sam pokušavao da se prisjetim, ništa nije ostalo izuzev slike ribara koji ispod kišobrana, u savršenom miru, mota cigaru jednom rukom. Zbog toga mi je danas, od cijelog tog spektakularnog “otvaranja svijeta” ostala samo želja da postanem ribar.

I to onaj prijeratni: sa zelenim ruksakom na leđima, u rancu badelov konjačić za ribara, a za ribe zdenka sir i vekna hljeba. Da sve radim kako se nekada činilo - do okuke rijeke dođem lokalnim vozom, siđem do vode, naložim vatricu, postavim lončić s kafom na nju, smotam cigaru jednom rukom i sjednem na kamen. I onda polako, natenane, zaboravljam jednu po jednu stvar.

…

Biće i to, obećavam sam sebi, a do tada pravim kompilacije. Pet pjesama s posljednje podijeliću s vama. Ako vam se neka ne dopadne, slobodno je izbacite...

Toma Bebić “Ča smo na ovon svitu”

Corey Harris “Just A Closer Walk With Thee”

Vinicio Capossela “Misirlou”

Nikki Lane “Gone, Gone, Gone”

The Gaslight Anthem “Changing Of The Guards”

(zurnal.info)