ČEKAJUĆI PROTESTE MLJEKARA: Ko je omogućio Vladimiru Usorcu da godinama "muze" državu?

Proizvođači mlijeka iz Republike Srpske i Federacije BiH trebalo je 5. novembra da blokiraju carinske terminale u BiH, tvrdeći da se zbog povećanog uvoza mlijeka guši domaća proizvodnja. Oni od nadležnih institucija BiH traže uvođenje akciza na milijeko koje se uvozi.

KO JE VLADIMIR USORAC

U međuvremenu, mljekari su se predomislili i, nakon sastanka Vladimira Usorca, predsjednika Udruženja proizvođača mlijeka RS, sa ministrom poljoprivrede RS Stevom Mirjanićem, proteste odgodili za 12. novembar. Istu odluku donijelo je i federalno Udruženje poljoprivrednih proizvođača.

Ključno pitanje glasi: ako Ministarstvo poljoprivrede RS i Savjet ministara BiH do sada nisu uspjeli da pronađu rješenja za zaštitu domaće proizvodnje, kako će to uraditi do 12. novembra. Odgovor je vrlo jednostavan - nikako. Odluka o odgađanju protesta potvrđuje ono što se godinama zna: Vladimir Usorac je čovjek koji je uvijek uz vlast i koji sluša naređenja entitetskog ministra poljoprivrede, ko god da se nalazio na toj funkciji.

Najava protesta proizvođača mlijeka i njihova namjera da blokiraju granične prelaze sama po sebi je paradoks, jer problemi u toj oblasti nisu od juče, već postoje godinama. U svemu tome, pojedinci su se dobro okoristili, dok je većina malih mljekarskih proizvođača dovedena pred zid. Granica je za mljekare iz BiH sada zatvorena, ne postoje alternativna tržišta, a mljekare u BiH su napunile svoja skladišta i više ne mogu da otkupljuju mlijeko, jer ga nemaju gdje plasirati.

Zašto je do toga uopšte došlo i koji paradoksi prate ovu oblast?

Prvi paradoks je u tome što je predsjednik Udruženja mljekara Republike Srpske Vladimir Usorac izjavio da se odluka o uvođenju prelevmana od 0.72 KM po litri uvezenog mlijeka ne može donijeti bez političke saglasnosti, ali nije locirao gdje leži politička odgovornost za takvo stanje.

Usorac je izostavio da kaže da je ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Boris Tučić (čovjek od velikog povjerenja Milorada Dodika i aktuelne premijerke Željke Cvijanović) imao dovoljno vremena, od smjene svog prethodnika Mirka Šarovića, da politički i zakonski uredi ovu oblast, pa se ne bi desilo da mljekari razmišljaju o blokadi graničnih prelaza.

Pravo je čudo da je Tučić prije par dana imao vremena da primi mljekare, jer on do sada nikada nije primio delegaciju bilo kog udruženja iz Republike Srpske da sa njima razgovara o mjerama zaštite domaće proizvodnje.

Poljoprivrednici, posebno oni iz Republike Srpske, godinama su tražili mjere zaštite domaćih proizvođača, upravo preko uvođenja prelevmana. Vladimir Usorac ih nikada nije podržao, iz čisto sitnosopstveničkih interesa, pošto se mlijeko sa njegove farme moglo nesmetano izvoziti u Hrvatsku. Sad, kad je EU na Savi zatvorila granicu, i njemu je dogorjelo do nokata, pa je, da bi, prije svega, spasio sebe, zaurlao iz petnih žila. Godinama prije toga Usorac nije tražio odgovornost vladajućih struktura u RS i BiH za nedjelovanje, koje je domaće proizvođače dovelo tu gdje su sada, na kraj mračnog tunela.

ZAŠTO NIKO NE PROZIVA POLITIČARE

Nakon što je Hrvatska ušla u Evropsku uniju, Usorac je na sastanku sa predsjednikom RS Miloradom Dodikom 17. avgusta 2012. godine tražio dobijanje izvoznih brojeva. Dodik je potom zadužio da entitetska ministarstva finansija i poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u najkraćem roku s Udruženjem poljoprivrednih proizvođača sačine neophodne akte koje će predložiti Savjetu ministara BiH, kako bi se uvela veća odgovornost u zaštiti domaće poljoprivredne proizvodnje.

Od tada su prošle dvije godine, ali nije ništa učinjeno. Jedino što se u međuvremenu desilo je sastanak Dodika i Zlatka Lagumdžije krajem oktobra 2012. godine, kada je dogovoreno da BiH, u tromjesečnoj sezoni dospjeća poljoprivrednih proizvoda, zabrani uvoz subvencionisanih roba iz EU u BiH. Savjet ministara BiH trebalo je da donese mjere za uvođenje recipročnih mjera u slučaju da neka država posebnim klauzulama otežava uvoz roba iz BiH. Što se, naravno, nije desilo.

Pošto vlasti godinama nisu učinile ništa da zaštite domaće proizvođače, logično se postavlja pitanje zašto Usorac, kao ni njegov federalni kolega Mehmed Nikšić javno, imenom i prezimenom, ne pozovu na odgovornost političare, počevši od Dodika pa do Lagumdžije, Čovića, Izetbegovića i ostalih i kažu da su upravo oni krivci za ovo što se dešava? Pitanje je i zašto Usorac, poslije dogovora Dodik – Lagumdžija iz oktobra 2012. godine, nije izašao sa svojim mljekarima na granicu, jer se i tada znalo da će u RS i BiH biti viška 50 miliona litara mlijeka nakon ulaska Hrvatske u EU? Imao je Usorac i cijelu prošlu i ovu godinu da organizuje proteste, ali je ćutao, jer takav bunt ne bi odgovarao vlastima u RS, uz čije je skute Usorac oduvijek bio.

Dobro obaviješteni izvori Žurnala tvrde da Vladimir Usorac godinama ima dobre odnose sa Miloradom Dodikom. Kad god bi nešto zatražio, Dodik bi mu to dao. Upravo zahvaljujući snishodljivosti prema Dodiku, te zahvaljujući bivšem premijeru RS Aleksandru Džombiću i nekadašnjem ministru poljoprivrede Miroslavu Milovanoviću, Usorac je od Balkan investment banke dobio kredit od 800.000 maraka za izgradnju monumentalne farme krava. I to na zemljištu koje je dobio u zakup od RS.

Naši izvori tvrde da je tih 123 hektara najkvalitetnije zemlje u prnjavorskoj opštini, koje je dobio u zakup na 15 godina, obezbjedio dugogodišnjim poltronisanjem premijerima RS i ministrima poljoprivrede. Uz to, Ministarstvo poljoprivrede je u dogovoru s Usorcem povećalo premije za mlijeko, kako bi preduprijedilo proteste mljekara. Usorcu je, pride, obećano 100 junica iz Programa nabavke 3.000 junica, zbog čega ne smije da “udari” po vlastrodršcima u RS i ostalima koji su odgovorni za neusvajanje potrebnih zakona i podzakonskih akata u Savjetu ministara BiH, što bi doprinijelo većoj konkurentnosti domaćih proizvođača.

Na kraju, postavlja se pitanje zašto mljekari protestuju i zašto bi građani RS i BiH uopšte podržali proizvođače mlijeka, pri čemu treba izuzeti one poštene proizvođače, koji se bore da prehrane stoku i prežive od plate do plate, koju im isplaćuju mljekare?

Prvo, premija za mlijeko ekstra klase u Republici Srpskoj je 0.30 KM po litri, što je najveća cijena u Evropi!!! To je, valjda zbog toga, što je Republika Srpska ekonomski i socijalno stabilnija od Švedske, Norveške, Finske i zemalja Beneluksa!? Drugo, tričavih tridesetak miliona maraka budžeta Ministarstva poljoprivrede, odnosno pola budžeta, odlazi za premije za mlijeko ekstra klase, kojeg imamo više od 90 posto, po čemu smo takođe šampioni u Evropi.  I niko ne smije da se zbog toga buni, jer bi bio proglašen neprijateljem broj jedan svih mljekara u Republici Srpskoj, a ne samo njih hiljadu, koji su članovi Usorčevog Udruženju mljekara.

ZAŠTO SU MLJEKARI POVLAŠTENI

Ispade da se pola budžeta Ministarstva poljoprivrede, a radi se o novcu svih građana, daje samo mljekarima, a ne i ratarima, povrtlarima, voćarima, uzgajivačima gljiva, japanskih prepelica i slično! Zašto je to tako?

Odgovor je vrlo jednostavan. Zato što je direktor “Farmlanda” Dragan Vasiljević prije dvije godine dogovorio sa Miloradom Dodikom (njih dvojica su veliki prijatelji) da se poveća premija za mlijeko, kako bi upravo veliki proizvođači imali više mogućnosti za dobijanje novca iz budžeta. O propasti “Farmlenda” Žurnal je objavio seriju tekstova. “Farmlend” je progutao milione i milione narodnih para, a i dalje grca u gubicima, ali je zato njen vlasnik Dragan Vasiljević iznimno bogat čovjek. Toliko je solventan da posjeduje nekretnine čak i u Majamiju u SAD.

Postavlja se pitanje zašto bi dubički “Mlijekoprodukt” i druge mljekare otkupljivale mlijeko po višim cijenama, kada Ministarstvo daje premiju od 30 pfeninga za mlijeko ekstra klase, što je dovelo do toga da proizvođači, najviše oni mali, žive od premije? Jedini razuman odgovor bio bi da je RS finansijski moćnija i od Švajcarske, pa može to sebi da priušti.

Pitanje je i zašto se pogodnosti odnose samo na mljekare i šta je sa ostalim poljoprivrednim proizvođačima. Kao što neko treba da položi račune i odgovori na pitanja: zašto Vlada RS daje junice “Farmlandu”, Usorcu i ostalim ljudima i preduzećima bliskim SNSD?  Zašto je odobreno 800.000 KM Usorcu za farmu junica, a on do dana današnjeg ne vraća taj kredit? Zašto davati budžetski novac onima koji nisu ispunili uslove za izvoz mlijeka u EU, a imali su sve vrijeme svijeta da to učine !?

Zanimljivo je da su Usorac i “Farmland” bili su na spisku Ministarstva poljoprivrede RS onih proizvođača koji treba da izbjegnu nalaz Kancelarije za hranu i veterinarstvo EU (FVO) da li ispunjavaju uslove za izvoz mlijeka. Stručnjaci FVO misije utvrdili su da mlijeko u BiH po kvalitetu ne zadovoljava uslove za izvoz, ali se niko nije zapitao kakvo mlijeko piju građani u ovoj zemlji.

Najavljeni protesti neće i ne mogu riješiti nijedan od ovih problema, ali hoće ponovo dati na značaju Vladimiru Usorcu i ojačati njegovu poziciju kako bi i u narednom period mogao nastaviti da “muze” državu. Zajedno sa Vasiljevićem i ostalim povlaštenim proizvođačima mlijeka.

Pitanje zaštite domaće proizvodnje je mnogo kompleksniji problem, koje zahtijeva mnogo rada na sistemskim rješenjima, ali prije svega političku volju da se stvari pokrenu sa mrtve tačke.

(zurnal.info)