Čiko, jel sav ovaj lebac tvoj

Čiko, čiko, samo sam nešto hteo da te pitam.

Pitaj.

Jel sav ovaj lebac tvoj?

Moj. Pa šta?

Zašto ga ne jedeš čiko!?

Malo ko je ostao ravnodušan na dijalog iz partizanskog filma “Užička republika”, gotovo da i nema onih koji se bar nisu naježili pred slikom bola, tuge, nemaštine,... ljudskosti... Gotovo niko nije vjerovao da će decenijama poslije, u odmaklom 21. vijeku, lično svjedočiti potresnoj sceni u kojoj je akcenat na pitanju: Jel sav ovaj bajati lebac tvoj? Jeste i na prodaju je upola cijene.

PRINC HRANI SIROTINJU

Najtragičnija slika našeg društva, uništene sadašnjosti, bezočnosti vladara i nakota oko njih, jada i bijede ovdašnjeg plebsa, stigla je prije par dana iz Prijedora, u obliku vijesti koja iščitava da je tamošnja pekara proširila ponudu i svojim kupcima u asortimanu nudi “jučerašnji hljeb po cijeni od 0,60 КМ”. Radnici pekare “Princ”, koja se nalazi u ulici Kralja Petra Prvog Oslobodioca, istakli su da se jučerašnji hljeb odlično prodaje. Kojeg li apsurda, “Princ” u “Kraljevoj ulici” hrani Sirotinju. I posao im odlično ide, jer sirotinje je jako mnogo, toliko da se bajati hljeb bolje prodaje od svježeg.

Niko iz vlasti “boljeg dijela BiH” nije se zacrvenio zbog ovog, niko nije izrekao ni riječ: bavili su se lažnom borbom protiv kriminala i korupcije, pokušavajući ubijediti Sirotinju da će sami sebi stati ukraj, da će se pohapsiti, osuditi i presuditi; da će se na duge decenije pozatvarati u kazamate od Tunjica, preko Doboja do Foče; da će sami sebi oduzeti ono što su oteli Sirotinji i nanovo ih dovesti u poziciju da spoznaju kako se topi vruća kifla na tečnoj podlozi – produktu žlijezda, odakle trenutno intenzivno curi, bez svježeg lebca koji bi to pokupio. Odličan je bajati, “bolji dio BiH” brine i na taj način o zdravlju kmetova: da im se želudac od vreline lebca ne ukvari, da im se ne struni, da ne rigaju, da ih se nauči da može i gore! Bez lebca!!! Jer, nisu došli do duvara, čim se može 0,60 KM izdvojiti za jučerašnju veknu.

Za to vrijeme, predsjednik Vlade Republike Srpske Aleksandar Džombić poručuje da “u Srpskoj ne postoje razlozi za izbijanje socijalnih nemira i da vlasti čine sve kako bi ublažile posljedice globalne ekonomske krize”. Biće lebca i od prekjuče, starog tri, četiri, pet... dana. Pozelenjelog, buđavog, satrulog..., srpskog lebca za 0,001 KM. Važno je da ima šta ima, kriza je, nema potrebe za dizanjem glave, jer čim se glava digne neprijatelj ne miruje; neće se valjda zbog bajatog lebca dati za pravo dušmanima koji smatraju, insistiraju, tvrde, ističu... da baš i nije u redu da je narod željan hljeba, dok oni koji ga vode više želja ni nemaju, pošto su ih sve već odavno ispunili. Sem jedne: da ih taj isti svijet ne upita zašto od zlatnih kašika spade do mekinja i ostale stočne hrane?!

FRANCUSKA VEKNA

"Mnogi priželjkuju socijalne nemire i eskalaciju problema u RS. Nije problem što oni imaju nešto protiv vlasti ili druge političke opcije. Problem je u tome što oni priželjkuju lošije stanje u RS... Nema razloga za socijalne nemire, jer je ova Vlada učinila sve što je u njenoj moći, pa čak i više od toga, kako bi se ublažile posljedice krize", bogobojažljivo glagolja Džombić, brišući rukavom masna usta i razmatrajući opcije gdje bi još mogao kupiti imanje, sem onih koje posjeduje u Španiji i Francuskoj. A tamo je lebac odličan i ima ga na bacanje. Posebno u Francuskoj, odakle bi Republika Srpska uskoro mogla početi sa uvozom bajatog lebca. I to sve u skladu sa zakonom: tender, najbolji ponuđači, sve transparentno, podjela preko Robnih rezervi u svim ovdašnjim rezervatima; distribuciju bi obavljali besposleni kamioni “Integral inženjeringa” i “Niskogradnje”, a građevinci ne bi ostali bez posla, već bi lebac sa vozila bacali razdraganom puku, svjesnom da je kriza i da neprijatelj, sit svega, ne miruje. Bude li dušmanin krenuo po principu: On nas kamenom, mi ćemo njega hljebom, pa će vidjeti rušitelji “boljeg dijela BiH”, kao i domaći izdajnici, kako lebac boli i kako je lebac tvrđi od kamena.
Bespotrebno je dalje opservirati, Užička republika ovdje je bespovratno satrvena. Jadikovati nad situacijom je besmisleno, patetično i otužno; ... ljudskosti još ima samo u starim filmovima... Umjesto zaključka, psovki, lamentiranja..., podsjećanje - Davno je rečeno: Narod koji proda slobodu za hljeb, ni ne zaslužuje slobodu! Šta tek reći o onima koji slobodu prodaju za bajat hljeb???

(zurnal.info)