Čips može zapošljavati, dijeliti plate, spasiti djecu i stanjiti gojazne

Broj nezaposlenih u Republici Srpskoj dostigao je broj od 150.000. Tvrdi se da od zaposlenih, njih čak pedeset hiljada u julu nije dobilo platu, isto toliko ni u avgustu. Reklo bi se potpuna katastrofa, ali u ovom entitetu uvijek postoji Dežurni Mesija, koji iz rukava ponudi spasonosno rješenje. Posljednji u nizu spasilaca je Ranko Škrbić, ministar zdravlja u Vladi RS. Čovjek čita novine, pa pročitao da su u Mađarskoj uveli porez na grickalice, brzu hranu i gazirane sokove. Mađari su zaradili par miliona evra u proteklih par mjeseci, a dogodine očekuju čak sto miliona evra od tog nameta.

U čipsu je spas, poskočio je Škrbić (zaboravljajući da je Mađarska uređena zemlja i članica EU, za razliku od BiH) i odmah, preko ministarstva kojem je na čelu, pokrenuo inicijativu uvođenja domaće verzije mađarskog "čips poreza". Pojašnjeno je da bi novi namet smanjio kupovinu "nezdrave", premasne i preslatke hrane i pića, a uz to donio i pare u republičku kasu. Bila bi to i svojevrsna dijeta za pretile, jer bi se, kako tvrdi Škrbić, njihov broj smanjio.

"Idemo s ozbiljnom inicijativom uvođenja poreza na nezdravu hranu, prvenstveno zbog toga što su posljednja istraživanja Instituta za javno zdravstvo RS pokazala da su djeca predškolskog i školskog uzrasta u velikoj mjeri gojaznija u odnosu na period prije deset godina", rekao je ministar.

Kakvog li nevjerovatnog licemjerstva: u ovoj zemlji je 50 posto stanovnika na ivici bijede; žive od nekoliko maraka dnevno, a ministar se “čips porezom” bori protiv gojaznosti. Čije? Valjda sopstvene, te ostalih pripadnika vladajuće kaste koji su se, živeći godinama (na grbači naroda) kao bubreg u loju, dobrano “nabacali” salom i masnoćom. Nakon Škrbićeve “inicijative”, jasno je da je ova vlast potpuno izgubila dodir sa stvarnošću. “Sit gladnom ne vjeruje”, stara je narodna, po kojoj se i mninistar zdravlja ravna, jer samo neko ko potpuno prezire puk koji vodi mogao je izaći sa sličnom inicijativom, pri tom se, cinično, pozivajući na “našu djecu”.

Da li je Škrbiću palo na pamet da se za veće prihode u budžetu bori tako što će na sjednici Vlade RS i Narodne skupštine zatražiti da ove institucije nalože Poreskoj upravi RS da naplati desetine miliona maraka duga od firmi kao što su Integral, Farmland, Sinekop…, koje su sve odreda u vlasništvu “prijatelja i ljubimaca vlasti”. Pa kada se ti milioni naplate, da se ubrizgaju u privredu, koja bi opet počela da zapošljava roditelje “gojazne” djece i da im isplaćuje platu. Za koju bi oni kupili zdravu hranu sopstvenog podmlatku i tako ga prestali hraniti “čim stignu”, sa namjerom da se po svaku cijenu, (žile žilave), biološki održe. A da su stvari dotle došle, jesu.

Prije negoli se porezi od dužnika iznaplaćuju i privreda poskoči, Škrbić bi se mogao založiti i da se mašinovođama plati njihov krvavo odrađeni “kilometer”, da ih se vrati na pruge, kako i ono malo preostalih firmi koje rade, ne bi kolabiralo; pa da i oni kupe svojoj djeci nešto što nije zavedeno pod registrom “premasne i preslatke hrane i pića”. Nešto zdravo i nemasno, kao što to vladajuća kasta voli.

(zurnal.info)