Dajemo u koncesiju Bosance i Hercegovce, polovne, ali sposobne za ljubav

U Mostaru i njegovoj okolici ima svakojakih čudesa, prirodnih i arhitektonskih. Tu je Stari most i cijeli Stari grad, tu su slapovi Kravice, manastir Žitomislići, rijeka Buna, vrelo Radobolje, Počitelj, Mogorjelo, Priceova Troja u Gabeli (zapravo rimska tržnica) i jedna posebno skladna prirodno arhitektonska cjelina, koja obuhvata vrelo rijeke Bune i dervišku tekiju.

Nad vrelom rijeke Bune, koje je jedno od najbogatijih vodom u Europi uzdiže se okomita stijena na kojoj se smještena i kula Stjepana Vukčića Kosače. U podnožju stijene, odmah uz izvor Bune, nalazi se tekija sa musafirhanom i dva turbeta. Skromna i predivna u svojoj jednostavnosti, a u prirodu uklopljena tako da se čini kao da je tu od samog postanka svijeta. Teško je opisati osjećaj, koji čovjeka obuzme kad prvi put kroči u avliju blagajske tekije. Prizor je to, koji svakoga ostavlja bez daha.

KAKO SE ODUPRIJETI NAPASTI

Ta slavna tekija, izgrađena u 16. stoljeću, isprva je bila vođena od strane bektijaškog reda, a u 18. stoljeću, kad prvi put biva obnovljena postaje centar okupljanja halvetijskog reda. Elem, u tih par prvih stoljeća svog postojanja blagajska tekija je dervišima služila za okupljanje i vođenje prijateljskih, ali i znanstveno filozofskih rasprava.

Razne su se povijesne osobe vezale uz sudbinu blagajske tekije. Priča i mitova vezanih uz to zadivljujuće mjesto ima za par romana. Ali godine prolaze, smjenjuju se epohe, vladari, države, znanost i filozofiju smjeni poduzetništvo, a na poduzetnički brod ukrcaše se i novovjeki filozofi iz mostarske Vakufske direkcije. Trgovci dušom nedavno su odlučili ovaj vrijedan kulturno istorijski spomenik dati u najam turskoj turističkoj agenciji Fidan Turizam.

Ugovor je slopljen ne 32. godine, a njegova ukupna vrijednost iznosi ravno 1.000.000, 00 konvertibilnih maraka. Preračunato na mjesece ispada da mjesečna koncesija za zakup blagajske tekije stoji "vrtoglavih" 2.500,00 KM što je suma, priznat ćete, koju bi svaki malo bolje stojeći BH ugostitelj mogao izdvojiti za najam tog turističkog bisera.

Hajde de, recimo da Vakufska direkcija sa svojim vlasništvom može činiti što hoće, ali mi se čini kao sumrak pameti davati svu tu ljepotu u najam za tričavih 2.500,00 maraka. I upravo to je činjenica, koju treba kurzivom napisati u turističkim vodičima pa da se stranci čudom čude koliko su jeftini priroda, istorija i duhovnost u Bosni i Hercegovini. Možda netko zakapari i Stari most ili Partizansko groblje. Ležimo mi, a para kaplje. Bole nas mnogo!

Uostalom, procjene kažu da Blagaj i blagajsku tekiju godišnje posjeti oko 200.000 turista. Da svatko od njih na tekiji ostavi samo 1 konvertibilnu marku to je već puno više od mjesečnih 2.500, 00 kaemova. No, daj našem čovjeku ponudu, koja glasi: evo ti danas 1.000 maraka, a evo ti, s druge strane, 1.000.000, 00 maraka, koje možeš uzeti za godinu dana. Svaki će bh insan posegnuti za onom hiljadarkom, koju može odmah dobiti. Daj šta daš, jebo ti tvoj million za godinu dana, jer tad možda ne bude ni tebe ni mene. Mudar je naš čovjek. Mudar, nestrpljiv i lijen. Daj mu koricu hljeba, a ti radi sa zemljom šta ti volja. Bolje štruca u hladu, nego dvije na suncu, kaže još jedna narodna mudrost.

KOJEKAKVA NEVIĐENA ČUDA

Viđao sam ja u Blagaju još kojekakva čuda i sva bi obogatila hercegovačke turističke vodiče više tragičnim nego komičnim zapletima (raspleta kod nas još uvijek nema). Oh, da, ima i u najnovijoj istoriji Blagaja i blagajske tekije priča makar za jedan podeblji roman, koji bi završio uskličnikom i upitnikom.

Vlasnici restorana samo zafrljače kese sa smećem preko ograde u rijeku. Dosadašnji turistički

pregaoci u blagajskoj tekiji dohakali su nedostatku frižidera tako što su gajbe sa sokom spuštali u Bunu odmah ispod stepenica, koje iz avlije vode do izvora rijeke sa kog se iz tespiha privezanog uz zid tekije mogla piti svježa, ledeno hladna voda.

Jedna poslijeratna priča kaže da je neki iznervirani Blagajac pobio i orlove, koji su svijali gnijezdo na stijeni iznad tekije, i to zbog toga što su mu krali kokoši. Uostalom, jebeš orlove, koji su, uzgred budi rečeno, bili donacija Španjolske države, jer su ovi naši domaći orlovi nestali/odselili u vihoru rata. Priča kaže da taj iznervirani Blagajac još uvijek uzgaja kokoši na istom mjestu. Norvežani su kupili blagajski ribnjak i dofurali u njega masnu crvenu norvešku pastrmku. Napravili su poslovne planove. Pričalo se o konzerviranju ribe, izvozu i čemu sve ne. Ta mi se pastrmka nikako nije dopadala, ali nikad zbog toga nisam poželio otrovati svu riblju mlađ vrijednih norvežana, a neke su šaljivčine u Blagaju učinile upravo to. Nestade potom skandinavaca kao da ih nikad i nije bilo. S njima nestade i onaj poslovni plan. Doduše, čini mi se da firma još postoji, ali se o njoj više ne govori.

Bit će da zbog svega toga i ne treba da se čudimo jeftinoći najma blagajske tekije i vrela Bune. Svjetovne i duhovne vođe u Bosni i Hercegovini već dobrih dvadesetak godina arče i rasprodaju istoriju, privredu i prirodna dobra kako kome stignu, uglavnom za male pare i dobru osobnu proviziju. A narod podivljao, ubija i truje. Sve i da hoćeš veće pare ne možeš tražiti.

Sutra se ne bih začudio da naiđem na međunarodni tender, koji glasi: dajemo u koncesiju cca 4.000.000 Bosanaca i Hercegovaca; polovni, izraubovani, izluđeni i izmučeni; pogodni za jebanje u mozak; cijena: prava sitnica!

(zurnal.info)