Dalai Lama se povlači iz politike

Govorio je da će, onog dana kad Tibet bude slobodna zemlja s demokratskim Ustavom, svu političku i istorijsku odgovornost predati novoizabranom predsjedniku i „živjeti kao običan građanin“. Premda Dalai Lama, politički i duhovni vođa Tibeta, još nije dočekao taj dan, odlučio se povući iz politike i zadržati poziciju duhovnog vođe tibetanskih Budista. Svoju namjeru obznanio je u indijskom gradu Dharamsali, višegodišnjem sjedištu vlade u egzilu, prilikom obilježavanja pedeset druge godišnjice ustanka protiv kineske vlasti i treće godišnjice pobune tibetanskih monaha, desetog marta ove godine.

„Otkad sam obznanio svoju namjeru, čuo sam uporne i iskrene zahtjeve – iz Tibeta i šire – da zadržim poziciju političkog vođe. Moja želja da predam vlast nema nikakve veze s bijegom od odgovornosti. Radim to zbog dalekosežne dobrobiti Tibetanaca“, kazao je budistički vođa i dodao: „ Ne činim to zato što sam obeshrabren. Narod Tibeta poklonio mi je toliko povjerenje da ću, zajedno s njima, nastaviti da se zalažem za pravdu.“ Premda neki analitičari na mjestu novog premijera vlade u egzilu vide Lobsanga Sangaya, doktora prava s Harvarda osobito popularnog među mladim Tibetancima, svi su složni u tvrdnji da će Dalai Lama ostati jedina ličnost sposobna da ujedini i pokrene pripadnike ovog naroda u Kini i svijetu. Međutim, glasnogovornica kineskog Ministarstva spoljnih poslova je njegovu odluku o povlačenju iz politike nazvala „trikom u cilju zavaravanja međunarodne javnosti“.

U svojem govoru Dalai Lama se osvrnuo i trenutna politička zbivanja u Sjevernoj Africi i regionu Bliskog Istoka: „Moramo se nadati da će motivirajuće promjene dovesti do istinske slobode, sreće i napretka za narode ovih zemalja“.

Video igre za budućeg Dalai Lamu

Četrnaesti Dalai Lama (od mongolskog: „dalai“ – okean i tibetanskog: „lama“- visoki sveštenik), imenom Tenzin Gyatso, rođen je kao Lhamo Dhondug , šestog jula 1935. u zemljoradničkoj porodici u selu Taktser na sjeveroistoku Tibeta. Kao dvogodišnjak proglašen je reinkarnacijom trinaestog Dalai Lame (premda je formalni obred prošao kao petnaestogodišnjak) a četiri godine kasnije ušao u samostan započevši dugotrajno i temeljito obrazovanje: među predmetima su pored tibetanske umjetnosti i kulture, sanskrita, medicine i budističke filozofije mjesto pronašli i časovi astrologije, poezije, muzike i drame. U dvadeset trećoj godini dobio je ekvivalent doktora budističke filozofije. Godinu nakon kineske invazije na Tibet (1949.), Dalai Lama preuzima i političko vodstvo, te odlazi u Peking na pregovore s Mao Tse-Tungom i Deng Xiaopingom. Međutim, nakon brutalnog gušenja tibetanskog otpora u glavnom gradu Lhasi 1959. tibetanski lider i vlada odlaze u izgnanstvo u indijski grad Dharamsalu, gdje i danas borave.

Tokom proteklih pet desetljeća Dalai Lama je uspio zadobiti simpatije Zapada a mnoge poznate ličnosti, poput glumaca Richarda Gerea i Stevena Seagala, počele su prakticirati budizam. U godini krvavih protesta na pekinškom Trgu Tiananmen (1989.), postao je laureat Nobelove nagrade za mir zbog „borbe za slobodu Tibeta i mirno rješenje problema“. U posljednje vrijeme, oprečna mišljenja izazvala je njegova izjava da razmišlja o izmjeni hiljadugodišnje tradicije, prema kojoj se nasljednik Dalai Lame bira nakon njegove smrti. Navodno bi kao svog nasljednika, još za života, volio vidjeti dvadesettrogodišnjeg vatrenog sljedbenika Karmapa Lamu, pripadnika nove generacije budističkih monaha, koji između meditacija - poput omladine diljem svijeta – uživa u video igrama, rap muzici i nogometu.

U potrazi za Dalai Lamom: Vizije u jezeru

Nakon smrti trinaestog Dalai Lame, mudraci su u svetom jezeru Lhamo Lhatso na Tibetu ugledali viziju trošne kućice pored trospratnog manastira sa zlatnim i tirkiznoplavim krovom. Nakon duge potrage, manastir su pronašli u mjestu Amdo a pored manastira kućerak u kojem je živio tad dvogodišnji Lhamo Dhondug. Najprije su u više navrata posmatrali dječaka, ne otkrivajući nikom razlog svojih posjeta. Potom su uradili završni test, stavivši pred dječaka više predmeta, među kojima brojanicu i zvono što su pripadali preminulom tibetanskom duhovnom vođi. Dvogodišnjak ih je, navodno, odmah nepogrešivo izabrao uzviknuvši: „Ovo je moje! Ovo je moje! “ Budisti Tibeta dobili su tako četrnaestog Dalai Lamu.