Pravda za Davida: David Dragičević biće ponovo sahranjen na groblju Wiener Neustadt

Ekshumacija posmrtnih ostataka ubijenog 21-godišnjeg mladića Davida Dragičevića obaviće se 12. marta na Novom groblju u Banjaluci. Tri dana kasnije, 15. marta, David će biti sahranjen po drugi put na groblju “Friedhof der Stadt”, u gradiću Wiener Neustadt, u neposrednoj blizini Beča, gdje živi Davidova majka Suzana Radanović. 

Davor Dragičević, otac ubijenog mladića, ranije je isticao da neće dopustiti da tijelo njegovog ubijenog sina ostane u, kako je rekao, zločinačkoj državi. Davidovi roditelji su 13. februara Gradskoj upravi Banjaluka podnijeli zahtjev za ekshumaciju posmrtnih ostataka svog sina.

„Danas smo zvanično predali zahtjev u opštini Banjaluka za ekshumaciju našeg, krvnički ubijenog, sina Davida", objavila je tada Suzana Radanović na Facebook stranici grupe "Pravda za Davida".

Davor i Suzana godinu dana prolaze kroz užas, a to što će po drugi put, u stranoj zemlji, sahraniti svoje ubijeno dijete činjenica je koja njihovu ličnu tragediju i bol povećava do neslućenih razmjera. Za to su odgovorne institucije Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, koje godinu dana nisu učinile ni najmanji korak da se riješi organizovano ubistvo Davida Dragičevića. Naprotiv, učinile su sve da se ubistvo zataška i da ekzekutori mladića i naručioci ubistva i dalje budu na slobodi. 

David Dragičević nestao 18. marta, a njegovo tijelo nađeno je 24. marta na ušću Crkvene u Vrbas kod tvrđave Kastel.

Policija je prvobitno tvrdila da je smrt zadesna, a Tužilaštvo je kasnije pokrenulo istragu o ubistvu mladića. I tu je za policiju i Okružno tužilaštvo slučaj završen, jer mjesecima nije napravljen nijedan korak kako bi se slučaj riješio, a odgovorni za ubistvo mladića našli iza rešetaka. 

Opstrukcija policijsko-pravosudnih organa u istrazi Davidovog ubistva vrši se sračunato, jer roditelji Davida Dragičevića tvrde da je on otet, mučen, silovan i da su ga na kraju ubili pripadnici MUP RS. Mnoštvo dokaza koji su objavljeni u javnosti potkrijepili su tvrdnje Davidovih roditelja. Umjesto da otkriju ubice i naručioce ubistva, institucije u RS krenule su u diskreditaciju, kriminalizaciju i progon ljudi koji traže pravdu za Davida. Svi oni proglašeni su neprijateljima Republike Srpske, stranim plaćenicima, čiji je navodni konačni cilj rušenje aktuelne vlasti u ovom entitetu. 

Porodica Dragičević tvrdi da je Davidovo ubistvo planirano ranije, zbog čega je i izrežirana pljačka kuće porodice Rađen u naselju Lauš, kako bi se pokojni mladić kriminalizovao.

Zbog toga je 26. marta prošle godine održana konferencija za novinare visokih funkcionera MUP RS, koji su naveli da se David Dragičević u noći nestanka prvo potukao s grupom mladića, potom opljačkao kuću porodice Rađen, a onda "zadesno" završio u Crkveni.

Visoki funkcioneri MUP RS tada su tvrdili da je u krvi mladića pronađen LSD, mada u Banjaluci ne postoji laboratorija za tu vrstu toksikoloških nalaza, a naknadno toksikološko veštačenje u Beogradu i u Austriji, pokazalo je da u krvi Davida Dragičevića nije bilo droga.

Također je naknadnim vještačenjem utvrđeno da DNK Davida Dragičevića uopšte nije pronađen u i oko navodno opljačkane kuće porodice Rađen.

Od 26. marta su se na Trgu Krajine u Banjaluci svako veče, do 30. decembra prošle godine, održavali skupovi "Pravda za Davida", na kojima je zahtjevano otkrivanje ubica i nalogodavaca ubistva mladića.

Onda se desio 25. decembar, kada su na Trg Krajine došli komunalci da „počiste“ sve simbole u vezi sa ubijenim mladićem – „Davidovo srce“, drvenu statuu drvene pesnice, kao znak otpora, cvijeće, svijeće… Potom su stigli i specijalci, a policija je prvo uhapsila Davidovog oca Davora, potom je privela i majku Suzanu, nakon čega se na Trgu okupio narod, koji se sukobio sa jakim policijskim snagama. 

Bio je to početak otvorenog progona svih onih koji podržavaju porodicu Dragičević i traže pravdu za ubijenog mladića.  Nekoliko dana kasnije, 30. decembra 2018. godine, održan je posljednji veliki skup „Pravda za Davida“, nakon kojeg je policija rastjerala ljude sa Trga Krajine i bukvalno lovila sve one koji su, poslije njihove naredbe da se raziđu, zadržali na tom mjestu. 

Te večeri „nestao“ je i Davor Dragičević, koji mjesec dana proveo na nepoznatoj lokaciji, a potom je napustio zemlju, jer je optužen da je pokušao izvršiti „državni udar“. Od 30. decembra prošle godine policija je nastavila da privodi i saslušava članove grupe "Pravda za Davida", zabranjujući svako dalje okupljanje veće grupe na Trgu Krajine.

Građani su nastavili okupljanja u crkvi Hrista Spasitelja u Banjaluci, gdje svako veče pale svijeće za ubijenog mladića.

Vlastima u RS i to smeta, pa svakodnevno vrše pritisak na građane koji dolaze u crkveno dvorište ili organizuju mirne protestne šetnje. 

U centru Banjaluke postavljeno je stotine novih nadzornih kamera, od kojih nekoliko pokriva i portu crkve Hrista Spasitelja. Svako veče okupljanje građana na tom mjestu nadzire desetine policajaca, na taj način svjesno utjerujući strah i vršeći pritisak kako bi se smanjio broj ljudi koji dolaze da pale svijeće. Orvelovske metode vladajući establišment pojačao je i svakodnevnim policijskog inspektora u civilu da snima ljude koji pale svijeće za ubijenog Davida. 

Prije nekoliko dana, dok je policijski inspektor u civilu iz neposredne blizine snimao ljude ispred crkve, prišao mu je Ozren Perduv, jedan od aktivista grupe „Pravda za Davida“ i zatražio od njega da se predstavi, jer nije imao nikakvu akreditaciju. 

„Snimatelj“, za koga se kasnije ispostavilo da je policajac u civilu Saša Anđelić, nije želio da se identifikuje, već je nadobudno odgovorio: „Samo vi radite svoj posao“. 

Perduv je potom pozvao operativni centar Policijske uprave Banjaluka i prijavio da se kod crkve nalazi neidentifikovana osoba, koja neovlašteno snima građane u crkvenom dvorištu. Odgovor službenice MUP RS bio je nevjerovatan – Zar tu u blizini nema policije, prijavite ga njima?!!!

Sloboda kretanja, govora i izražavanja stava, koji nije po volji establišmentu, u Banjaluci je dovedena do neslućenih razmjera. Najtragičnije od svega je što svi, koji bi mogli da reaguju, od nevladinog sektora do zvaničnih institucija i predstavnika međunarodne zajednice, ignorišu ovakvo stanje.

(zurnal.info)