Predmet Enesa Mujića preživio je jednu reformu pravosuđa, četiri izmjene krivičnog zakona, dva suda, dva tužilaštva, petoro sudija, poslanički mandat, premijerski mandat i pet nepravomoćnih presuda
Krivično djelo počinio je prije četrnaest godina. Optužen je prije deceniju. Njegov je predmet preživio jednu reformu pravosuđa, četiri izmjene krivičnog zakona, dva suda, dva tužilaštva, petoro sudija, poslanički mandat, premijerski mandat i pet nepravomoćnih presuda. Bio je kriv. Bio je oslobođen. Bila je zastara. Onda je, opet, bio kriv. Potom je bio oslobođen. I sad mu se ponovo sudi. Po šesti put.
Ime mu je Enes Mujić. Premijer je Tuzlanskog kantona. Ne sjeća se kada je optužen. Zna samo da nije kriv. I zna da su za odugovlačenje procesa krivi drugi. Što je, naravno, tačno.
NIKO NIJE KRIV DOK SE NE DOKAŽE SUPROTNO
Bila je 2000. godina kada je Općinsko tužilaštvo Banovići podiglo optužnicu protiv Mujić Enesa, sina Ibrahimovog, zbog toga što je, kao načelnik Općine Banovići, 1996. godine oštetio Budžet, dodijelivši tuđe zemljište za izgradnju trafo-stanice. Na teret mu je stavljeno krivično djelo zloupotreba položaja i ovlasti. Općinski sud u Banovićima je dvaput presudio. Jednom ga je osudio, drugi put oslobodio. Obje presude su ukinute. Dvije godine kasnije ukinut je Općinski sud u Banovićima, a potom je, u reformi pravosuđa, ukinuto i Općinsko tužilaštvo Banovići. Predmet je preuzelo Kantonalno tužilaštvo Tuzla, a sudilo se na Općinskom sudu u Živinicama.
Došla je onda 2006. godina. Mujić Enes je u slobodnim izborima izabran za poslanika u Skupštini Tuzlanskog kantona. Dva mjeseca kasnije postao je premijer i pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću prisegnuo da će štiti zakone i Ustav Tuzlanskog kantona. Četrdesetosam sati kasnije, premijersku fotelju zamijenio je optuženičkom klupom u živiničkom sudu gdje se branio od optužbi za zloupotrebu položaja i ovlasti. U proljeće 2007. godine, zbog ranije preuzetih premijerskih obaveza, nije stigao na vrijeme u Općinski sud u Živinice, pa tako nije ni čuo da je sutkinja Salina Karasalihović izgovorila dvije riječi: KRIV JE.
“Niko nije kriv dok se ne dokaže suprotno”, govorio je Mujić dan poslije, pravdajući se da presuda nije pravomoćna.
NOVO PRAVOSUĐE
Ostavku, zato, nije podnio. Nastavio je raditi svoj posao. A i sud je nastavio po starom. Kantonalne sudije poništile su presudu. Po četvrti put. Onda je predmet oduzet sutkinji Salini Karasalihović i dodijeljen je Ibrahimu Bubiću. Sudija Bubić je, potom, utvrdio da postoje elementi krivičnog djela, ali da Mujiću nije dokazana namjera. Oslobodio je premijera. I dobio funkciju predsjednika Općinskog suda u Živinicama. A Muhamed Tulumović, dotadašnji predsjednik, koji je predmet oduzeo sutkinji Salini Karasalihović, imenovan je za direktora Sekretarijata Visokog-sudskog i tužilačkog vijeća. Sve se, naravno, desilo “slučajno”. Kao što je slučajno Tulumović godinama odgađao izdržavanje kazne Mujićevom šefu iz Banovića, Mirsadu Kukiću. Kao što je slučajno Kukićeva supruga Envera najutjecajnija sutkinja Općinskog suda u Živinicama. Kao što je slučajno sutkinja Općinskog suda u Živinicama Aiša Softić supruga Safeta Softića, predsjednika Predstavničkog doma FBiH, koji je, ujedno, kao predsjednik SDA u Banovićima, predložio svog sugrađanina Mujića za premijera Tuzlanskog kantona.
I, da, za kraj – sasvim slučajno, prije mjesec i po dana imenovan je novi sudija u predmetu Mujić. Novo, šesto suđenje, zakazano je za kraj avgusta. Presuda neće biti objavljena prije izbora. A niko nije kriv dok se ne dokaže suprotno.
">Predmet Enesa Mujića preživio je jednu reformu pravosuđa, četiri izmjene krivičnog zakona, dva suda, dva tužilaštva, petoro sudija, poslanički mandat, premijerski mandat i pet nepravomoćnih presuda
Krivično djelo počinio je prije četrnaest godina. Optužen je prije deceniju. Njegov je predmet preživio jednu reformu pravosuđa, četiri izmjene krivičnog zakona, dva suda, dva tužilaštva, petoro sudija, poslanički mandat, premijerski mandat i pet nepravomoćnih presuda. Bio je kriv. Bio je oslobođen. Bila je zastara. Onda je, opet, bio kriv. Potom je bio oslobođen. I sad mu se ponovo sudi. Po šesti put.
Ime mu je Enes Mujić. Premijer je Tuzlanskog kantona. Ne sjeća se kada je optužen. Zna samo da nije kriv. I zna da su za odugovlačenje procesa krivi drugi. Što je, naravno, tačno.
NIKO NIJE KRIV DOK SE NE DOKAŽE SUPROTNO
Bila je 2000. godina kada je Općinsko tužilaštvo Banovići podiglo optužnicu protiv Mujić Enesa, sina Ibrahimovog, zbog toga što je, kao načelnik Općine Banovići, 1996. godine oštetio Budžet, dodijelivši tuđe zemljište za izgradnju trafo-stanice. Na teret mu je stavljeno krivično djelo zloupotreba položaja i ovlasti. Općinski sud u Banovićima je dvaput presudio. Jednom ga je osudio, drugi put oslobodio. Obje presude su ukinute. Dvije godine kasnije ukinut je Općinski sud u Banovićima, a potom je, u reformi pravosuđa, ukinuto i Općinsko tužilaštvo Banovići. Predmet je preuzelo Kantonalno tužilaštvo Tuzla, a sudilo se na Općinskom sudu u Živinicama.
Došla je onda 2006. godina. Mujić Enes je u slobodnim izborima izabran za poslanika u Skupštini Tuzlanskog kantona. Dva mjeseca kasnije postao je premijer i pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću prisegnuo da će štiti zakone i Ustav Tuzlanskog kantona. Četrdesetosam sati kasnije, premijersku fotelju zamijenio je optuženičkom klupom u živiničkom sudu gdje se branio od optužbi za zloupotrebu položaja i ovlasti. U proljeće 2007. godine, zbog ranije preuzetih premijerskih obaveza, nije stigao na vrijeme u Općinski sud u Živinice, pa tako nije ni čuo da je sutkinja Salina Karasalihović izgovorila dvije riječi: KRIV JE.
“Niko nije kriv dok se ne dokaže suprotno”, govorio je Mujić dan poslije, pravdajući se da presuda nije pravomoćna.
NOVO PRAVOSUĐE
Ostavku, zato, nije podnio. Nastavio je raditi svoj posao. A i sud je nastavio po starom. Kantonalne sudije poništile su presudu. Po četvrti put. Onda je predmet oduzet sutkinji Salini Karasalihović i dodijeljen je Ibrahimu Bubiću. Sudija Bubić je, potom, utvrdio da postoje elementi krivičnog djela, ali da Mujiću nije dokazana namjera. Oslobodio je premijera. I dobio funkciju predsjednika Općinskog suda u Živinicama. A Muhamed Tulumović, dotadašnji predsjednik, koji je predmet oduzeo sutkinji Salini Karasalihović, imenovan je za direktora Sekretarijata Visokog-sudskog i tužilačkog vijeća. Sve se, naravno, desilo “slučajno”. Kao što je slučajno Tulumović godinama odgađao izdržavanje kazne Mujićevom šefu iz Banovića, Mirsadu Kukiću. Kao što je slučajno Kukićeva supruga Envera najutjecajnija sutkinja Općinskog suda u Živinicama. Kao što je slučajno sutkinja Općinskog suda u Živinicama Aiša Softić supruga Safeta Softića, predsjednika Predstavničkog doma FBiH, koji je, ujedno, kao predsjednik SDA u Banovićima, predložio svog sugrađanina Mujića za premijera Tuzlanskog kantona.
I, da, za kraj – sasvim slučajno, prije mjesec i po dana imenovan je novi sudija u predmetu Mujić. Novo, šesto suđenje, zakazano je za kraj avgusta. Presuda neće biti objavljena prije izbora. A niko nije kriv dok se ne dokaže suprotno.
">
:DESET GODINA NEPRAVDE U TK: Premijer Mujić nije kriv ni kada Sud dokaže suprotno
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Istražujemo
DESET GODINA NEPRAVDE U TK: Premijer Mujić nije kriv ni kada Sud dokaže suprotno
Predmet Enesa Mujića preživio je jednu reformu pravosuđa, četiri izmjene krivičnog zakona, dva suda, dva tužilaštva, petoro sudija, poslanički mandat, premijerski mandat i pet nepravomoćnih presuda
Krivično djelo počinio je prije četrnaest godina. Optužen je prije deceniju. Njegov je predmet preživio jednu reformu pravosuđa, četiri izmjene krivičnog zakona, dva suda, dva tužilaštva, petoro sudija, poslanički mandat, premijerski mandat i pet nepravomoćnih presuda. Bio je kriv. Bio je oslobođen. Bila je zastara. Onda je, opet, bio kriv. Potom je bio oslobođen. I sad mu se ponovo sudi. Po šesti put.
Ime mu je Enes Mujić. Premijer je Tuzlanskog kantona. Ne sjeća se kada je optužen. Zna samo da nije kriv. I zna da su za odugovlačenje procesa krivi drugi. Što je, naravno, tačno.
NIKO NIJE KRIV DOK SE NE DOKAŽE SUPROTNO
Bila je 2000. godina kada je Općinsko tužilaštvo Banovići podiglo optužnicu protiv Mujić Enesa, sina Ibrahimovog, zbog toga što je, kao načelnik Općine Banovići, 1996. godine oštetio Budžet, dodijelivši tuđe zemljište za izgradnju trafo-stanice. Na teret mu je stavljeno krivično djelo zloupotreba položaja i ovlasti. Općinski sud u Banovićima je dvaput presudio. Jednom ga je osudio, drugi put oslobodio. Obje presude su ukinute. Dvije godine kasnije ukinut je Općinski sud u Banovićima, a potom je, u reformi pravosuđa, ukinuto i Općinsko tužilaštvo Banovići. Predmet je preuzelo Kantonalno tužilaštvo Tuzla, a sudilo se na Općinskom sudu u Živinicama.
Došla je onda 2006. godina. Mujić Enes je u slobodnim izborima izabran za poslanika u Skupštini Tuzlanskog kantona. Dva mjeseca kasnije postao je premijer i pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću prisegnuo da će štiti zakone i Ustav Tuzlanskog kantona. Četrdesetosam sati kasnije, premijersku fotelju zamijenio je optuženičkom klupom u živiničkom sudu gdje se branio od optužbi za zloupotrebu položaja i ovlasti. U proljeće 2007. godine, zbog ranije preuzetih premijerskih obaveza, nije stigao na vrijeme u Općinski sud u Živinice, pa tako nije ni čuo da je sutkinja Salina Karasalihović izgovorila dvije riječi: KRIV JE.
“Niko nije kriv dok se ne dokaže suprotno”, govorio je Mujić dan poslije, pravdajući se da presuda nije pravomoćna.
NOVO PRAVOSUĐE
Ostavku, zato, nije podnio. Nastavio je raditi svoj posao. A i sud je nastavio po starom. Kantonalne sudije poništile su presudu. Po četvrti put. Onda je predmet oduzet sutkinji Salini Karasalihović i dodijeljen je Ibrahimu Bubiću. Sudija Bubić je, potom, utvrdio da postoje elementi krivičnog djela, ali da Mujiću nije dokazana namjera. Oslobodio je premijera. I dobio funkciju predsjednika Općinskog suda u Živinicama. A Muhamed Tulumović, dotadašnji predsjednik, koji je predmet oduzeo sutkinji Salini Karasalihović, imenovan je za direktora Sekretarijata Visokog-sudskog i tužilačkog vijeća. Sve se, naravno, desilo “slučajno”. Kao što je slučajno Tulumović godinama odgađao izdržavanje kazne Mujićevom šefu iz Banovića, Mirsadu Kukiću. Kao što je slučajno Kukićeva supruga Envera najutjecajnija sutkinja Općinskog suda u Živinicama. Kao što je slučajno sutkinja Općinskog suda u Živinicama Aiša Softić supruga Safeta Softića, predsjednika Predstavničkog doma FBiH, koji je, ujedno, kao predsjednik SDA u Banovićima, predložio svog sugrađanina Mujića za premijera Tuzlanskog kantona.
I, da, za kraj – sasvim slučajno, prije mjesec i po dana imenovan je novi sudija u predmetu Mujić. Novo, šesto suđenje, zakazano je za kraj avgusta. Presuda neće biti objavljena prije izbora. A niko nije kriv dok se ne dokaže suprotno.
avdo avdić
Predmet Enesa Mujića preživio je jednu reformu pravosuđa, četiri izmjene krivičnog zakona, dva suda, dva tužilaštva, petoro sudija, poslanički mandat, premijerski mandat i pet nepravomoćnih presuda
NOVO PRAVOSUĐE
