Pod okupacijom
UMJETNIK MORA BITI ZAPOSLEN: Direktore, glavu gore, svakako si ti u pravu
Umjetnik Željko Derajić mora biti zdrav, a najbolju njegu imaće ako je zaposlen u Univerzitetskom kliničkom centru, najvećoj zdravstvenoj ustanovi u Republici Srpskoj. Zapravo, možda i ne mora, jer su ga po rođenju preporučili Branešci, selo iz kojeg su i on i, zamislite, Vlado Đajić – direktor. Istančan sluh raspjevanom saradniku za informisanje para to što smo napisali da je Đajić zaposlio pjevača.
Pozdravite direktora,
dobrodoš'o, stari druže,
Nema tebe već odavno da ostaneš s nama duže.
Kao kum kuma, k'o anđeo Boga
Ja poštujem i cijenim direktora svoga.
Tvoja svaka zlata vrijedi, ti si uvijek na nogama
I kad radiš i kad piješ, najbolji si među nama.
Direktore, glavu gore, svakako si ti u pravu
Popij sada ovu čašu i zapjevaj onu našu!
Umjetnik Željko Derajić mora biti zdrav, a najbolju njegu imaće ako je zaposlen u Univerzitetskom kliničkom centru, najvećoj zdravstvenoj ustanovi u Republici Srpskoj. Zapravo, možda i ne mora, jer su ga po rođenju preporučili Branešci, selo iz kojeg su i on i, zamislite, Vlado Đajić – direktor. Istančan sluh raspjevanom saradniku za informisanje para to što smo napisali da je Đajić zaposlio pjevača.
Ne bi novinari Žurnala bili baš toliki mazohisti, ali kako je u pitanju javni interes, „pjesmu“ su uši morale da podnesu pa nismo mogli da se ne zapitamo – šta iz kvalifikacije pjevač nije tačno, šta vrijeđa ugled i čast i nanosi nemjerljivu štetu, osim ako to sam sebi ne čini Derajić. „Hit“ je na YouTube pregledan 88.915 puta. Dakle, lijepo mu ide. Takođe, saradnik za informisanje je u UKC okupio čitav orkestar, frontmen mu je, a umije da zapjeva i prvom među šefovima, Miloradu Dodiku na slavljima u sjedištu SNSD-a i na kojekavim danima opština kojim upravljaju kadrovi iste stranke.
„To je nezvanični orkestar UKC-a. Nemamo orkestar kao pravno lice. Ne znamo hoće li to ići dalje“, rekao je Derajić jednom prilikom.
Međutim, sad tvrdi da nije pjevač i da Žurnal obmanjuje javnost. U prvom pismu koje smo dobili negdje polovinom februara, koje je nazvao „lični demant“, „diplomirani novinar sa brojem 1748 i najbolji mladi novinar po izboru Evropske komisije iz 2010. godine“, pao je ne na ispitu, nego na kraćoj lekciji. Niko sa diplomom žurnaliste sebi ne bi dozvolio takvo što, jer se, prosto, demanti ne piše tako. Taj literarni uradak sadržavao je gomilu nečitljivih uvreda i nevještih, krajnje prizemnih pokušaja da nas ponizi, što svakako ne priliči nekome ko sebe smatra akademskim građaninom.
Profesionalizam i etika nisu nam dozvolili da to objavimo, ali smo od UKC-a tražili odgovore na pitanja o njegovom zaposlenju, iako je to javna tajna koja se od Branešaca pročula do Banjaluke. Da ga je, bez procedure, zaposlio Đajić, svjesno ili nesvjesno, potvrdio je i sam UKC.
Diplomirani banjalučki novinar broj 1748 od Zakona o slobodi pristupa informacija zna samo to da za odgovore ima rok od 15 dana. Tačno 15. dan, nakon urgencije Žurnala, stigao je dopis. U UKC RS, rekao je, zaposlen je 4. septembra 2018. godine, a onda podvukao da ova zdravstvena ustanova, potonula u više od 300 miliona KM duga, nema obavezu da raspisuje konkurs za prijem radnika te da se za sve uposlene primjenjuje Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta.
Više od mjesec čekali smo i ostale dopise iz UKC. Isplatilo se. Tražili smo famozni Pravilnik, ali ga nije bilo ni na sajtu UKC RS, gdje su objavljeni mnogi drugi pravilnici i dokumenti, a nije ga bilo ni u odgovorima diplomiranog novinara broj 1748 i najboljeg novinara po izboru Evropske komisije. Poslušna Pravna služba UKC-a nije umjela da kaže ni gdje tačno piše da je administracija u zdravstvu isto što i zdravstveni kadar, za čiji prijem nije potreban konkurs. Što je najgore, nisu mogli da nađu ni zakon po kojem je interni Pravilnik UKC pisan.
Propustili su i da napišu da je takav način zapošljavanja mimo Zakona o radu RS, a koji zabranjuje direktnu i indirektnu diskriminaciju onih koji traže zaposlenje.
Dovoljno je samo, napisaće služba, da neimenovana sila (čitaj - Đajić) procijeni potrebu za radnikom i obim određene vrste posla. Budući radnik pošalje molbu, sve se brzo razmotri i pjesma može da počne.
Kako to da je baš živopisni Derajić zadovoljio Đajićeve potrebe, kako to da je baš on znao da treba da pošalje molbu, kako to da za ovu situaciju nisu znali ostali diplomirani novinari i komunikolozi i, na kraju, čemu zapošljavanje bilo kojeg derajića, ako Služba za informisanje - PR služba već ima sasvim dovoljno saradnika za informisanje? Najvažnije pitanje kako to da je novinarima u redakcijama promakla informacija da je UKC RS zapravo privatna prćija direktora Đajića, koji zapošljava zemljake, a po istoj i stranačkoj liniji dijeli ugovore na tenderima? Odgovor je jednostavan – Branešci, zemljaci, znamo se!
Nakon dopisa Pravne službe, ekspresno je uslijedilo i drugo pismo sa Derajić Official maila. U želji da, valjda, izliječi povrijeđenu sujetu navodi da poštuje kolege i da je u novinarstvu već 16 godina. Nažalost, još jednu važnu lekciju nije naučio – jednom kad je postao stranački uhljeb, nikada više ne može biti novinar, jer kredibiliteta i integriteta više nema. Istopili su se, ako su ikada i postojali, u čaši koju je diplomirani novinar broj 1748 i najbolji mladi novinar po izboru Evropske komisije iskapio sa direktorom, prije nego što je otišao u sjedište SNSD-a da zapjeva okupljenim šefovima.
Prilog ovom tekstu je i informacija Zavoda za zapošljavanje RS:
„U evidenciji nezaposlenih JU Zavoda za zapošljavanje RS zaključno sa 31.1.2022. (posljednji obrađeni podaci) evidentirano je 131 diplomiranih novinara i 17 diplomiranih komunikologa.“
Jednostavno, njihove diplome raznih brojeva nisu dovoljna preporuka za bilo kakva radna mjesta u Republici Srpskoj. Ne znaju da pjevaju direktoru, nisu iz Branešaca i dalje jednostavno ne ide.
Prilog ovom tekstu su i činjenice da sa prozora UKC-a skaču pacijenti koji proživljavaju agoniju, da su ljekari pobjegli u bolje zdravstvene ustanove u inostranstvo, da pacijenti sami kupuju lijekove, da medicinski tehničari takođe odlaze pa ih mijenjaju volonteri...
Ali, pošto Derajića zaobilaze agonije i duša mu pjeva, možda ne bi bilo loše da u stih pretoči, pa na uvce premijeru RS Radovanu Viškoviću otpjeva onu njegovu - da je kompletan zdravstveni sistem pred kolapsom, jer je potonuo u više od milijardu maraka duga. Znaće on to da spakuje.
Do tada...
Direktore, glavu gore, svakako si ti u pravu
Popij sada ovu čašu i zapjevaj onu našu!
(zurnal.info)
