Direktorica Penzionog fonda godinama bježi od penzije

Dok armija od 150 000 nezaposlenih u Republici Srpskoj uzaludno čeka posao, jer se broj nezaposlenih iz mjeseca u mjesec povećava, pojedinci bliski vladajućim strukturama posao i velike plate zadržavaju i kada zakon kaže da više ne treba da rade.

Dobar primjer, koji nije usamljen, je slučaj direktorice banjalučke filijale Fonda PiO Republike Srpske Gordane Ković, o čemu je „Žurnal“ pisao i upozoravao još u februaru prošle godine.

ĐOKIĆEVA ZAŠTITA

Gordana Ković sredinom 2009. ispunila je uslove za penziju jer je već tada napunila četrdeset godina radnog staža. Dvije godine kasnije situacija je apsolutno ista. Kovićeva, uprkos zakonu, i dalje je prvi čovjek banjalučkog Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja. Jedina razlika u odnosu na prethodno je ta da sada, umjesto četrdeset, ima 42 godine radnog staža i 65 godina života. I pored kršenja zakona, niko nije reagovao ni 2009. ni 2010. godine. Nezvanično, Gordanu Ković, koja je član Socijalističke partije RS, štiti predsjednik te stranke Petar Đokić, ministar rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske.

Ministar Đokić nije pretjerano uznemiren činjenicom da se, njemu ispred nosa, u jednom od javnih Fondova konstantno krši Zakon. O samom slučaju Gordane Ković ne želi mnogo da razgovara; pojašnjava samo da je on učinio ono što je trebalo da učini. Rukovodstvu, odnosno direktoru Fonda PiO RS sa sjedištem u Bijeljini, dao je jasne instrukcije da se slučaj riješi.

“Pitanje o kojem vi pričate je u nadležnosti direktora Fonda PiO. Ja očekujem da svaki direktor ispunjava svoje obaveze i poštuje zakon”, neuvjerljiv je ministar.

Tim više, jer slučaj direktorice banjalučke filijale Fonda PiO nije star nekoliko dana, već nekoliko godina. Niko u tih nekoliko godina, koliko se u ovom slučaju krši Zakon o radu, nije odgovarao. Zbog kršenja Zakona nikoga još nije zaboljela glava.

U sjedištu Fonda PiO RS takođe su rezervisani. Kažu da je Kovićeva, zajedno sa još nekim direktorima drugih filijala Fonda, u statusu vršioca dužnosti direktora i da će „u narednih petnaestak dana dužnosti biti i razriješena“. Nejasna, i bez obrazloženja, ostaje potreba da neko toliko dugo bude vd. Još je niz primjera gdje su direktori fotelje bezrazložno grijali godinama u statusu vedea. Od direktora Inspektorata, preko Poreske uprave, pa do direktora pojedinih osnovnih škola. Očigledno, glavni razlog borbe za direktorske fotelje, i čvrstog držanja za liticu iznad penzionerske provalije, su direktorske plate.

NEODOLJIVA DIREKTORSKA PLATA

Vlada RS početkom ovog mandata tražila je od javnih institucija da dostave kolike su stvarne plate rukovodećih funkcionera. Ono što je Vladi dostavljeno, pokazalo je da direktorske fotelje mjesečno pune džepove iznosima od 2000 do 3600 maraka. Što je deset puta više od penzija u RS.

Tako prosta računica govori da direktorica Fonda PiO, filijala Banja Luka, mjesečno (kršeći zakon) zaradi neuporedivo više, nego što bi dobila kada bi kao i svaki “običan” građanin Srpske, koji ispuni uslove, otišla u penziju. A to joj, svima je jasno, neko dozvoljava.

“Umjesto da oni koji su zaslužili penziju u nju i odu i oslobode mjesto hiljadama mladih koji željno čekaju na svoju šansu za posao, mi imamo situaciju gdje se svjesno krše zakoni RS”, upozorava poslanik PDP-a u Narodnoj skupštini Zoran Đerić.

Dragan Čavić, poslanik Demokratske partije, pojašnjava da je razlog kršenja zakona isključivo vezan za visoke plate koje funkcioneri primaju dok su zaposleni i da takvih slučajeva nema na „običnim radnim mjestima“.

“Da je ta gospođa kojim slučajem radila u rudniku, ona bi trčala da što prije ode u penziju. Ovako neće, jer joj se isplati da ostaje na direktorskoj funkciji, pogotovo što zna da će joj penzija biti neuporedivo manja od plate. Takvih primjera ima još i oni su opteretili administraciju”, kaže Čavić.

Gordana Ković za vrijeme svog direktorovanja banjalučkom filijalom Fonda PiO u Fondu je zaposlila nekoliko bliskih rođaka. Ni to nikome nije bilo sporno.

(zurnal.info)