Kada su u Uredu za zakonodavstvo pri Vijeću ministara BiH namjerili, prošle godine, promijeniti staru škodu octaviu koja je, prema riječima direktora Dragana Podinića "prezimila pet-šest zima i prešla preko 180.000 km", odlučili su iskoristiti popust koji je, u to vrijeme, vrijedio u salonima.
Ušteda budžetskog novca uvijek je i za svaku pohvalu. Problematično je, međutim, to što je "od početka procedura nabavke formalno provođena a da je se ishod i prije okončanja iste mogao pretpostaviti s velikom izvjesnošću, kada je u pitanju ponuđeni predmet nabavke kao i cijena istog". Rečeno su, u Izvještaju za 2010. godinu, naveli revizori Ureda za reviziju institucija BiH a posredno je Žurnalu potvrdio i sam direktor Podinić:
- Popust je bio od septembra do Nove godine. Inače je ta škoda koštala 41 hiljadu i nešto i da nije bilo popusta, golf bi bio jeftiniji. Škoda je bila ubjedljivo najpovoljnija po cijeni.
Najpovoljnija je cijena, s popustom, prema Podinićevim riječima iznosila 37.000 KM i kupljena je ("Valjda, šta ja znam, to je radila komisija"), od ponuđača, firme ASA-Auto.
Direktor ne vidi ništa sporno u tome što su ponuđačima, od kojih su dva distributeri škoda a jedan volkswagen vozila, upućeni pozivi za dostavu ponuda, umjesto objave tendera.
- Zakon je jasan: Ili poziv ili objava – decidan je Podinić koji objašnjava da je slanje poziva još jedan put do uštede novca poreskih obveznika, jer "objava tendera košta između 1.200 i 1.300 KM".
Ništa ga ponovo, sem najbolje namjere, nije motivisalo kad se kod automehaničara raspitivao o tome vrijedi li više popravljati stari automobili ili kupovati novi. Državni revizori su, naime, primijetili kako se "u obrazloženju navodi da bi za postojeće vozilo škoda octavia koje koristi Ured trebalo 12 do 14.000 KM da se isto obnovi, međutim za navedenu procjenu troškova od servisera u Uredu ne postoji dokument":
- Pitao sam mehaničara i rekao mi je da bi trebalo mijenjati pakne, diskove, kočnice, amortizere. Nisi siguran u njoj ni do Zenice da odeš. Šta sam trebao? Još da platim 1.500 KM da mi daju zvaničan papir? Zašto bih to radio? – pita se direktor Ureda za zakonodavstvo. Nije mu jasno niti zbog čega je revizorima bilo indikativno to što su u tehničkoj specifikaciji za vozilo, između ostalih, navedene detaljne karakteristike poput kubikaže i snage motora što bi, u prijevodu, moglo značiti da se od početka "ciljalo" na određeni tip vozila:
- U tehničkoj dokumentaciji navodi se automobil do 2.000 kubika. U to spadaju sva vozila nissana, renoa, škode, golfa petice i šestice...Sve institucije kupuju auta do 2000 kubika, jedan plus četiri. Ide se do Ljubljane,Zagreba, Skoplja, Podgorice – objašnjava naš sugovornik.
Možda su duga putovanja, u automobilu starom pet-šest godina, nagnala uposlenike Ureda za zakonodavstvo da pokrenu proceduru za nabavku novog vozila premda to nije bilo planirano u budžetu za 2010. godinu niti su, u datom trenutku, imali odobrenje Ministarstva financija i trezora BiH o promjeni strukture kapitalnih izdataka. Sem toga, revizori su imali primjedbe u vezi sa procedurom nabavke. Naime, svaki je ponuđač bio dužan dostaviti ovjerenu kopiju izvoda o upisu u sudski registar, ovjerene fotokopije bilansa uspjeha za period posljednje dvije godine te izjavu ponuđača da je tehnički i profesionalno sposoban ispravno izvršiti ugovor.
"Analizom procedure nabavke konstatovano je da su dva ponuđača dostavila potpunu dokumentaciju dok treći dobavljač (s istim nije zaključen ugovor) nije dostavio potpun bilans stanja za jednu godinu i za tu godinu bilans stanja nije ovjeren, kako je to zahtjevano tenderskom dokumentacijom. I pored toga, sve tri ponude su smatrane od strane komisije potpunim i ocjenjivane su, što je u suprotnosti s odredbama člana 46. tačka 6. Zakona o javnim nabavkama. Izabran je najpovoljniji ponuđač, sa istim zaključen ugovor i vozilo isporučeno", stoji u revizorskom izvještaju kojim, ne krije direktor Dragan Podinić, uopće nije zadovoljan:
- Nezadovoljan sam revizorskim izvještajem i uputili smo prigovor Uredu za reviziju. Usvojili su prigovor i jedina zamjerka koja je ostala bila je u analizi procedure nabavke. Jedan dobavljač, koji čak nije ni izabran, priheftao je prilikom dostave dokumentacije dvaput istu stranicu. To je tako minorna greška. Ta treća strana naknadno je dostavljena, u vrijeme razmatranja dokumentacije a taj ponuđač nije ni prihvaćen. Radilo se dakle o tehničkoj, banalnoj grešci, u pitanju je pasivni bilans. Direktor kaže da su revizori "kopali sedam dana i prevrnuli sve od neba do zemlje", tendenciozno tražeći greške i propuste.
- Neću da mi više dolaze djeca, već samo revizori s bar 20 godina iskustva. Ovi su mladi, hoće da se dokazuju, traže bilo šta – njegove su riječi.
Šefica Odsjeka za međunarodne i odnose s javnošću u Uredu za reviziju institucija BiH, Ivona Krištić, smatra da je apsolutno nepotrebno polemizirati o znanju i iskustvu državnih revizora. Što se tiče prigovora upućenog na ovaj revizorski izvještaj, Krištićeva objašnjava:
- Od Ureda za zakonodavstvo smo zatražili da nam dostave informacije koje bi mogle izmijeniti naš završni izvještaj. Međutim, klijent nije dostavio nikakve dodatne dokaze koji bi izmijenili naš nalaz.
Tako se na Ured za zakonodavstvo, premda to ne bi smjelo da bude slučaj - ako ni zbog čeg drugog onda zbog naziva koji nosi – ipak odnose zamjerke iz Izvještaja državnih revizora za 2010.:
"Pri realizaciji procedura javnih nabavki trebaju se poštivati opći principi i to: jednak tretman, nediskriminacija, pravična i aktivna konkurencija, transparentnost, inače se smisao postupaka koji se provode dovodi u pitanje".
(www.zurnal.info)