Ovog proljeća pala je odluka da okrečim studio. I fino zovnem Ohu i Šutu da mi pomognu, kupimo boje, mačkove i sve ostalo što je potrebno za jedan takav poduhvat, izbacimo sve stvari da se možemo do kraja iživiti na zidovima i polako dođemo do trenutka kada se redaju stare novine po podu da ga ne bi ukapali. Pošto je kod mene instalirana takozvana centralna peć u koju se loži i na taj način grije cijela kuća, mi imamo običaj da sve novine, a pogotovo dnevne, čuvamo jer smo shvatili da su puno vrednije u svrhu potpale nego za čitanje. I tako mi redamo te novine stare četiri do pet godina i onako usput čitamo naslove i podnaslove. Skontali smo da ćemo onog trenutka kada se prestanemo baviti muzikom odmah investirati u kompaniju koja se bavi predizbornim kampanjama za različite BiH stranke.. Dovoljno je da samo jednom sjedneš i za svaku partiju smisliš po jedan jedini moronski slogan zasnovan uglavnom na šatro nacionalnoj netrpeljivosti ili obećanjima o spašavanju jednog dijela građana od onih drugih i trećih. Pored moronskog slogana postaviš par moronskih fotografija i svake četiri godine to ponovo koristiš. To se, u stvari, po BiH standardima zove kampanja. I još pored toga imaš sreću da su ti klijenti isti ti moroni, sa prethodno pomenutih fotografija, koji nikada neće tražiti da nešto mijenjaš. Realno nema lakše zarađenog hljeba na planeti.
Kada smo završili krečenje, sjedimo za stolom, žena sipa grah, a ja se sjetim kako mi je stari, jednom dok je gledao neku sjednicu na televiziji, objašnjavao da ljudi koji se bave politikom ustvari dolaze iz najnižeg ljudskog sloja. To su, po njegovom tumačenju, potpuno nesposobni tipovi koji su shvatili da je politika jedino zanimanje u kojem ne moraš ništa raditi jer te u stvari nema ko natjerati. Kad bolje skontam, raditi nešto sa takvim klošarima i nije neki biznis.
Sljedeći put kad budem krečio, lijepo ću da prostrem najlon. Nek' se jebu i oni i njihovi naslovi i njihove šatro kampanje.
(zurnal.info)
">
Ovog proljeća pala je odluka da okrečim studio. I fino zovnem Ohu i Šutu da mi pomognu, kupimo boje, mačkove i sve ostalo što je potrebno za jedan takav poduhvat, izbacimo sve stvari da se možemo do kraja iživiti na zidovima i polako dođemo do trenutka kada se redaju stare novine po podu da ga ne bi ukapali. Pošto je kod mene instalirana takozvana centralna peć u koju se loži i na taj način grije cijela kuća, mi imamo običaj da sve novine, a pogotovo dnevne, čuvamo jer smo shvatili da su puno vrednije u svrhu potpale nego za čitanje. I tako mi redamo te novine stare četiri do pet godina i onako usput čitamo naslove i podnaslove. Skontali smo da ćemo onog trenutka kada se prestanemo baviti muzikom odmah investirati u kompaniju koja se bavi predizbornim kampanjama za različite BiH stranke.. Dovoljno je da samo jednom sjedneš i za svaku partiju smisliš po jedan jedini moronski slogan zasnovan uglavnom na šatro nacionalnoj netrpeljivosti ili obećanjima o spašavanju jednog dijela građana od onih drugih i trećih. Pored moronskog slogana postaviš par moronskih fotografija i svake četiri godine to ponovo koristiš. To se, u stvari, po BiH standardima zove kampanja. I još pored toga imaš sreću da su ti klijenti isti ti moroni, sa prethodno pomenutih fotografija, koji nikada neće tražiti da nešto mijenjaš. Realno nema lakše zarađenog hljeba na planeti.
Kada smo završili krečenje, sjedimo za stolom, žena sipa grah, a ja se sjetim kako mi je stari, jednom dok je gledao neku sjednicu na televiziji, objašnjavao da ljudi koji se bave politikom ustvari dolaze iz najnižeg ljudskog sloja. To su, po njegovom tumačenju, potpuno nesposobni tipovi koji su shvatili da je politika jedino zanimanje u kojem ne moraš ništa raditi jer te u stvari nema ko natjerati. Kad bolje skontam, raditi nešto sa takvim klošarima i nije neki biznis.
Sljedeći put kad budem krečio, lijepo ću da prostrem najlon. Nek' se jebu i oni i njihovi naslovi i njihove šatro kampanje.
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Arhiva
DNEVNIK KAMPANJE: Krečenje i šatro kampanje
Ovog proljeća pala je odluka da okrečim studio. I fino zovnem Ohu i Šutu da mi pomognu, kupimo boje, mačkove i sve ostalo što je potrebno za jedan takav poduhvat, izbacimo sve stvari da se možemo do kraja iživiti na zidovima i polako dođemo do trenutka kada se redaju stare novine po podu da ga ne bi ukapali. Pošto je kod mene instalirana takozvana centralna peć u koju se loži i na taj način grije cijela kuća, mi imamo običaj da sve novine, a pogotovo dnevne, čuvamo jer smo shvatili da su puno vrednije u svrhu potpale nego za čitanje. I tako mi redamo te novine stare četiri do pet godina i onako usput čitamo naslove i podnaslove. Skontali smo da ćemo onog trenutka kada se prestanemo baviti muzikom odmah investirati u kompaniju koja se bavi predizbornim kampanjama za različite BiH stranke.. Dovoljno je da samo jednom sjedneš i za svaku partiju smisliš po jedan jedini moronski slogan zasnovan uglavnom na šatro nacionalnoj netrpeljivosti ili obećanjima o spašavanju jednog dijela građana od onih drugih i trećih. Pored moronskog slogana postaviš par moronskih fotografija i svake četiri godine to ponovo koristiš. To se, u stvari, po BiH standardima zove kampanja. I još pored toga imaš sreću da su ti klijenti isti ti moroni, sa prethodno pomenutih fotografija, koji nikada neće tražiti da nešto mijenjaš. Realno nema lakše zarađenog hljeba na planeti.
Kada smo završili krečenje, sjedimo za stolom, žena sipa grah, a ja se sjetim kako mi je stari, jednom dok je gledao neku sjednicu na televiziji, objašnjavao da ljudi koji se bave politikom ustvari dolaze iz najnižeg ljudskog sloja. To su, po njegovom tumačenju, potpuno nesposobni tipovi koji su shvatili da je politika jedino zanimanje u kojem ne moraš ništa raditi jer te u stvari nema ko natjerati. Kad bolje skontam, raditi nešto sa takvim klošarima i nije neki biznis.
Sljedeći put kad budem krečio, lijepo ću da prostrem najlon. Nek' se jebu i oni i njihovi naslovi i njihove šatro kampanje.
(zurnal.info)
brano jakubović
Ovog proljeća pala je odluka da okrečim studio. I fino zovnem Ohu i Šutu da mi pomognu, kupimo boje, mačkove i sve ostalo što je potrebno za jedan takav poduhvat, izbacimo sve stvari da se možemo do kraja iživiti na zidovima i polako dođemo do trenutka kada se redaju stare novine po podu da ga ne bi ukapali.
