Što su bliže izbori, sve je više ljudi oko mene koji su “odlučili da ne glasaju”. Užasava me to i stalno imam potrebu da zaustavljam jezivu lavinu defetizma i tjera me da tražim vakcinu protiv epidemije predizborne depresije. Seruma u vidu argumenata sve je manje. Ljudi su postali otporni na ubjeđivanja kako je glasanje vrhovna civilizacijska tekovina. Više i ne reaguju na ubjeđivanja po principu “ako ne glasaš to je kao da si dao glas ONIMA KOJI SU NAM UNIŠTILI PRETHODNE ČETIRI GODINE”. Kriminalna vlast je dovela relativiziranje do savršenstva. Nevladine organizacije, kao nikada do sada, na dnevnoj osnovi izbacuju podatke o nemjerljivim količinama nerada, javašluka, laži i korupcije. Pokvarena vlast ima samo jedan odgovor: Nije to baš tako, to mediji šire negativnu energiju. I gotovo! Narod sluđen, a kakav bi bio, ne zna kome da vjeruje. Ljudi se gube u masi informacija s jedne i šarenilu imaginacija s druge strane. U šizofreničnoj atmosferi mnogi smatraju kako im je jedini izbor da ne izađu na Izbore.
No, prije nego što se definitivno odlučite na demokratsko samoubistvo zamislite situaciju da živite u trošnoj kući koja prkosi svim zakonima statike. Svako malo vam dolazi inspekcija i traži da uradite potrebne popravke ili će vam se krov sručiti na glavu. Skrušeno obećavate kako ćete sve popraviti do njihovog narednog dolaska. Šta više, vjerujete vlastitim obećanjima. Vaš jedini problem su majstori. Iz sezone u sezonu birate majstore a kuća je sve trošnija i trošnija. Zadnji put ste odlučili da vam pola kuće odradi onaj majstor iz Laktaša. Sve je govorilo u njegovu korist. Zlatne ruke, preporuke iz inostranstva, idealan izbor. Sve super dok meštar nije uzeo stvar u svoje ruke. Svako malo nešto fali: nema materijala, nestala bušilica, jedan dan dođe, drugi ne dođe... Cijena rada se nekoliko puta povećavala sa izraženom tendencijom rasta. Kvadrat vaše devastirane kuće već je dostigao vrijednost kvadrata poslovnog prostora na Menhetnu. Mjeru je prevršilo kada je rekao da bi bilo najbolje ako bi kuću podijelili popola. I dok se bavite dokazivanjem vlasništva vaš kredit se topi. Najrađe bi ga zatjerali u 101... ali kasno, čovjek se odomaćio dok se vaša kuća raspada, ciglu po ciglu.
Ni u drugom, većem dijelu gradilišta nije bolja situacija. Istina, jedni te isti majstori se motaju okolo već dva'est godina, ali zato ste sami krivi. Neodlučni ste. Svaki put kada namjeravate da nešto promijenite oni vam slože priču: Vidiš kako oni tamo majstori hoće da vam podijele kuću, da vam ukradu vaše stoljetno ognjište, al ne brinite, mi smo tu – držimo ih na oku. Drugi, opet, svako malo dođe s pričom kako morate izmijeniti elektro instalacije, kao ima on jarana koji to vrlo dobro radi, on će to najbolje napraviti, neće vas ništa koštati njegov materijal, njegove ruke... Treći nešto vrte nasitno, kradu vam eksere, do sada ste potrošili materijala za dva nebodera, duplo naplaćuju radne sate... Četvrti nemaju pojma o svom poslu, tu su samo da uzmu dnevnice... I tako vrijeme prolazi, kuća vam se urušava i svakim danom ste sve više na ulici bez šanse da osjetite davno zaboravljenu toplinu vlastitog doma.
No, vi ste odlučili, nećete više majstora, dosta vam je prevara, neće vas više niko praviti magarcem... Ovaj puta ste definitivno odlučili da vam majstore bira neko drugi.
Ili možda niste?
(zurnal.info)
">
Što su bliže izbori, sve je više ljudi oko mene koji su “odlučili da ne glasaju”. Užasava me to i stalno imam potrebu da zaustavljam jezivu lavinu defetizma i tjera me da tražim vakcinu protiv epidemije predizborne depresije. Seruma u vidu argumenata sve je manje. Ljudi su postali otporni na ubjeđivanja kako je glasanje vrhovna civilizacijska tekovina. Više i ne reaguju na ubjeđivanja po principu “ako ne glasaš to je kao da si dao glas ONIMA KOJI SU NAM UNIŠTILI PRETHODNE ČETIRI GODINE”. Kriminalna vlast je dovela relativiziranje do savršenstva. Nevladine organizacije, kao nikada do sada, na dnevnoj osnovi izbacuju podatke o nemjerljivim količinama nerada, javašluka, laži i korupcije. Pokvarena vlast ima samo jedan odgovor: Nije to baš tako, to mediji šire negativnu energiju. I gotovo! Narod sluđen, a kakav bi bio, ne zna kome da vjeruje. Ljudi se gube u masi informacija s jedne i šarenilu imaginacija s druge strane. U šizofreničnoj atmosferi mnogi smatraju kako im je jedini izbor da ne izađu na Izbore.
No, prije nego što se definitivno odlučite na demokratsko samoubistvo zamislite situaciju da živite u trošnoj kući koja prkosi svim zakonima statike. Svako malo vam dolazi inspekcija i traži da uradite potrebne popravke ili će vam se krov sručiti na glavu. Skrušeno obećavate kako ćete sve popraviti do njihovog narednog dolaska. Šta više, vjerujete vlastitim obećanjima. Vaš jedini problem su majstori. Iz sezone u sezonu birate majstore a kuća je sve trošnija i trošnija. Zadnji put ste odlučili da vam pola kuće odradi onaj majstor iz Laktaša. Sve je govorilo u njegovu korist. Zlatne ruke, preporuke iz inostranstva, idealan izbor. Sve super dok meštar nije uzeo stvar u svoje ruke. Svako malo nešto fali: nema materijala, nestala bušilica, jedan dan dođe, drugi ne dođe... Cijena rada se nekoliko puta povećavala sa izraženom tendencijom rasta. Kvadrat vaše devastirane kuće već je dostigao vrijednost kvadrata poslovnog prostora na Menhetnu. Mjeru je prevršilo kada je rekao da bi bilo najbolje ako bi kuću podijelili popola. I dok se bavite dokazivanjem vlasništva vaš kredit se topi. Najrađe bi ga zatjerali u 101... ali kasno, čovjek se odomaćio dok se vaša kuća raspada, ciglu po ciglu.
Ni u drugom, većem dijelu gradilišta nije bolja situacija. Istina, jedni te isti majstori se motaju okolo već dva'est godina, ali zato ste sami krivi. Neodlučni ste. Svaki put kada namjeravate da nešto promijenite oni vam slože priču: Vidiš kako oni tamo majstori hoće da vam podijele kuću, da vam ukradu vaše stoljetno ognjište, al ne brinite, mi smo tu – držimo ih na oku. Drugi, opet, svako malo dođe s pričom kako morate izmijeniti elektro instalacije, kao ima on jarana koji to vrlo dobro radi, on će to najbolje napraviti, neće vas ništa koštati njegov materijal, njegove ruke... Treći nešto vrte nasitno, kradu vam eksere, do sada ste potrošili materijala za dva nebodera, duplo naplaćuju radne sate... Četvrti nemaju pojma o svom poslu, tu su samo da uzmu dnevnice... I tako vrijeme prolazi, kuća vam se urušava i svakim danom ste sve više na ulici bez šanse da osjetite davno zaboravljenu toplinu vlastitog doma.
No, vi ste odlučili, nećete više majstora, dosta vam je prevara, neće vas više niko praviti magarcem... Ovaj puta ste definitivno odlučili da vam majstore bira neko drugi.
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Arhiva
DNEVNIK KAMPANJE: Majstori, majstori
Što su bliže izbori, sve je više ljudi oko mene koji su “odlučili da ne glasaju”. Užasava me to i stalno imam potrebu da zaustavljam jezivu lavinu defetizma i tjera me da tražim vakcinu protiv epidemije predizborne depresije. Seruma u vidu argumenata sve je manje. Ljudi su postali otporni na ubjeđivanja kako je glasanje vrhovna civilizacijska tekovina. Više i ne reaguju na ubjeđivanja po principu “ako ne glasaš to je kao da si dao glas ONIMA KOJI SU NAM UNIŠTILI PRETHODNE ČETIRI GODINE”. Kriminalna vlast je dovela relativiziranje do savršenstva. Nevladine organizacije, kao nikada do sada, na dnevnoj osnovi izbacuju podatke o nemjerljivim količinama nerada, javašluka, laži i korupcije. Pokvarena vlast ima samo jedan odgovor: Nije to baš tako, to mediji šire negativnu energiju. I gotovo! Narod sluđen, a kakav bi bio, ne zna kome da vjeruje. Ljudi se gube u masi informacija s jedne i šarenilu imaginacija s druge strane. U šizofreničnoj atmosferi mnogi smatraju kako im je jedini izbor da ne izađu na Izbore.
No, prije nego što se definitivno odlučite na demokratsko samoubistvo zamislite situaciju da živite u trošnoj kući koja prkosi svim zakonima statike. Svako malo vam dolazi inspekcija i traži da uradite potrebne popravke ili će vam se krov sručiti na glavu. Skrušeno obećavate kako ćete sve popraviti do njihovog narednog dolaska. Šta više, vjerujete vlastitim obećanjima. Vaš jedini problem su majstori. Iz sezone u sezonu birate majstore a kuća je sve trošnija i trošnija. Zadnji put ste odlučili da vam pola kuće odradi onaj majstor iz Laktaša. Sve je govorilo u njegovu korist. Zlatne ruke, preporuke iz inostranstva, idealan izbor. Sve super dok meštar nije uzeo stvar u svoje ruke. Svako malo nešto fali: nema materijala, nestala bušilica, jedan dan dođe, drugi ne dođe... Cijena rada se nekoliko puta povećavala sa izraženom tendencijom rasta. Kvadrat vaše devastirane kuće već je dostigao vrijednost kvadrata poslovnog prostora na Menhetnu. Mjeru je prevršilo kada je rekao da bi bilo najbolje ako bi kuću podijelili popola. I dok se bavite dokazivanjem vlasništva vaš kredit se topi. Najrađe bi ga zatjerali u 101... ali kasno, čovjek se odomaćio dok se vaša kuća raspada, ciglu po ciglu.
Ni u drugom, većem dijelu gradilišta nije bolja situacija. Istina, jedni te isti majstori se motaju okolo već dva'est godina, ali zato ste sami krivi. Neodlučni ste. Svaki put kada namjeravate da nešto promijenite oni vam slože priču: Vidiš kako oni tamo majstori hoće da vam podijele kuću, da vam ukradu vaše stoljetno ognjište, al ne brinite, mi smo tu – držimo ih na oku. Drugi, opet, svako malo dođe s pričom kako morate izmijeniti elektro instalacije, kao ima on jarana koji to vrlo dobro radi, on će to najbolje napraviti, neće vas ništa koštati njegov materijal, njegove ruke... Treći nešto vrte nasitno, kradu vam eksere, do sada ste potrošili materijala za dva nebodera, duplo naplaćuju radne sate... Četvrti nemaju pojma o svom poslu, tu su samo da uzmu dnevnice... I tako vrijeme prolazi, kuća vam se urušava i svakim danom ste sve više na ulici bez šanse da osjetite davno zaboravljenu toplinu vlastitog doma.
No, vi ste odlučili, nećete više majstora, dosta vam je prevara, neće vas više niko praviti magarcem... Ovaj puta ste definitivno odlučili da vam majstore bira neko drugi.
Ili možda niste?
(zurnal.info)
eldin karić
Što su bliže izbori, sve je više ljudi oko mene koji su “odlučili da ne glasaju”. Užasava me to i stalno imam potrebu da zaustavljam jezivu lavinu defetizma i tjera me da tražim vakcinu protiv epidemije predizborne depresije. Seruma u vidu argumenata sve je manje. Ljudi su postali otporni na ubjeđivanja kako je glasanje vrhovna civilizacijska tekovina. Više i ne reaguju na ubjeđivanja po principu “ako ne glasaš to je kao da si dao glas ONIMA KOJI SU NAM UNIŠTILI PRETHODNE ČETIRI GODINE”.
