Ovaj senzacionallistički naslov ne odnosi se na neki masovni prosvjed ili štrajk razočaranog, u pojam ubijenog i u mozak izjebanog naroda. Naime, u petak popodne, negdje od 17 pa sve do 23 sata, trg Musala i Titov most bili su blokirani zbog predizbornog skupa Stranke za BiH. Ništa čudno, reći ćete. Pa i nije. Što se čudim i čemu? U Mostaru i BiH sve prolazi, naročito takva vrsta bahatosti i nepoštivanja onog istog naroda kojem se kao obraćate. Obzirom da su u starom, mahalskom, dijelu grada skoro sve ulice jednosmjerne, Titov most i Musala su jedino ishodište tih jednosmjernih ulica. Blokirati promet na nekoliko sati petkom popodne znači da ste napravili totalni prometni kaos u gradu te izjebali ionako nervozne mostarske vozače natjeravši ih da, faktički, kruže oko cijelog grada. Ni pješaku se ne mili provlačiti kroz gužvu. Musala je poprilično velik prostor i da se tu napraviti jednaka gungula, a da ne postavite binu na sred ceste. Postoji tu jedan cijeli pješački plato na kojem možeš do mile volje tamburati i lupetati pizdarije, a da ne paraliziraš grad. No, na ovaj način se privlači puno veća pažnja. Nema veze što ti vozači jebu majku kroz majku, bitno je da te pominju.
Negdje oko 19 i 30 sati na rečenom skupu zapjevao je Mostar Sevdah Reunion te raspametio, ionako raspamećene i razgaćene, Mostarce i Mostarke. Evo igara, a bez kruha se i može. Nekad respektabilan world music sastav pretvorio se u kafansku atrakciju te sviraju, ako želite, na školskim priredbama, sletovima za druga Harisa, svadbama, sahranama, vjerskim manifestacijama, bikijadama, ama gdje god ih zovnu. Ta nemaju valjda neki kriterij, njima je svejedno, napravili su puni krug od kafane, preko velikih svjetskih pozornica i natrag u kafanu.
A onda se na binu popeo on. Koji on, nemam pojma. Nisam bio i nisam se previše raspitivao. Znam zasigurno, jer mi je nekoliko svjedoka reklo istu stvar, da kad se On pojavio na bini prvo što je rekao bilo je: „Ovo je za naše Šehide!“ Zbun!? Mnogima je iznad glave iskočio upitnik. A meni je kad sam to čuo, kao i mnogo puta do sada, pao mrak na oči.
Čije Šehide, pizda vam materina!? Ovo pitam ja. A ljut sam zbog vrlo konkretnog razloga. Naime, svake godine u 6. mjesecu odajemo počast bliskom članu obitelji koji je poginuo 1992. godine. Majka, sestra i ja, baka već neko vrijeme ne može na noge, kupimo cvijeće i odemo pred negdašnji Razvitak gdje se skupi raja sa Carine i prisjeti se svojih drugova i suboraca. Među tom rajom nikad nema niti jednog predstavnika bilo koje političke partije. Neka nema i ne treba da ih bude, daleko im lijepa kuća. Ali silno se raspizdim kad po predizbornim skupovima ti isti političari, koji nikad ne dođu odati počast poginulim borcima, krenu koristiti mog rahmetli daidžu kao nekakvu valutu za potkupljivanje naroda. Šehida i branitelja, političari se sjete samo kad treba jadnom i izjebanom narodu udariti na sentiment. Tu naravno prednjače oni koji su zemlju i uvukli u prljavi rat. Ljudi poput Harisa Silajdžića, Dragana Čovića isl. kenjaju li kenjaju. Traje dijareja već dvadeset godina. Neka kenjaju, ko ih jebe, nek se nose u tri krasna kurca, ali neka ne prljaju uspomene na ljude od časti, koji su branili svoju kuću, mahalu i grad, pominjući ih svojim poganim jezicima. U najmanju ruku, to je uvredljivo svima koji su u ratu izgubili nekog bliskog.
Uf, eto, ispuhao sam se malčice.
Uglavnom, Mostar je odblokiran. Do naredne parade laži. A njih je, ovih dana, koliko god hoćete i koliko god vam želudac može podnijeti.
(zurnal.info)
"> Ovaj senzacionallistički naslov ne odnosi se na neki masovni prosvjed ili štrajk razočaranog, u pojam ubijenog i u mozak izjebanog naroda. Naime, u petak popodne, negdje od 17 pa sve do 23 sata, trg Musala i Titov most bili su blokirani zbog predizbornog skupa Stranke za BiH. Ništa čudno, reći ćete. Pa i nije. Što se čudim i čemu? U Mostaru i BiH sve prolazi, naročito takva vrsta bahatosti i nepoštivanja onog istog naroda kojem se kao obraćate. Obzirom da su u starom, mahalskom, dijelu grada skoro sve ulice jednosmjerne, Titov most i Musala su jedino ishodište tih jednosmjernih ulica. Blokirati promet na nekoliko sati petkom popodne znači da ste napravili totalni prometni kaos u gradu te izjebali ionako nervozne mostarske vozače natjeravši ih da, faktički, kruže oko cijelog grada. Ni pješaku se ne mili provlačiti kroz gužvu. Musala je poprilično velik prostor i da se tu napraviti jednaka gungula, a da ne postavite binu na sred ceste. Postoji tu jedan cijeli pješački plato na kojem možeš do mile volje tamburati i lupetati pizdarije, a da ne paraliziraš grad. No, na ovaj način se privlači puno veća pažnja. Nema veze što ti vozači jebu majku kroz majku, bitno je da te pominju.Negdje oko 19 i 30 sati na rečenom skupu zapjevao je Mostar Sevdah Reunion te raspametio, ionako raspamećene i razgaćene, Mostarce i Mostarke. Evo igara, a bez kruha se i može. Nekad respektabilan world music sastav pretvorio se u kafansku atrakciju te sviraju, ako želite, na školskim priredbama, sletovima za druga Harisa, svadbama, sahranama, vjerskim manifestacijama, bikijadama, ama gdje god ih zovnu. Ta nemaju valjda neki kriterij, njima je svejedno, napravili su puni krug od kafane, preko velikih svjetskih pozornica i natrag u kafanu.
A onda se na binu popeo on. Koji on, nemam pojma. Nisam bio i nisam se previše raspitivao. Znam zasigurno, jer mi je nekoliko svjedoka reklo istu stvar, da kad se On pojavio na bini prvo što je rekao bilo je: „Ovo je za naše Šehide!“ Zbun!? Mnogima je iznad glave iskočio upitnik. A meni je kad sam to čuo, kao i mnogo puta do sada, pao mrak na oči.
Čije Šehide, pizda vam materina!? Ovo pitam ja. A ljut sam zbog vrlo konkretnog razloga. Naime, svake godine u 6. mjesecu odajemo počast bliskom članu obitelji koji je poginuo 1992. godine. Majka, sestra i ja, baka već neko vrijeme ne može na noge, kupimo cvijeće i odemo pred negdašnji Razvitak gdje se skupi raja sa Carine i prisjeti se svojih drugova i suboraca. Među tom rajom nikad nema niti jednog predstavnika bilo koje političke partije. Neka nema i ne treba da ih bude, daleko im lijepa kuća. Ali silno se raspizdim kad po predizbornim skupovima ti isti političari, koji nikad ne dođu odati počast poginulim borcima, krenu koristiti mog rahmetli daidžu kao nekakvu valutu za potkupljivanje naroda. Šehida i branitelja, političari se sjete samo kad treba jadnom i izjebanom narodu udariti na sentiment. Tu naravno prednjače oni koji su zemlju i uvukli u prljavi rat. Ljudi poput Harisa Silajdžića, Dragana Čovića isl. kenjaju li kenjaju. Traje dijareja već dvadeset godina. Neka kenjaju, ko ih jebe, nek' se nose u tri krasna kurca, ali neka ne prljaju uspomene na ljude od časti, koji su branili svoju kuću, mahalu i grad, pominjući ih svojim poganim jezicima. U najmanju ruku, to je uvredljivo svima koji su u ratu izgubili nekog bliskog.
Uf, eto, ispuhao sam se malčice.
Uglavnom, Mostar je odblokiran. Do naredne parade laži. A njih je, ovih dana, koliko god hoćete i koliko god vam želudac može podnijeti.
(zurnal.info)
"> Ovaj senzacionallistički naslov ne odnosi se na neki masovni prosvjed ili štrajk razočaranog, u pojam ubijenog i u mozak izjebanog naroda. Naime, u petak popodne, negdje od 17 pa sve do 23 sata, trg Musala i Titov most bili su blokirani zbog predizbornog skupa Stranke za BiH. Ništa čudno, reći ćete. Pa i nije. Što se čudim i čemu? U Mostaru i BiH sve prolazi, naročito takva vrsta bahatosti i nepoštivanja onog istog naroda kojem se kao obraćate. Obzirom da su u starom, mahalskom, dijelu grada skoro sve ulice jednosmjerne, Titov most i Musala su jedino ishodište tih jednosmjernih ulica. Blokirati promet na nekoliko sati petkom popodne znači da ste napravili totalni prometni kaos u gradu te izjebali ionako nervozne mostarske vozače natjeravši ih da, faktički, kruže oko cijelog grada. Ni pješaku se ne mili provlačiti kroz gužvu. Musala je poprilično velik prostor i da se tu napraviti jednaka gungula, a da ne postavite binu na sred ceste. Postoji tu jedan cijeli pješački plato na kojem možeš do mile volje tamburati i lupetati pizdarije, a da ne paraliziraš grad. No, na ovaj način se privlači puno veća pažnja. Nema veze što ti vozači jebu majku kroz majku, bitno je da te pominju.Negdje oko 19 i 30 sati na rečenom skupu zapjevao je Mostar Sevdah Reunion te raspametio, ionako raspamećene i razgaćene, Mostarce i Mostarke. Evo igara, a bez kruha se i može. Nekad respektabilan world music sastav pretvorio se u kafansku atrakciju te sviraju, ako želite, na školskim priredbama, sletovima za druga Harisa, svadbama, sahranama, vjerskim manifestacijama, bikijadama, ama gdje god ih zovnu. Ta nemaju valjda neki kriterij, njima je svejedno, napravili su puni krug od kafane, preko velikih svjetskih pozornica i natrag u kafanu.
A onda se na binu popeo on. Koji on, nemam pojma. Nisam bio i nisam se previše raspitivao. Znam zasigurno, jer mi je nekoliko svjedoka reklo istu stvar, da kad se On pojavio na bini prvo što je rekao bilo je: „Ovo je za naše Šehide!“ Zbun!? Mnogima je iznad glave iskočio upitnik. A meni je kad sam to čuo, kao i mnogo puta do sada, pao mrak na oči.
Čije Šehide, pizda vam materina!? Ovo pitam ja. A ljut sam zbog vrlo konkretnog razloga. Naime, svake godine u 6. mjesecu odajemo počast bliskom članu obitelji koji je poginuo 1992. godine. Majka, sestra i ja, baka već neko vrijeme ne može na noge, kupimo cvijeće i odemo pred negdašnji Razvitak gdje se skupi raja sa Carine i prisjeti se svojih drugova i suboraca. Među tom rajom nikad nema niti jednog predstavnika bilo koje političke partije. Neka nema i ne treba da ih bude, daleko im lijepa kuća. Ali silno se raspizdim kad po predizbornim skupovima ti isti političari, koji nikad ne dođu odati počast poginulim borcima, krenu koristiti mog rahmetli daidžu kao nekakvu valutu za potkupljivanje naroda. Šehida i branitelja, političari se sjete samo kad treba jadnom i izjebanom narodu udariti na sentiment. Tu naravno prednjače oni koji su zemlju i uvukli u prljavi rat. Ljudi poput Harisa Silajdžića, Dragana Čovića isl. kenjaju li kenjaju. Traje dijareja već dvadeset godina. Neka kenjaju, ko ih jebe, nek' se nose u tri krasna kurca, ali neka ne prljaju uspomene na ljude od časti, koji su branili svoju kuću, mahalu i grad, pominjući ih svojim poganim jezicima. U najmanju ruku, to je uvredljivo svima koji su u ratu izgubili nekog bliskog.
Uf, eto, ispuhao sam se malčice.
Uglavnom, Mostar je odblokiran. Do naredne parade laži. A njih je, ovih dana, koliko god hoćete i koliko god vam želudac može podnijeti.
(zurnal.info)
">