Evo ga 27-mi, curi polako. Već smo ušli u posljednju predizbornu heftu. Još koji dan moramo da trpimo ružne face na svim mogućim i nemogućim javnim površinama, a poslije trećeg će na te iste površine da nam vrate neke druge, ljepše face koje će nas, kako je to već normalno i kako smo već navikli, ubjeđivati koja je najbolja krema protiv bubuljica, koja maza garant skida salo i popravlja kožu koja se popularno zove narandžina kora, koji telekom je najjeftiniji i koji će nam još pored tako jeftinih cijena dati svega, bez kojeg šoping centra nećemo moći da nastavimo ovozemaljski život u formi koja je do danas poznata planeti ...
Ali treba izdržati još ovih 5-6 dana. Predizborni foto – finiš je uvijek najteži. To su dani kada se zemlja, i što je još gore, narod pokušava dovesti do same ivice rata. Dani u kojima, po ko zna koji put, prefabrikovane nacioanalne strasti bivaju istaknute u prvi plan. Šta je to u nacioanalizmu što je tako privlačno, tako zavodljivo za mase na prvu?
Da li je to potreba da se uklopimo u masu zbog nedostatka vlastitog Ja ili perverzna potreba da se s vremena na vrijeme klanjamo nekom „genijalnom“ vođi koji reciklira tu već staru i ofucanu ideju o superiornoj, čistoj, nebeskoj, itd rasi koja treba da vlada svijetom ( ili u našem slučaju komično malim prostorom ).
Nacioanalizam je stanje uma u koje se čovjek dovede kada se nađe u situaciji u kojoj veliki vođa tvrdi da se svijet mora očistiti od ranoraznih kopiladi ( definicija za djecu iz miješanog braka jednog nacioanalnog profesora ), pedera, cigana i raznih drugih negativnih pojava koje oštećuju jedno superiorni društvo. Tada nam veliki vođa saopštava narodnim jezikom, „DA NAM JEDNOM MORA DOĆI IZ GUZICE U GLAVU“. U toj rečenici, u tom putu između guzice i glave, je u stvari sakrivena ta moćna esencija nacioanalnog.
E sad jedini način, za nas koji smo kopilad, pederi, cigani i ostali, da se izvučemo je da nađemo kontra mjeru. Možda bi bilo najbolje da se poslužimo kontra metodom i tog famoznog trećeg oktobra slijedimo put od glave prema guzici, što se bar na prvu čini bolje, bar u higijenskom smislu.
(zurnal.info)
"> Evo ga 27-mi, curi polako. Već smo ušli u posljednju predizbornu heftu. Još koji dan moramo da trpimo ružne face na svim mogućim i nemogućim javnim površinama, a poslije trećeg će na te iste površine da nam vrate neke druge, ljepše face koje će nas, kako je to već normalno i kako smo već navikli, ubjeđivati koja je najbolja krema protiv bubuljica, koja maza garant skida salo i popravlja kožu koja se popularno zove narandžina kora, koji telekom je najjeftiniji i koji će nam još pored tako jeftinih cijena dati svega, bez kojeg šoping centra nećemo moći da nastavimo ovozemaljski život u formi koja je do danas poznata planeti ...
Ali treba izdržati još ovih 5-6 dana. Predizborni foto – finiš je uvijek najteži. To su dani kada se zemlja, i što je još gore, narod pokušava dovesti do same ivice rata. Dani u kojima, po ko zna koji put, prefabrikovane nacioanalne strasti bivaju istaknute u prvi plan. Šta je to u nacioanalizmu što je tako privlačno, tako zavodljivo za mase na prvu?
Da li je to potreba da se uklopimo u masu zbog nedostatka vlastitog Ja ili perverzna potreba da se s vremena na vrijeme klanjamo nekom „genijalnom“ vođi koji reciklira tu već staru i ofucanu ideju o superiornoj, čistoj, nebeskoj, itd rasi koja treba da vlada svijetom ( ili u našem slučaju komično malim prostorom ).
Nacioanalizam je stanje uma u koje se čovjek dovede kada se nađe u situaciji u kojoj veliki vođa tvrdi da se svijet mora očistiti od ranoraznih kopiladi ( definicija za djecu iz miješanog braka jednog nacioanalnog profesora ), pedera, cigana i raznih drugih negativnih pojava koje oštećuju jedno superiorni društvo. Tada nam veliki vođa saopštava narodnim jezikom, „DA NAM JEDNOM MORA DOĆI IZ GUZICE U GLAVU“. U toj rečenici, u tom putu između guzice i glave, je u stvari sakrivena ta moćna esencija nacioanalnog.
E sad jedini način, za nas koji smo kopilad, pederi, cigani i ostali, da se izvučemo je da nađemo kontra mjeru. Možda bi bilo najbolje da se poslužimo kontra metodom i tog famoznog trećeg oktobra slijedimo put od glave prema guzici, što se bar na prvu čini bolje, bar u higijenskom smislu.
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Arhiva
DNEVNIK KAMPANJE: Nacionalne strasti
Evo ga 27-mi, curi polako. Već smo ušli u posljednju predizbornu heftu. Još koji dan moramo da trpimo ružne face na svim mogućim i nemogućim javnim površinama, a poslije trećeg će na te iste površine da nam vrate neke druge, ljepše face koje će nas, kako je to već normalno i kako smo već navikli, ubjeđivati koja je najbolja krema protiv bubuljica, koja maza garant skida salo i popravlja kožu koja se popularno zove narandžina kora, koji telekom je najjeftiniji i koji će nam još pored tako jeftinih cijena dati svega, bez kojeg šoping centra nećemo moći da nastavimo ovozemaljski život u formi koja je do danas poznata planeti ...
Ali treba izdržati još ovih 5-6 dana. Predizborni foto – finiš je uvijek najteži. To su dani kada se zemlja, i što je još gore, narod pokušava dovesti do same ivice rata. Dani u kojima, po ko zna koji put, prefabrikovane nacioanalne strasti bivaju istaknute u prvi plan. Šta je to u nacioanalizmu što je tako privlačno, tako zavodljivo za mase na prvu?
Da li je to potreba da se uklopimo u masu zbog nedostatka vlastitog Ja ili perverzna potreba da se s vremena na vrijeme klanjamo nekom „genijalnom“ vođi koji reciklira tu već staru i ofucanu ideju o superiornoj, čistoj, nebeskoj, itd rasi koja treba da vlada svijetom ( ili u našem slučaju komično malim prostorom ).
Nacioanalizam je stanje uma u koje se čovjek dovede kada se nađe u situaciji u kojoj veliki vođa tvrdi da se svijet mora očistiti od ranoraznih kopiladi ( definicija za djecu iz miješanog braka jednog nacioanalnog profesora ), pedera, cigana i raznih drugih negativnih pojava koje oštećuju jedno superiorni društvo. Tada nam veliki vođa saopštava narodnim jezikom, „DA NAM JEDNOM MORA DOĆI IZ GUZICE U GLAVU“. U toj rečenici, u tom putu između guzice i glave, je u stvari sakrivena ta moćna esencija nacioanalnog.
E sad jedini način, za nas koji smo kopilad, pederi, cigani i ostali, da se izvučemo je da nađemo kontra mjeru. Možda bi bilo najbolje da se poslužimo kontra metodom i tog famoznog trećeg oktobra slijedimo put od glave prema guzici, što se bar na prvu čini bolje, bar u higijenskom smislu.
(zurnal.info)
brano jakubović
Evo ga 27-mi, curi polako. Već smo ušli u posljednju predizbornu heftu. Još koji dan moramo da trpimo ružne face na svim mogućim i nemogućim javnim površinama, a poslije trećeg će na te iste površine da nam vrate neke druge, ljepše face koje će nas, kako je to već normalno i kako smo već navikli, ubjeđivati koja je najbolja krema protiv bubuljica, koja maza garant skida salo i popravlja kožu koja se popularno zove narandžina kora, koji telekom je najjeftiniji i koji će nam još pored tako jeftinih cijena dati svega, bez kojeg šoping centra nećemo moći da nastavimo ovozemaljski život u formi koja je do danas poznata planeti ...
