Do diplome uz pomoć špijunske tehnologije

Početak je nove školske godine i internet oglasi su ponovo preplavljeni ponudama "studentskih bubica". Uređaj se može kupiti za oko 170 KM, ali se studenti većinom odlučuju za iznajmljivanje, kaže nam jedan od prodavaca putem internet oglasa.

Iznajmljivanje je 40 KM i kad počne vrijeme ispita na fakultetima, dnevno izjamljujem i po dva uređaja, kaže naš sagovornik i ne krije zadovoljstvo zbog zarade koju mu donosi ovaj posao.

OTKRIJE IH "PREVIŠE ZNANJA"

"Bubice" su usavršene do te mjere i toliko ih je vrsta da jedan od sagovornika Žurnala, profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, kaže da odavno nemaju načina da njihovoj zloupotrebi stanu ukraj. "Bubicu" veličine zrna riže nemoguće je promjetiti u uhu studenta.

Ne možemo im baš čačkati uši na ispitu, kaže šaljivim tonom ovaj profesor.

Nikada nismo uspjeli kod studenta otkriti "bubicu" u uhu jer su sićušne i ako je taj neko koristi propisno, zapravo je i nemoguće primjetiti. Međutim, vidimo mi da nešto nije uredu jer student briljira na pismenom dijelu ispita a onda dođe na usmeni i nema pojma, pa čak ni o onim pitanjima na koja je na pismenom savršeno odgovorio, kaže naš sagovornik.

Problem je što im "šaptači" čitaju iz knjige, onako redom bez selekcije, i kada dođu na usmeni jasno je da su prvi dio ispita položili neregularno.

Među prvima su na Sarajevskom univerzitetu "ometač" GSM signala, uređaja koji onemogućava funkcioniranje "bubice", kupili na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Navodno je razlog tome bilo veoma često korištenje "bubica".

Na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, opet, kaže jedan od naših sagovornika, još nisu kupili "ometač" jer nisu imali iskustva s tim. Kaže da lično nikada nije primjetio da neko koristi "bubicu" niti zna da se neko od njegovih kolega žalio zbog toga. Ovaj profesor, pored pismenih ispita, znanje studenata na kraju godine provjerava s desetak "blic pitanja", pa ko nije učio, ne vrijedi mu ni najsofisticiranija tehnologija. Naravno, kaže profesor, ispituje usmeno samo kad je to moguće, jer bolonjski sistem studiranja uglavnom podrazumijeva pismene testove.

Ipak, kaže, bilo je razgovora o kupovini "ometača" i na FPN-u. Međutim, cijela je priča "stala u mjestu" jer su reagirali iz BH Telecoma. Tražili su da fakultet najprije zatraži od nadležnih institucija dozvolu za kupovinu uređaja. Ovoj kompaniji, naime, takvi uređaji smanjuju profit.

S druge strane, ovaj je profesor imao dosta iskustva sa pokušajima studenata da predaju plagiran istraživački rad, ili rad koji je za njih napisao neko drugi.

Otprilike znam koliki su čiji dometi, mogu prepoznati rečenicu koja ne može biti rečenica nekog mog dvadesetogodišnjeg studenta, pa ako mi je nešto sumnjivo, za sada to otkrivam uz pomoć Googlea. Uspijevam ponekad i na internetu naći izvor odakle je eventualno nešto prepisano.

KAKO PROFESORI "LOVE" DILETANTE

Naš sagovornik kaže kako problem možemo riješiti jednostavno, onako kako su to zapadni sistemi obrazovanja riješili, softverskim aplikacijama za prepoznavanje plagijata ili dijelom prepisanih radova. Kod nas to još nije slučaj jer jedna takva aplikacija košta četiri ili pet hiljada maraka a potreban je i kompletan sistem, dakle baza podataka, pa obaveza da se svaki rad registrira...

Na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu koriste zanimljivu ali, kažu, efikasnu strategiju za ometanje GSM signala u učionici. Uključe stari radio priijemnik, podese neku od frekvencija na kojoj nema radijskog programa, ali to "krčanje", naravno koje ne ometa rad studentima, ometa signale korisnicima "bubica".

Kako je tokom ispita vladala "mrtva tišina" u prostoriji, na Farmaceutskom fakultetu u Sarajevu dogodilo se jedne prilike da je profesorica, uprkos tehničkim dostignućima u izradi "bubica", ipak čula određene glasove i posumnjala da je riječ o zvuku iz slušalice za mobilni telefon. Međutim, kako golim okom nije mogla sigurno procijeniti koji student koristi uređaj, zamolila je da se to isključi i zaprijetila da će prekinuti ispit i prekontrolisati sve studente. Navodno je "pomagalo" odmah isključeno jer profesorica više nije čula zvuk zbog kojeg je ranije posumnjala da neko koristi "studentsku bubicu".

BEZ MUKE DO NAUKE Na specijaliziranim internetskim sajtovima ponuda gotovih i seminarskih radova po narudžbi

Na samo jednoj od ovdašnjih internet stranica seminarskirad.ba, dovoljno je izabrati već postojeću temu ili poslati e-mail sa naslovom rada koji vam je potreban. Odgovor dobijete u roku 24 sata. Kada dogovorite temu, skenirate i pošaljete uplatnicu, seminarski rad je riješen problem. Jedan rad košta 15 KM, a cijena je niža ako naručite dva ili tri rada. Onda platite 20, odnosno 25 KM. Piše na web stranici da su među najtraženijim, radovi iz oblasti ekonomije, prava i menadžmenta.

(zurnal.info)