Do posljednjeg pjesnika

Prema riječima organizatora na zatvaranju ovogodišnjeg Sajma knjiga i učila u Sarajevu, broj posjetilaca manji je za više od 30 % u odnosu na prošlu godinu. Prodaja knjiga je također zabilježila drastičan pad, a jedino što bilježi rast je broj besmislenih nagrada koje su i ove godine dodijeljene skoro svim sudionicima koji su iskazali interes da im se „iste“ dodjele.

PARTIZANSKO GROBLJE

Pad posjete / interesovanja za Sajam knjiga i učila ne predstavlja nikakvo iznenađenje svakom iole upućenijem ljubitelju knjige, jer je to poslijedica općeg trenda koji nije mogao zaobići ni nas u BiH. Knjiga uzmiče pred najezdom interneta i drugih tzv. horizontalnih medija, a klasično izdavaštvo pred elektronskom knjigom. U stilu Broja Jedan, moglo bi se dodati da je na smanjenu posjetu, a pogotovo na drastičan pad prodaje knjiga, uticala tzv. teška ekonomska situacija u našoj zemlji. Kao izdavač mogao bih svemu ovome dodati priču o neodgovornoj politici u kulturi, mrskom pdv-u na knjigu (jednom od najvećih u Evropi) koji je doslovno uništio izdavaštvo i nabrojati još stotine jada i problema kroz koje prolaze bosanski pisci i izdavači.

Ipak, jedan događaj na ovogodišnjem sajmu knjiga u Sarajevu više od svega toga govori o stanju u kojem se nalaze bh. knjiga, pisci i izdavači. Vidno ljut i iznerviran, književnik Abdulah Sidran je u petak 22. aprila 2011. godine na Sarajevskom sajmu knjiga i učila odbio čitati svoju poeziju jer je smatrao da ambijent u kojem se odvijala promocija njegove knjige Partizansko groblje to naprosto ne zaslužuje, zapravo da je uvredljiv za poeziju i ponižavajući za pisca. Okružen treštanjem muzike sa razglasa, u sparnoj i zapušenoj atmosferi, zatrpan dominantnom šund literaturom svježe prošvercanom „skelom preko Drine“ i sa rijetkim već iznerviranim posjetiocima Sajma, Sidran je odbio govoriti poeziju.

Propala je tako genijalna zamisao priređivača knjige Sinana Gudževića da Sidran na promociji pročita cijelu knjigu i ušpara nam petnaestak maraka, koliko knjiga košta. Stvar je na kraju ispala bolje nego što smo očekivali: Sidran je sve posjetioce promocije pozvao u obližnji Zlatni restoran da nam plati piće i da „do zore“ čita poeziju...

NOVA CIJENA ZA STARU PREDSTAVU

Razumijem Sidranovu srdžbu, osjećaj besmisla i jada – jer sam se i sam mnogo puta suočio sa sličnim problemima promovirajući na sajmovima knjige koje je objavljivala izdavačka kuća čiji sam direktor i glavni urednik. Poučen takvim iskustvima, došao sam do bolne i samo na prvi pogled nelogične spoznaje: sajmovi su zadnja mjesta na kojima treba promovirati knjige – a jedino bi pisci trebali biti ti koji će i prije i više od nas izdavača zaobilaziti ovu manifestaciju. Sidranovu tugu i očaj razumije vjerovatno i svaki iznervirani posjetilac ovogodišnjeg Sajma koji je morao ove godine ulaz platiti 2 KM, za „predstavu“ koja je već desetljeće vizuelno i sadržajno nepromijenjena, koja je uz to bez koncepta i vizije, sa uvredljivim odnosom prema bh. izdavačima i sa uglavnom uvijek istom ponudom knjiga.

Bosanskohercegovačko izdavaštvo vjerovatno je dotaknulo samo dno. Uz sve pobrojane nevolje koje su zadesile knjigu, imamo i sajam koji domaće izdavače tretira na krajnje ponižavajući način, na kojem pisci odbijaju čitati svoja djela, na kojem gulikože iz Centra Skenderija žele rastjerati i ono malo pravih čitalaca za koje bi ovakva manifestacija trebala i morala biti praznik...

I, da se ne lažemo: i za sve to i za još puno toga lošeg u domaćem izdavaštvu krivicu snosimo i mi izdavači. Ja prvi!

(autor je direktor i glavni urednik IK Vrijeme Zenica)