Dodikovi božićni darovi

Vijest glasi: Predsjednik RS Milorad Dodik uplatio je povodom Božićnih praznika 195 hiljada maraka socijalno ugroženim porodicama i porodicama kojima je novac potreban za liječenja. Stotinu porodica kojima je potrebno liječenje dobile su po 1000 KM, a stotinu socijalno ugroženih porodica dobili su po 500 KM. Ostatak novca otišao je za pomoć preseljenim iz kolektivnih centara u izgrađene im stanove, za šporete i ogrjev.

Vijest je šokantna za sve ovdašnje konzumente medija – zar u Republici Srpskoj zaista ima socijalno ugroženih i onih koji nemaju para za liječenje?! Nakon svih godina uspjeha, slave, privrednog rasta, perfektnog penzionog i zdravstvenog sistema, najniže u svijetu stope nezaposlenosti..., izlaska iz recesije prije Njemačke i mnogo prije Sjedinjenih Američkih Država, te svekolikog napretka na brdovitom Balkanu, ostalo je, eto, par stotina onih koji ni za lijeka, a ni za hljeba nemaju. Da se dušmani naslađuju.

Kolektivni megaoptimizam, koji je ovdje permanentno stanje svijesti već šest godina, probija se kroz užas i šok spoznaje o gladnima i bolesnima bez lijeka, i šapuće da je odlično što ih je samo po stotinu, a ne, recimo, po 150 ili 200. „Znate li vi koliko je gladnih po Americi; Dodik je govorio da ih je masa, bio čovjek tamo i vidio, a kod nas samo stotinjak, što i nije neka cifra“, likuju optimisti. Šaka neprijatelja vladajuće strukture koju predvodi Milorad Dodik, pak, tvrdi, da je socijalno ugroženih i porodica koje nemaju novac za liječenje na desetine hiljada. Stotine hiljada.

I pitaju: kako je Dodik među desetinama hiljada onih koji za hljeba i lijeka nemaju, probrao sretnike koji će „ohljebiti usta“ oko Božića, pa čekati sljedeći za istu čast, pod uslovom da to i dožive. Odnosno, kako je markirao onih stotinu bolesnih koji za lijeka nemaju? Ko je bio žiri? Kakvi su bili kriteriji? Da li je, možda, raspisan tender? Kakva je disperzija gladnih i bolesnih: da li su zastupljeni ravnomjerno po cijeloj RS, ili ima krajeva gdje je više gladnih i oboljelih? Šta će izabrani kada pare pojedu i, pretvorene u lijekove, popiju? Kako će vlast, koja strogo misli na svaku marku i njeno pošteno trošenje, provjeriti da li je oboljela bijeda i sirotinja transparentno potrošila novac? Mnogo pitanja, malo odgovora.

Nemate koga za odgovore ni upitati, jer se u RS već danima slavi, a i slaviće se. Svaki dan po pet šest prijema, blicevi, kamere, toalete, ležernost, priče o nezavisnom novinarstvu, nezavisnosti, uspješnoj srpskoj politici..., defiluju vojvode, serdari, „bizmismeni“ i žene im, ministri, ministarke, snaše... svi zadrigli, rumeni, zdravi..., ordenje se dovozi šleperima, zaslužni će ga međusobno podijeliti. Svaka od ovih parada košta desetine hiljada maraka; račun nakon slavlja iznosiće milione. Prljavu savjest peru bacajući bolesnim i sirotinji mrvice, kupljene njihovim parama.

(zurnal.info)