:DODIKOVI NEVIDLJIVI PUTEVI: Italijanski graditelji traže milionsku odštetu od Vlade

Istražujemo

DODIKOVI NEVIDLJIVI PUTEVI: Italijanski graditelji traže milionsku odštetu od Vlade

DODIKOVI NEVIDLJIVI PUTEVI: Italijanski graditelji traže milionsku odštetu od Vlade
 Italijanska firma Vidoni napustila je gradilište i sprema tužbu za odštetni zahtjev, koja će, prema saznanjima “Žurnala” biti milionska. Vlada RS ponudila im je 400 hiljada evra odštete, što su italijani s indignacijom odbacili, svjesni da će na svakom sudu dobiti milione evra

Nepostojeća mreža autoputeva u Republici Srpskoj, među kojima je i onaj prema Doboju, plus put prema Gradišci, koji se godinama gradi, a nikada neće biti izgrađen, najveća su praonica para u Evropi.

Prevare se odvijaju naočigled cjelokupne javnosti, ali nijedna institucija nadležna u ovim slučajevima nema snage, volje, pa ni hrabrosti da bar pokuša stati u kraj strašnim zloupotrebama, kojima su izvučene stotine miliona maraka iz državnih firmi u privatne džepove. O prvoj dionici autoputa Banjaluka-Gradiška i otimačini na njoj svi znaju sve, a tih 5,7 kilometara, koji su u izvedbi “Integral inženjeringa” koštali nevjerovatnih 129 miliona maraka (realna cijena 65 miliona, ostatak ispario), već dvije godine su predmet istrage Tužilaštva BiH. Ništa bolja situacija nije ni na ostalim dionicama, ukupne dužine tridesetak kilometara, a strani izvođači radova, koji su posao dobili na tenderu, povlače se iz posla.

GDJE JE MOST

Prvi je to učinio italijanski “Vidoni”, koji je obustavio radove i povukao se sa gradilišta. Potvrdio je to nedavno i Nedeljko Čubrilović, novi stari Ministar saobraćaja i veza, ne propustivši da optimistično istakne da će put do Gradiške biti završen polovinom ove godine. Ranije je tvrdio da će to biti oktobar prošle godine, pa mart prošle godine, pa... Uz sve to, niko ni ne zbori o apsurdnoj situaciji da taj autoput završava direktno u rijeci Savi, jer nema mosta preko nje, niti će ga biti u skorije vrijeme. Taj posao bi trebalo zajedno da urade BiH i Hrvatska, ali je na dugom štapu, dužem nego što je izgradnja puta prema Doboju, ili, recimo, Kupresu.

Vidoni je otišao i sprema tužbu za odštetni zahtjev, koja će, prema saznanjima “Žurnala” biti milionska. Vlada RS ponudila im je 400 hiljada evra odštete, što su italijani s indignacijom odbacili, svjesni da će na svakom sudu dobiti milione evra, jer su radovi kasnili krivicom ovdašnjih vlasti, a ne njihovom. To je, ma koliko to paradoksalno zvučalo, i najmanja šteta, jer se uopšte ne zna koliko je italijanska firma uradila posla, niti koliko je novca još potrebno da se dionica na kojoj su oni radili završi. Zato nema briga oko nasljednika na gradilištu: to je, pogađate već, “Integral inženjering”, što je nedavno potvrdio i sam Slobodan Stanković, čelnik te firme. Prema saznanjima “Žurnala”, trenutno se čeka saglasnost evropskih banaka (EBRD), koja je dala kredit za ove poslove, na promjenu ugovorne strane. Teoretski je to moguće, ali onda nastaje veliki problem. Pitanje glasi: ko će i kako napraviti presjek poslova što ih je “Vidoni” uradio, i napraviti nultu tačku sa koje bi u dalje radove trebalo da krene “Integral”. Formalno je nadzor nad ovom dionicom imala italijanska firma “Carlo Lotti”, ali većinu poslova obavljao je i obavlja “Institut za građevinarstvo” koji je u vlasništvu “Inegrala”. Tu je otvoren prostor za velike malverzacije, a kolikog su one obima teško je u ovom trenutku i predvidjeti, jer se svi poslovi obavljaju u jednom zatvorenom krugu koji čini nekolicina ljudi, među kojima je i predsjednik RS Milorad Dodik.

Uz navedeno, još je niz sumnjivih i nezakonitih radnji na trasi autoputa prema Gradišci. Tu je svakako izgradnja Mahovljanske petlje. Ova petlja trebalo bi da spoji cestu prema Gradišci, koja nikada neće biti završena, i autoput prema Doboju, koji se nikada neće početi ni graditi. Petlju usred ničega, navodno grade češka komapnija OHL i “Niskogradnja” iz Laktaša, čiji je vlasnik Ljubo Ćubić, jedan od Dodikovih tajkuna, preko čije firme je samo na kriminalnoj revitalizaciji puteva u srebreničkoj opštini izvučeno bezmalo 30 miliona maraka.

Naravno da od Čeha na gradilištu nema nikoga: tek, pojavi se jedan predstavnik kada krajem mjeseca treba pripremiti račun da bi oni uzeli svoju proviziju. Sve radove izvodi Niskogradnja. Vrijednost osnovnog ugovora iznosi 11,5 miliona evra. Osnovni elementi Mahovljanske petlje su spoj autoputa u dužini od 1,5 kilometara i dvije pristupne rampe dužine od po 1,5 kilometara, koje spajaju autoput sa postojećim magistralnim putem Banja Luka - Gradiška, a najznačajnija su dva nadvožnjaka u krivini od 580 i 410 metara, koji kao objekti čine petlju na tri nivoa. Nadzor na izvođenju radova ima njemačka firma KuK koja na gradilištu nema svojih predstavnika (i oni dolaze jedanput mjesečno), a nadzor vode inženjeri iz banjalučke firme Projekt. Ona je vlasništvo Miroslava Vujatovića - koji je "slučajno" i predsjednik nadzornog odbora Puteva RS, koji su vodili tendersku poceduru i sklopili ugovor za petlju. Usput, Vujatovićeva firma je u toku prošle dvije godine, prema pouzdanim informacijama “Žurnala”, bez objavljivanja tendera, dobila posao za izradu preko 30 projekata i elaborata od JP Putevi RS. Najveći broj tih projekata i elaborata potpuno je nepotreban i bespredmetan, a suština je da se preko njih izvlači novac. Vujatović je dugogodišnji član SNSD.

MAHOVLJANSKA PETLJA

Stručnjaci tvrde da projekat Mahovljanske petlje nije kvalitetno urađen, iako je prošao reviziju u Ministarstvu za prostorno uređenje i građevinarstvo. Najbolji dokaz za to jeste činjenica da je izvođač utvrdio postojanje klizišta dugačkog oko 600 metara. Za saniranje klizišta već se traži novih 5 miliona Evra. Jednostavno je nemoguće da projektant, odnosno revident, nisu vidjeli takvo klizište, te da na tom dijelu uopšte nisu rađeni geološki i geotehnički istražni radovi.

Uprava preduzeća "Autoputevi RS", koje gazduje poslovima na izgradnji nepostojećih cesta, nalazi se u velikim problemima jer ne smiju reagovati. Projekat je radio Stankovićev “Institut za građevinarstvo”, (njegovi inženjeri su u potpisu projekta), a formalna revizija je takođe bila povjerena Institutu. Sve je ovo ukazivalo da će prilikom javne nabavke posao dobiti “Integral”, ali je “Niskogradnja” dampinškom cijenom od 11,5 miliona evra (prethodna procjena JP Putevi RS je bila 20 miliona evra, a kredit je odobren na 25 miliona evra) sve iznenadila. Ćubić je, u dogovoru sa Dodikom, oteo ovaj posao Stankoviću, ali je sada doplo do problema: uprava JP “Autoputevi” traži načina kako da već na početku realizacije projekta sklopi aneks ugovora u vrijednosti od oko 50 posto od osnovnog ugovora. Pravi problemi će nastupiti tek pri betonskim radovima, jer je izvođač, bez saglasnosti projektanta, već promjenio principe temeljenja objekata i nihove dimenzije. A zašto i ne bi, jer su svjesni da će petlja na kraju ostati kao spomenik jednom totalitarnom režimu i njihovoj gramzivosti, a nikako neće poslužiti u svrhe zbog kojih se navodno gradi.

Nije ovdje kraj čudesima na cesti prema Gradišci: potrebno je uklopiti postojeći magistralni put od Banjaluke do Klašnica, (koji je u upotrebi), sa onim od Klašnica do Gradiške. Ugovor je sklopljen između JP “Autoputevi RS” i “Prijedorputeva” na iznos od 1,4 miliona KM. Međutim, po izvršenim radovima cijena je narasla za više od 700.000 KM. Opet 50 posto od vrijednosti osnovnog ugovora, što je ovdje i pravilo, ali i tradicija. Uprava preduzeća je tražila saglasnost Nadzornog odbora za ovaj aneks, ali ga NO nije odobrio - odnosno zatražio je mišljenje nadležnog ministarstva saobraćaja i veza.

U čemu je nastala razlika: od navedenih 700.000 KM, više od pola novca utrošeno je na postavljanje betonskih ograda (tzv.delta blokova), koji razdvajaju smjerove vožnje. Njih je postavljeno u dužini od cca 1000 m. Njihova cijena na teritoriji cijele BiH iznosi oko 120 KM/m, dok je ovdje ugovoreno oko 320 KM/m. Znači gotovo tri puta više, pa računajte koliko je novca završilo u privatnim džepovima. Najveći pritisak na ovo dodatno ugovaranje po enormno visokim cijenama, izvršio je Aleksandar Džombić, aktuelni premijer i bivši ministar finansija. On je izričito naredio da se nabavka ovih blokova izvrši od preduzeća BINIS iz Banja Luke, čiji je vlasnik Borko Radinković njegov veliki prijatelj. (BINIS je od Investicionorazvojne bake dobio kredit od 5 miliona KM). Rasplet ovoga slučaja mogao bi biti veoma bolan po Džombića, jer konačno mišljenje o traženom Aneksu treba dati Ministarstvo saobraćaja i veza. A tu stoluje Čubrilović, koji je u teškom sukobu sa Džombićem. Akzuelni premijer bio je protiv toga da Čubrilović ostane u Vladi RS, ali je njegov matični DNS čvrsto stao iza svog glavnog finansijera.

Bez obzira na loše odnose, za vjerovati je da će se Džombić i Čubrilović dogovoriti po principu “ja tebi-ti meni” i odobriti nezakonito izvlačenje novca iz budžeta. Međutim, sve ovo će imati reperkusije na mnogo značajniji projekat, što jeste rekonstrukcija puta M 16 Banja Luka – Klašnice. Poznato je da na ovoj cesti kolovozne trake nisu odvojene, te se to sada čini, a i put se proširuje. Tu je, takođe, predviđena primjena delta blokova u dužini od oko 10.000 metara. To bi značilo novih dva miliona KM profita vlasniku BINIS-a i premijeru.

Inače, projekat rekonstrukcije M16 od Prijedorske petlje do uklapanja sa autoputema nema verifikovan i validan projekat, nema građevinsku dozvolu a radovi se izvode već više mjeseci. Naravno da inspektori ne smiju ni da privire na teren, jer bi bili pometeni od strane Ministarstva i Vlade RS. Praonica para i dalje radi punom parom.

 

(zurnal.info)