Dodikovi tajkuni vade milione iz rupe u Lijevča polju

Narod kaže da vrijeme liječi sve rane, a odnedavno bi se moglo toj umotvorini dodati i da vrijeme spušta sve cijene. Svoj puni doprinos novoskovanoj krilatici dao je Nedeljko Čubrilović, ministar saobraćaja i veza u Vladi RS, komentarišući decenijsku izgradnju autoputa Banjaluka-Gradiška. “Ugovorena cijena na ovoj dionici bila je oko 2,9 miliona evra po kilometru, a ukupna cijena koštanja 3,4 do 3,5 miliona evra po kilometru. To je ispod cijene u okruženju i kada bi ta cijena bila i na dionici Banjaluka – Doboj i Doboj – Jakeš bila bi sasvim prihvatljiva”, naglasio je ministar saobraćaja i veza RS. Njegova izjava strašna je laž, a posljedica je ubjeđenja da je sve oko izgradnje najskupljeg puta na planeti, uz to nezavršenog, potpuno zaboravljeno.

ISPARAVANJE MILIONA

Podsjećanja radi, dovoljno je navesti činjenicu da su Boško Čeko, glavni revizor RS i služba kojoj je na čelu, još prije nekoliko godina utvrdili da je prva dionica autoputa Banjaluka – Gradiška, duga 5,7 kilometara, koštala 129 miliona maraka, odnosno 22,6 miliona KM po kilometru. Iz izvještaja Vlade RS, koji je uslijedio nakon Čekinog dokumenta, uočljivo je da je ta cijena i veća, jer je za istu kilometražu utrošeno 131 milion KM, a ni tu nije bio kraj troškovima. Na toj dionici došlo je do urušavanja terena, pa je sve moralo biti nanovo sanirano, kao i nekih pola kilometra trase, jer je urađena mimo svih građevinskih normi i kao takva bila je neupotrebljiva. Realna cijena izgradnje ovog dijela puta, na kojem su tuneli nestajali iz projekta, pa se potom ponovo vraćali višestruko skuplji, prema procjenama stručnjaka je 65 miliona KM, što znači da je na pomenutih 5,7 kilometara sa “vrelog asfalta” nestalo još najmanje toliko miliona.

Nakon što su pomenuti podaci objelodanjeni u javnosti, na ostatku puta koji ne vodi nigdje, jer završava u rijeci Savi (budući da od izgradnje mosta prema Hrvatskoj još uvijek nema ništa, što i Čubrilović potvrđuje), smanjeno je “isparavanje” miliona, ali je, izvan svake razumne sumnje, nastavljeno. A uz to je napravljen i ekološki dar mar, čije posljedice su nesagledive i neće se još decenijama moći sanirati.

Riječ je o vađenju šljunka u Lijevče polju, koji se koristi za izgradnju autoputa Banjaluka – Gradiška. Glavni “junaci” ove priče su opštepoznati: Slobodan Stanković i njegov “Integral inženjering” i “Farmland”, o čijem je poslovanju nedavno “Žurnal” objavio šokantne podatke koji kažu da je pod supervizijom Vlade RS ovoj firmi omogućeno da pronevjeri više od 30 miliona maraka i da za to niko ne odgovara. “Farmland” je pod koncesiju dobio 3000 hektara obradivog zemljišta, od kojeg ne koristi ni trećinu u te svrhe. Ali jedan dio koristi kao separaciju za vađenje šljunka, koji se ugrađuje u autoput. Usred Lijevča tako je iskopana rupetina stravičnih razmjera iz koje je do sada, prema procjenama stručnjaka, izvađeno preko 500.000 kubika šljunka i ugrađeno u autoput. Šljunak se ugrađuje u različite slojeve kolovozne konstrukcije i cijena mu je u prosjeku oko 14 KM po kubiku. Relna cijena iskopa Stankovića košta oko 2 KM po kubiku.

ZAGAĐENO LIJEVČE POLJE

Prosta računica kaže da je Stanković u vađenje šljunka uložio milion maraka, a prodao ga za sedam, čime je zaradio ravno šest miliona KM. U ovoj cifri je najmanje tri miliona ekstraprofita, jer je šljunak kod drugih firmi upola jeftiniji. Tako, na primjer, Ljubo Ćubić, vlasnik “Niskogradnje” i drugi na top hit listi voljenih tajkuna Milorada Dodika, šljunak prodaje po cijeni 5 do 6 KM plus taksa za vodoprivrednu saglasnost, koja iznosi oko 1 KM po metru kubnom. Ne postoje podaci da li je Stanković platio koncesionu naknadu na izvađeni šljunak, odnosno da li je plaćana vodoprivredna taksa. Ako je zaključivati na osnovu dosadašnjeg poslovanja Vlade RS i njegove firme, sasvim je izvjesno da po ovom osnovu u budžet nije ušla ni marka.

Međutim, ekstraprofit u ovoj priči samo je dio štete, koja je nesaglediva, jer su onečišćene podzemne vode u Lijevču, koje su ga zagadile i u velikoj mjeri onemogućavaju poljoprivrednu proizvodnju. Iskopavanjem šljunka na ovakav način, omogućeno je da prljave površinske vode i otpad kroz te rupe veoma brzo dođu do podzemnih voda i tako zagade cijelo podzemlje Lijevče polja. Ovo se posebno odnosi na otpadne vode sa farmi, koje se ne prečišćavaju nego direktno ispuštaju u takve rupe. Stručnjaci tvrde da je sasvim realno da je došlo i do potpunog poremećaja toka podzemnih voda, ali da to nije moguće utvrditi bez dodatnih ispitivanja. Cijelo Lijevče koristi za piće podzemnu vodu koja se nalazi ispod površine na dubini izmedju 10 i 20 metara, pa je otvoreno i pitanje da li je ona sada uopšte upotrebljiva.

Laži o završetku

Ministar Čubrilović očekuje da će dionica autoput Banjaluka – Gradiška biti završena krajem juna bez mosta i kompletirane petlje u Mahovljanima, kako bi u julu saobraćaj na autoputu mogao biti pušten u funkciju. Prema saznanjima “Žurnala”, ne postoji ni minimum šansi da cijeli autoput od Banjaluke do Gradiške bude stavljen u promet ne samo do juna, već ni do kraja ove godine. Vlasti namjeravaju svečano otvoriti nekih desetak kilometara kojima će se zaobilaziti Laktaši i na taj način pokušati obmanuti javnost da je cesta završena.

(zurnal.info)