Dok radnici pregovaraju s Vladom, direktor dobio zaostale plate

Više od pet stotina radnika nekadašnje fabrike alatnih mašina Jelšingrad iz Banja Luke trinaest godina čeka povezivanje radnog staža i uplatu odavno zarađenih plata. Krajnji rok koji su dali Vladi Republike Srpske da konačno povuče konkretan potez ističe uskoro.

BIĆE, BIĆE

Zahrđalu kapiju, uz gotovo nepodnošljivu škripu, “Žurnalu” otvara portir. Prvi pogled na hale, iza kapije, ukazuje na to da je nekada krugom fabrike koračalo, u više smjena, 2.400 radnika. Drugi pogled, gotovo istovremeno, otkriva da je to ipak prošlost.

Postrojenja nekadašnjeg nadaleko poznatog “Jelšingrada”, fabrike alatnih mašina, godinama su avetinjski pusta. Fabrika je u stečaju. S vremena na vrijeme u nekadašnjem radničkom restoranu okupi se nekoliko stotina radnika. Okupljanja su intenzivirali u posljednje vrijeme. Kažu da ne mogu više da čekaju. Traže okončanje stečajnog postupka, povezivanje radnog staža i naplatu davno zarađenih plata. Povrh svega, traže da Vlada Republike Srpske, koja je za osam miliona maraka kupila imovinu preduzeća u stečaju, napokon uđe u posjed i pokrene obećanu proizvodnju.

Radni staž radnicima “Jelšingrada” nije povezan od 1998. godine. Radnici na osnovu neisplaćenih plata potražuju 2.400.000 maraka. Traže hitnu reakciju nadležnih, više ne mogu da čekaju. Sindikalni predstavnici ponovo su pisali vladi. Poslednji sastanak sa predstavnicima ministarstava rada i pravde imali su 26 maja. Od tada broje dane. Vladi su dali rok od 45 dana da uđe u posjed kupljene imovine i pokrene proizvodnju u fabrici.

- Zvanično još ništa nisu preduzeli i ne zna se kad će. Mi smo dali razuman rok, oni su rekli mjesec dana, mi smo rekli neka bude 45. Ali, radnici su nezadovoljni što se ne vidi kada će to tačno biti. Nema nikakvog objašnjenja, nismo dobili informaciju kada će to da bude. Samo govore biće, biće, kaže radnik Nedo Nikodinović, najavljujući novo okupljanje radnika u krugu fabrike.

Na posljednjem sastanku, s kraja maja, radnicima su tri pomoćnika ministara, (dva iz resora rada i jedan iz kabineta ministra pravde), obećali povezivanje radnog staža do kraja tekuće godine. Zoran Kovačević, pomoćnik ministra rada Petra Đokića, satima je radnike ubjeđivao da Vlada RS čini sve kako bi im pomogla, ali da moraju da budu strpljivi. Pomoćnik ministra lijepim riječima nije uspio da kupi sve radnike, mnogi su negodovali. Strpljenje ih je izdalo, a povjerenja u nadležne institucije više nemaju.

Prihvataju ipak, ponudu da im radni staž bude povezan najkasnije do 31. decembra ove godine, ali traže pisanu garanciju.

- Ljudi svakodnevno dobijaju pozive sa biroa rada da dođu i podignu svoje radničke knjižice. Mi imamo stotinu ljudi koji su spremni za penziju, ali ne mogu dok im se ne riješi povezivanje staža. Mi prihvatamo ovo što oni nude, htjeli bi prije, ali dobro... Pristajemo i na ovo, ali insistiramo na garanciji, pojašnjava tok pregovora sa Vladom Srpske Nedo Nikodinović. Garancije za sada nema, radnici traže još jedan sastanak sa predstavnicima nadležnih ministarstava.

APSURDNO POSLOVANJE

Od prošlog, jedino se oglasio stečajni upravnik Aleksa Nježić. “Žurnalu” otkriva da bi Vlada RS, kao kupac imovine, vrlo skoro mogla da uđe u posjed, “jer su pri kraju dva sudska spora koja FAM Jelšingrad u stečaju vodi sa privatnim firmama”.

Najkompleksniji spor je sa firmom “Euromotor”, koja je nakon stečaja “Jelšingrada” kupila jednu halu u krugu fabrike i jednu bankarsku garanciju. “Euromotor”, po osnovu kršenja ugovora, iz stečajne mase “Jelšingrada” potražuje dva miliona maraka.

- Trenutno je postupak u primopredaji imovine. Čekam samo još da potpišem neke ugovore. Očekujem da će to biti ove sedmice, da predam imovinu i da novi vlasnik (Vlada) počne da radi. Očekujem da do kraja sedmice sve bude riješeno, tvrdi stečajni upravnik.

Ukoliko Okružni Privredni sud u Banjaluci donese presudu u korist “Jelšingrada”, radnici očekuju da taj novac bude podjeljen njima. Do sada su iz stečajne mase uspjeli da dobiju tek četiri odsto potraživanja. Pojedinima se duguje i nekoliko desetina hiljada maraka. Zanimljivo, iako novca za isplatu zaostalih plata radnicima u stečaju još uvijek nema, bivši direktor Živko Karalić uspio je da izdejstvuje sudsku presudu po kojoj fabrika mora da mu isplati njegove zaostale plate u iznosu od 36.000 maraka. Radnici navode da su, poput bivšeg direktora, slične presude uspjeli da izlobiraju još neki bivši rukovodioci. O imenima za sada ne žele, ali su u pismu upućenom vlastima tražili i da se ispita poslovanje FAM “Jelšingrada” u godinama nakon rata u BiH.

Radnici fabrike alatnih mašina nadaju se i pokretanju proizvodnje u fabrici. Svih pet stotina radnika, koliko ih se za mašinama zateklo u vrijeme pokretanja stečaja, izrazito su stručan kadar koji je zanat učio u bivšoj Jugoslaviji. Posla, tvrde, ima. Dokaz je nekoliko zainteresovanih inostranih kompanija koje su se već raspitivale za eventualnu saradnju sa “Jelšingradom”. U igri su prije tri godine bili Italijani, ove godine saradnju i partnerski odnos željela je jedna njemačka firma.

Najnovija informacija je, kako saznaje “Žurnal”, da su u Vladi RS, na pregovorima o zajedničkom poslovanju sa “Jelšingradom”, bili predstavnici jedne ruske kompanije. Saznajemo i da pregovori nisu urodili plodom.

Čak i da Vlada RS uskoro uđe u posjed osam miliona plaćene imovine, i pokrene proizvodnju, koju željno očekuju gladni radnici, posla neće biti za svih pet stotina. Novi posao dobiće tek dio radnika, ali i to je prihvatljivo i neuporedivo bolje od situacije u kojoj se radnici godinama nalaze. Prije rata, u Fabrici alatnih mašina “Jelšingrad” radilo je dvije i po hiljade radnika. Danas, iako se tvrdi da posla ima, ne radi ni jedan. Apsurdno.

DUGAČAK SPISAK PROMAŠAJA

Opozicija u RS skeptična je u slučaju FAM “Jelšingrad”. Podsjećaju na nekoliko neuspjelih pokušaja revitalizacije propalih preduzeća, koja je Vlada RS, nakon neuspješnih privatizacija, vratila pod državni krov.

- Najveći dio kupovina koje je izvršila vlada u stečajnom postupku predstavlja neku vrstu špekulacija i priče za javnost. Klasičan primjer je Romanija - Sokolac. Tamo je samo akumuliran gubitak, firma zapošljava stotinjak radnika, stvorila je ogroman dug prema Šumama Srpske. Investicija u Romaniju će se pokazati kao jeziv promašaj. Vrlo je slična priča i u Sjemeču iz Rogatice. Posebna priča je Borja iz Teslića, gdje je akvizicija izvršena samo da bi se izvršila preprodaja u stečajnom postupku jednom članu glavnog odbora SNSD-a. Brojne investicije ove vrste su imale špekulativan karakter. Imale su lažni socijalni karakter, kazao je za “Žurnal” Dragan Čavić poslanik DP-a u NSRS.

 (zurnal.info)