ČEKAJUĆI EKSPERTE ZA UGOVOR SA KRAJINOM: Dok Stanivuković analizira, Banjaluka oštećena za još 1,7 miliona KM

“Piše ‘Nastavljena praksa SNSD gradonačelnika: Stanivuković poklonio Đuriću milion KM’. To piše Žurnal. Pa gdje je taj Žurnal, evo, da ja to sad javno demantujem?! Potpisan je taj neki loš ugovor i mi sagledavamo situaciju”, rekao je još polovinom juna prošle godine gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković u jednom od svojih neuspješnih pokušaja da se obračunava sa našom redakcijom.

Godinu kasnije situaciju i dalje sagledava, a GP „Krajina“ Borka Đuraća uredno gradi lamele u naselju „Aleja-Centar“. Umjesto da se obračunao s kriminalom prethodnika iz SNSD-a, po osnovu „tog nekog lošeg ugovora“ Stanivuković je Đuriću dao sedam novih dozvola za koje „Krajina“ ne mora da plati troškove uređenja građevinskog zemljišta. Gradski budžet tako je ponovo oštećen za 1.690.277 KM.

Stanivuković je tako svjesno upao u "tajkunsko kolo", jer sve ovo, čak i da mu njegovi „eksperti“ konačno kažu kako da riješi sporne članove dokumenta, Grad ne može da naplati retroaktivno. Utom bi mogla da bude i završena gradnja kompletnog naselja, a Banjaluka bi ostala bez oko 25 miliona KM.

„Gradska uprava Banjaluka analizira kompletnu dokumentaciju u vezi slučaja GP' Krajina' te će nakon provedene analize, odnosno revizije izaći sa saopštenjem“, čak 15 dana gradonačelniku je bilo potrebno da ovo odgovori Žurnalu.

Na naše pitanje koliko je od 24. decembra 2020, od kada je na funkciji gradonačelnika, do danas izdao građevinskih dozvola, kao i koliki su troškovi po osnovu svake, pobrojao je:

Dok mu tim revidira „taj neki loš ugovor“, podsjećamo:

Ugovor koji su 7. jula 2003. godine potpisali Borko Đurić i tadašnji SNSD-ov gradonačelnik Dragoljub Davidović očit je primjer ugrožavanja javnog interesa. Zahvaljujući članovima dokumenta koji je, navodno, sada predmet analize, Banjaluka je do Stanivukovićevih dozvola ostala zakinuta za više od 20 miliona KM. Tačnu cifru do danas nismo uspjeli da saznamo, jer nova administracija dosad se nije udostojila da sabere Đurićeve neuplaćene iznose.

ISTORIJAT KRIMINALA

Odluku da milioni maraka ne završe u kasi Grada Banjaluka, već u sigurnim rukama Đurićeve građevinske firme “Krajina” 2014. godine “betonirala” je i ministrica za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Srebrenka Golić. Ignorišući Zakon o uređenju prostora i građenju RS, poništila je rješenje Gradske uprave i omogućila “Krajini” ogromnu zaradu, jer je na samo jednoj lameli od 2.086,71 kvadrata gradski budžet ostao bez 259.391 KM obračunatih troškova uređenja građevinskog zemljišta. Takvih i sličnih lamela na tom prostoru je, kako je Žurnal već pisao, više od 110. Osim toga, u privatnom naselju “Aleja Centar” usred Banjaluke, planirani su i tržni centar i srpsko-ruski hram i škola.

Rastu Đurićevog kompleksa pogodovale su SNSD-ove gradske skupštinske većine, koje su za ostvarivanje tajkunskih vizija tri puta, 23. oktobra 2002, 29. novembra 2007. i 31. maja 2018. mijenjale regulacioni plan, a gradonačelnici Dragoljub Davidović i Igor Radojičić potpisivali ugovor i dva aneksa tog dokumenta, što je u posjedu Žurnala.

BITNI BORKO

Uspon GP “Krajina“ počeo je 25. oktobra 2000. godine, odnosno krajem prvog Dodikovog premijerskog mandata. Tadašnji ministar odbrane u Vladi RS Manojlo Milovanović, mimo zakona, prodao je ovoj firmi 175 dunuma zemlje u centru Banjaluke, sa pripadajućim objektima. Zauzvrat, “Krajina“ je imala obavezu da za potrebe vojske izgradi 84 stana. Cijena kvadrata bila je izuzetno visoka u to vrijeme, 1.600 KM, a ukupna vrijednost stanova 9,5 miliona KM.

Ministarstvo na čelu sa Milovanovićem je objekte Vojske RS, koji su kasnije porušeni, procijenilo na, takođe, 9,5 miliona KM, pa je jasno da je ogromna parcela “Krajini“ data besplatno. Pravobranilaštvo RS odmah je ukazalo na nezakonitosti, ali projekat nije zaustavljen. Već na tom prvom koraku, “Krajina” je zaradila više od 40 miliona maraka, jer je stvarna vrijednost zemljišta u jednom komadu iznosila 50 miliona. Da je isparcelisano i prodano licitacijom, njegova cijena bi, kako su Žurnalu potvrdili stručnjaci iz ove oblasti, dostigla astronomskih 210 miliona maraka.

VIZIONAR DAVIDOVIĆ

Ni tri godine nakon predaje atraktivnog zemljišta u ruke tajkuna, 7. jula 2003, tadašnji gradonačelnik Davidović sa “Krajinom” je potpisao osnovni ugovor. Definisano je da će kompleks imati 14 blokova sa ukupno 106 stambeno-poslovnih lamela različite spratnosti, kao i školu. Grad se obavezao da će produžiti Gundulićevu ulicu i obezbijediti neophodne građevinske dozvole.

Davidović se pozvao na tadašnji Zakon o građevinskom zemljištu RS u kojem je stajalo da “ako je dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište koje nije uređeno, korisnik zemljišta nije dužan da plati naknadu za uređenje zemljišta” te da će GP “Krajina” izbjeći i ovaj trošak, a da će joj, po izdavanju građevinskih dozvola, biti obračunavana samo renta.

Đurićeve vizije sezale su daleko pa je 29. novembra 2007. gradski parlament izmijenio dio regulacionog plana “Aleja-Centar”. Aneks ugovora bio je spreman.

Na sve planirane objekte Davidović je dozvolio izgradnju podrumskih prostorija i podzemnih garaža. Dodano je još pet lamela, a pojedinim iz osnovnog ugovora povećana je spratnost. Vizija je podrazumijevala i gradnju tržnog centra pa je i to završilo u dokumentu kojeg je Davidović potpisao 1. jula. 2010.

Ipak, Đurićev zalogaj bio je prevelik, a Davidović je počeo da se pribojava kraja vlastitog vrlo diskutabilnog mandata pa se i “ogradio”:

“Konačan status infrastrukture biće regulisan po završetku izgradnje stambeno-poslovnog kompleksa ‘Centar-Aleja’ po tada važećim propisima”, stoji u dokumentu.

AUTORITET PO SREBRENKI

Srebrenka Golić u decembru te godine, ispred SNSD-a, sjela je u ministarsku fotelju.

Tri godine kasnije na snagu je stupio Zakon u uređenju prostora i građenju RS, a tim je prestao da važi Zakon o građevinskom zemljištu RS, na koji se u osnovnom ugovoru pozivao Davidović. Izmijenjene zakonske okolnosti podrazumijevale su i djelovanje Gradske uprave, što je ona i učinila.

U posjedu Žurnala je i rješenje o izdatoj građevinskoj dozvoli od 10. novembra 2014. godine za gradnju lamele 5a, u bloku “E” ovog kompleksa. Tada je na čelu grada bio, takođe SNSD-ov, Slobodan Gavranović. Odjeljenje za komunalne i stambene poslove i poslove saobraćaja utvrdilo je da su “Krajini” obračunati troškovi uređenja građevinskog zemljišta u iznosu od 259.391,51 KM. Međutim, Đurić se žalio Golićevoj, koja je sve ovo spremno dočekala na čelu drugostepenog organa.

Oglušivši se o Zakon o uređenju prostora i građenju, ali i član Aneksa 1 ugovora između Grada i Đurića, poništila je rješenje Gradske uprave i napisala:

“U meritumu je odlučeno da investitor nema potrebe zaključivanja novog ugovora o finansiranju opremanja gradskog građevinskog zemljišta sa Gradom, s obzirom na činjenicu da su ugovorom od 7. jula 2003. već regulisani međusobni odnosi između investitora i Grada, a u vezi sa uređenjem gradskog zemljišta za izgradnju cijelog kompleksa…”

Gavranović je predstavljao Grad, ćutao i nastavio da izdaje dozvole.

SMJENA GENERACIJA

Već 2016. godine došlo je do smjene generacija, ne politike. Tajkuni su ponovo mirno spavali i ubirali milionski vrijedne plodove gradnje.

SNSD-ovom gradonačelniku Igoru Radojičiću tek nije palo na pamet da, kao očigledno oštećena strana, raskine sporni ugovor ili da se bar pobuni.

SNSD većina u Skupštini grada 31. maja 2018. ponovo je usvojila izmjene regulacionog plana. Godinu kasnije Radojičić je potpisao aneks ugovora. U bloku “Z” pristao je na gradnju nove četiri zgrade sa podzemnim garažama, bloku “I” dodao dio zgrade sa sedam spratova, Dodiku podilazio pristajući na gradnju srpsko-ruskog hrama na čijim je temeljima dočekao Sergeja Lavrova, ministra inostranih poslova Rusije, a blok “K” ostao je formalno-pravna misterija. Radojičić je aminovao gradnju nepoznatog broja lamela i sve potpisao 24. juna 2019. godine.

Borko Đurić i “GP Krajina” prodajom stanova i poslovnih prostora u elitnom naselju ostvarili su višemilionsku dobit, a da infrastrukturu nikada nisu predali na upotrebu Gradu, što su bili obavezni prema zakonu. Zakupci poslovnih prostora korištenje javne površine plaćaju upravo Đuriću, ne Gradu. Za to vrijeme gradske komunalne službe uredno su u funkciji stanovnika ovog privatnog naselja. Odvoz smeća je redovan, a ulice unutar kompleksa zimske službe čiste prioritetno.

(zurnal.info)