PROPAST SINDIKALNE BORBE:Drina na protestima, Marlboro u limuzini

Pod okupacijom

PROPAST SINDIKALNE BORBE: Drina na protestima, Marlboro u limuzini

Smjene godišnjih doba možete prepoznati prema istupima ovdašnjih sindikalnih lidera. Zimi najavljuju proljetno radničko buđenje, u proljeće vrelo ljeto, ljeti jesenji bunt, a u jesen utonu u zimski san. I tako godinama. Ni ova nije drugačija

Drina na protestima, Marlboro u limuzini
FOTO: AAY

„Ovogodišnje obilježavanje 1. maja – Međunarodnog praznika rada biće u znaku protesta zbog maćehinskog odnosa Vlade FBiH prema radnicima u Federaciji BiH, najavljenog donošenja zakona kojima se i konačno potpuno derogiraju i ukidaju radnička prava, te nepoštivanja sindikata kao ravnopravnog socijalnog partnera.”

Tako je saopštilo  Predsjedništvo GO Saveza samostalnih sindikata BiH nakon sjednice 29. marta. Dvije sedmice kasnije nova odluka. Umjesto protesta, tek proširena sjednica Glavnog odbora SSSBiH.

„Najveći radnički praznik će biti iskorišten za zauzimanje jasnog stava o svim narednim aktivnostima SSSBiH, posebno kada je riječ o odgovoru na atake na radnička prava od strane izvršne i zakonodavne vlasti u FBiH,”navedeno je u saopštenju.

Nema dakle ni prvomajskog niti bilo kakvog radničkog protesta jer sindikalni lideri u Federaciji, 1. maja ove 2017. godine, tek trebaju „zauzeti jasan stav o narednim aktivnostima za odgovor na atake na radnička prava”!!? Priznaju dakle da do sada nisu imali „jasan stav” kako braniti radnička prava. Možda da o tome upitaju radnice banovićkog "Borca" koje posljednjih nekoliko dana i noći ispred zgrade federalne vlade traže minimum svoga prava, prava na penziju...

Iako vode međusobnu žestoku borbu pred skorašnji izbor novog rukovodstva, sindikalisti u Republici Srpskoj odlučili su da organizuju protestnu šetnju ulicama Banjaluke, są također nedefinisanim stavom „o aktivnostima za odgovor na atake na radnička prava.” To što će šetati samo simbolično, pored praznih kacelarija institucija vlasti, očito je manje važno. Pitanje je i koju vlast kritikuju. Banjalučka je policija sindikatu ispostavila fakturu od 3000 maraka za troškove obezbjeđenja protestne šetnje. Slijedi paradoks. Socijalistička partija, dakle dio vlasti, ponudila je da preuzima plaćanje tog troška!? Sindikat je to, naravno odbio...

Sindikalne glave u pijesku

Sindikatima u Federaciji dostavljaju drugu vrstu faktura, u vidu kazni ukoliko protesti rezultiraju obustavom primjera radi saobraćaja, o čemu je Žurnal pisao. Sindikat ima novca za kazne.

Fasada zgrade Saveza samostalnih sindikata BiH u Sarajevu, inaće „okićena” reklama raznih korporacija, ovih se dana renovira. No, kako „renovirati” dejstvo onih koji ga vode i odnos prema vlasti?

Sindikat je možda jedini relikt socijalizma koji je istovjetan opstao i u rogobatnom društvenom uređenju sadašnje nezavisne Bosne i Hercegovine. Vlast ga se definitivno ne boji. Važno je imati dobre relacije samo sa sindikatima budžetskih korisnika, jer je to najbrojnije glasačko tijelo. A upravo političke kalkulacije koje su njegovali sindikalni lideri obesmislili su njihovo postojanje.

Nisu adekvatno reagovali početkom pljačkaške privatizacije. Šutjeli su nakon uništavanja prve firme, poslije je bilo kasno. Desetine stranica bi mogli ispisati sa imenima firmi, hiljade sa imenima onih koji su ostali bez posla. I pisali smo.

Bivši je sindikalni lider Sulejman Hrle prije dvadesetak godina barem imao populističku taktiku: dođe u halu među radnike, izvadi kutiju “Drine” , sačeka da se kamere uključe, iskritikuje glasno i žestoko vlast i poslodavce. Nakon toga sjedne u vozilo i iz drugog džepa izvadi kutiju “Marlbora”...

Ovi današnji najavljuju da će 1. maja 2017. godine „zauzeti jasan stav o narednim aktivnostima za odgovor na atake na radnička prava”.

Preusmjereno nezadovoljstvo radnika

Istina, ni ponašanje samih radnika u okviru sindikalne borbe nekada nije bilo za pohvalu. Mnogi su se bojali za radna mjesta te šutke pristajali na ucjenjivačko ponašanje poslodavca, i  državnim i u privatnim firmama. Uzroci mogu biti upravo u mlakosti i nedosljednosti sindikalnih vođa iz vrha hijerarhije da odlučno zaštite svakog pojedinca.

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Ismet Bajramović u medijskim istupima naravno odbacuje primjedbe kako je sindikat uspavan. Najavio je proteste tokom zasjedanja federalnog parlamenta posljednje sedmice aprila, zbog usvajanja zakona u kojima su prava radnika tek misaona imenica.  Zakoni su usvojeni, a evo nagradnog pitanja: Da li su se dogodili ti protesti?

Radnici sve češće traže alternativu sadašnjem arhaičnom sindikalnom ustroju i djelovanju. Najbolji primjer je Tuzla, gdje je sindikalna borba posljednjih godina znatno konkretnija i oštrija.

Tuzla je donekle uspjela, jer je federalni premijer Fadil Novalić uz pomoć kolega iz „realnog sektora” riješio neke tamošnje probleme tako što je prebacio niz poslova na posrnule tuzlanske firme metalske industrije, ali i uništio one iz ZDK koje su do sada radile te poslove, kakanjski Rudstroj, Metalno Zenica, Tvornicu rezervnih dijelova Vareš, Željezaru... Posljedice eto postoje, no ni tamošnji, a pogotovo u Savezu samostalnih sindikata BiH ih možda ne prepoznaju.

Sindikalno kraljevstvo

Učestala su razmišljanja razočaranih radnika kako bi buduće proteste mogli organizovati ispred zgrade sindikata, dajući do znanja da su više razočarani onima koji su, treba i to reći, solidno plaćeni da ih zastupaju u zaštiti njihovih zakonskih prava, nego beskrupulozna vlast koja ih novim zakonima i porezima lagano ubija.

Potpisnik ovog teksta gostovao je davne 1997. godine u jednoj tv emisiji, a gost je bio i tadašnji kantonalni sindikalni lider. Na snimanje je došao u pratnji dječarca, možda tek srednjoškolca. U neformalnom razgovoru rekao je kako mu je to sin, da on za par godina odlazi u penziju te da „ priprema malog da ga naslijedi“!? Ovog kratkog razgovora prisjetio sam se godinama kasnije. Na sindikalnu scenu stupio je mlađahni momak, pogađate već čiji sin, da bi u ovo vrijeme već bio gotovo na vrhu sindikalne hijerarhije u Federaciji. Oca je ne samo naslijedio, nego i nadmašio....

Godišnja doba možete prepoznati prema istupima ovdašnjih sindikalnih lidera. Zimi najavljuju proljetno radničko buđenje, u proljeće vrelo ljeto, ljeti jesenji bunt, a u jesen utonu u zimski san. I tako godinama. Ni ova nije drugačija.

(zurnal.info)