Đubre na sudu

Poljoprivredno đubrivo prošle je godine izazvalo skandal u Narodnoj skupštini Republike Srpske a nedavno je završilo na sudu gdje će se Radovanu Samardžiji suditi zbog namještanja tendera za nabavku đubriva vrijednog 16 miliona maraka. Ured za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine podnio je nedavno krivičnu prijavu protiv Republičke direkcije za robne rezerve RS-a na čijem je Samardžija čelu zbog nelegalnosti u izboru dobavljača đubriva. Prijave su upućene protiv Direkcije ali i Ministarstva trgovine i turizma.

Može i usmeno obećanje

Već treću godinu za redom nabavka poljoprivrednog đubriva u RS-u izaziva sukobe vlasti, opozicije i poljoprivrednika. Prošle godine Novi Grujiću je zabranjen ulazak u Narodnu skupštinu jer je htio unijeti komadić đubriva koga su zaštitari smatrali opasnom materijom. Grujić je tvrdio da se radi o običnom kamenju a ne kvalitetnom đubrivu kako je plaćeno. Milanko Mihajlica, predsjednik Srpske radikalne stranke RS-a izjavio je u Skupštini da će ga, ako analiza utvrdi da je đubrivo kvalitetno, pojesti. 

U 2009. godini postupak nabavke đubriva krenuo je loše od samog početka. Umjesto javnog poziva za nabavku, Republička direkcija za robne rezerve odlučila je omogućiti malom broju dobavljača da se prijave na tender i zatvorenim postupkom birala najboljeg. Od četiri ozbiljne firme u uži izbor ušle su dvije. Među odbačenim su bili Fertil iz Bačke Palanke i Unifert iz Beograda, čije ponude nisu bile dovoljno kvalitetne. Jedini ponuđač sa svim ispunjenim kriterijima i najnižom cijenom bio je VST Trend iz Banje Luke. U uži izbor sa njima je prošao i Agro Group. Šestočlana tenderska komisija zaključila je da Agro ne ispunjava sve postavljene uslove ali da ipak mogu u uži izbor. Agro u tom trenutku nije imao listu ranijih isporuka, nije naveo vrstu đubriva koje će isporučiti, posljednji izvještaj o kvalitetu bio je još iz 2004. godine... Njihova se ponuda zasnivala na deklaracijama o kvalitetu od Fertila i Uniferta, čije su ponude odmah odbačene kao nezadovoljavajuće!? Samardžija je prihvatio njihovo “usmeno” obećanja da će “srediti” dokumentaciju.
- Cijeli je tender bio jako neprecizan. Priča je bila fingirana od početka – kaže Slaven Marković, direktor VST-a, koji je donekle pomutio naum Samardžije da bez znanja javnosti nabavku dodijeli isključivo Agrou: Mi smo se u priči pojavili bez njihove želje. To je kao kada se treneri dogovore da rezultat bude 0:0 a onda sa klupe uđe igrač i postigne pogodak.

Igrač sa klupe za kaznu od 20.000 maraka

Nakon prvog izbora Direkcija je odlučila da dobavljači moraju dostaviti đubrivo direktno poljoprivrednicima umjesto na samo tri lokacije, kako je ranije bilo predviđeno. To je, objašnjava Marković, automatski povećalo cijene đubriva po kilogramu. Tako je VST svoju ponudu od 810 maraka po toni povećao za oko deset maraka. U to vrijeme Agro je već imao uvid u cijenu VST-a pa je umjesto povećanja cijene zbog dodatnih troškova prevoza, Agro dostavio novu ponudu jeftiniju od VST-ove i sniženu za čak 40 maraka po toni bez ikakvog razumnog objašnjenja. Dragan Tomić, direktor Agroa, nije bio u prilici za Žurnal objasniti kako su za samo nekoliko dana uspjeli značajno pojeftiniti đubrivo što im je kasnije donijelo bod više od VST-a zbog čega su i dobili nabavku.

Nestrpljivi Samardžija proslijedio je zaključak premijeru Miloradu Dodiku na potpisivanje i prije isteka zakonskog roka od 15 dana za žalbe. Zvanično je to objasnio žurbom da se đubrivo dostavi poljoprivrednicima na vrijeme za sjetvu. Uprkos upozorenjima Ureda za razmatranje žalbi da se pustupak obustavi dok se ne završe postupci žalbe, Direkcija je potpisala ugovor i čekala da Agro užurbano isporuči prve kamione đubriva od ukupno 20.000 potrebnih tona. Onda se pojavio novi problem. Isprva nisu mogli da nabave đubrivo iz Ukrajine a onda je navodno zakazala i Azotara iz Subotice. Tomić je Samardžiju izvijestio da u magacinu nema dovoljno đubriva te da “kamioni već danima čekaju” na utovar. Koliko se Samardžiji zaista žurilo najbolje pokazuje podatak da je VST u tom trenutku imao spremno đubrivo upravo u Subotici ali je on odlučio čekati da Agro iz nekoliko magacina skupi đubrivo. To je još jedna od nezakonitosti zbog kojih će morati odgovarati jer ponuđačima nije dozvoljeno da obećaju nabavku od jednog proizvođača a onda ga nabavljaju od drugog.

Markovićev VST reagovao je žalbom koju je Samardžija hitro odbio ali je Ured za razmatranje žalbi utvrdio da izbor nije bio legalan. Umjesto poštovanja odluka institucija BiH Samardžija je odlučio tužiti sve redom. Prvo je podnio prijavu protiv VST-a zbog navodne falsifikovane bankovne garancije, što je sud odbio. Potom je tužio i Ured za razmatranje žalbi i doživio još jedan sudski poraz. Kada je dobio presudu da VST-u mora platiti najmanje 20.000 maraka zbog bespotrebnih troškova pripreme tendera, Samardžija je molio da odluka sačeka jer će on “uložiti novu žalbu”. Uz to je sve vrijeme ubjeđivao Ured u ispravnost Agrove ponude te na sve načine pokušavao diskvalifikovati VST svojim pismima. Nismo uspjeli da od Samardžije dobijemo objašnjenje putovanja u Suboticu gdje je navodno nagovarao Gorana Kojića, direktora Azotare, da prekine višegodišnju saradnju sa VST-om. Čak je u jednom svom pismu tvrdio da je Marković falsifikovao potvrdu Azotare iako je VST imao originalan ugovor i potvrdu o velikoj količini đubriva ovog proizvođača. O Samardžićevim odnosima sa rijetkim kompanijama kojima je naklonjena vlast, Žurnal je pisao već ranije.

Na kraju je Samardžija isplatio novac Agrou uprkos upozorenjima iz Ureda za razmatranje žalbi da to ne čini i tako ispunio svoj očiti naum da ovoj kompaniji obezbijedi posao vrijedan 16 miliona maraka. Zbog toga će se uskoro na sudu braniti od vrlo ozbiljnih optužbi da je tender proveden nelegalno te platiti najmanje 20.000 maraka štete VST-u koji sada traži najmanje deset posto vrijednosti posla odnosno 1,6 miliona maraka.

- Mi smo uradili šta smo mogli. Vidjet ćemo šta će sud reći. Nije ovo ni prvi ni posljednji spor – objašnjava Marković.

(zurnal.info)