Dva dimnjačara zarađivaće pola miliona maraka godišnje

Prema odluci Skupštine grada Banjaluka, stanovnici ne mogu više sami da održavaju dimnjake na svojim krovovima. Ipak, biće obavezni da jednom godišnje tu uslugu plate ovlašćenim licima za obavljanje dimnjačarske djelatnosti. Dimnjačari koji dobiju dozvolu na teritoriji grada moraće voditi zapisnike poslije svakog pregleda, koje će davati na uvid komunalnoj policiji. Komunalna policija od vlasnika dimnjaka tražiće potvrdu za izvršeno čišćenje dimnjaka.

Odluka se odnosi na objekte koji nisu priključeni na javnu vrelovodnu mrežu i koriste dimnjake i uređaje za loženje. Takvih objekata, odnosno dimnjaka, prema procjenama u Banjaluci je najmanje 25 000.

IGRA VELIKIH BROJEVA

Međutim, gradske vlasti su malo požurile. Odluka je donesena, ali se još uvijek ne može sprovesti u djelo. Razlog je krajnje jednostavan i pomalo bizaran. Na teritoriji grada Banjaluka postoje tek dva registrovana preduzeća koja su, kao osnovnu djelatnost, prijavila čišćenje i održavanje dimnjaka. Jedno preduzeće, saznaje Žurnal, više ne postoji, a drugo ima zaposlena samo dva dimnjačara. Definitivno, onaj ko dobije posao čišćenja dimnjaka imaće monopol u toj oblasti na teritoriji grada. Zato ne treba da čudi ukoliko ekspresno bude osnovano novo preduzeće, čiji gazda će biti blizak prijatelj ili saradnik vodećih ljudi banjalučke opštine.

Činjenica je da su u čitavoj priči u igri veliki novci. Zvanična cijena čišćenja dimnjaka po domaćinstvu nije određena i navodi se da će formiranje cijene (vjerovatno) biti ostavljeno budućem izvođaču radova, odnosno gazdi dimnjačarskog preduzeća. On neće imati konkurenciju, pa će cijene moći formirati isključivo po svom nahođenju. Realna cijena za jedan očišćen dimnjak, i izdavanje potvrde da dimnjak godinu dana nije opasan po okolinu, mogla bi da bude, prema računici nekih bivših dimnjačara, 20 maraka. Cijena pomnožena sa procjenjenim brojem dimnjaka u Banjaluci, koji će trebati redovno čišćenje, dovodi do brojke od pola miliona maraka godišnje. Kada odbije troškove i plate zaposlenih, vlasniku dimnjačarskog preduzeća ostajaće najmanje 200. 000 maraka godišnje čiste zarade.

U jedinom “dimnjačarskom” preduzeću još uvijek čekaju zvanične podatke o broju dimnjaka na teritoriji grada, da bi eventualno mogli zapošljavati dodatne dimnjačare. Što će opet predstavljati problem, jer se Odlukom skupštine grada precizira da taj posao moraju obavljati stručna lica, a takvi u Banjaluci više ne postoje. Tako se stvara začarani krug, jer će preduzeće koje dobije posao čišćenja gradskih dimnjaka morati zapošljavati i neke od dimnjačara koji su i do sada čistili dimnjake, a nisu imali potrebne dozvole.

DIMNJAK NA NEPOSTOJEĆOJ KUĆI

Sa čišćenjem, pa makar i dimnjaka na krovovima svojih kuća, dimnjačari bez licence će morati da prestanu. Kazna za fizičko lice koje samostalno obavlja djelatnost ličnim iznosi od 200 do 1000 maraka. Odlukom je propisano da kazne za pravna lica iznose od 500 do 7000 maraka, a kazna za odgovorno lice u pravnom licu koje ne poštuje odluku od 200 do 1800 maraka. Za sada ostaje nepoznanica hoće li dimnjaci biti čišćeni i na nelegalizovanim objektima: kako izdati dozvolu da je očišćen i bezbjedan dimnjak na kući koja zvanično još nije izgrađena. Takvih objekata u Banjaluci je, prema prošlogodišnjoj procjeni gradske uprave, između 15 I 20 hiljada.

(zurnal.info)