S KOCA I KONOPCA
Prvo je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, uprkos protivljenuju cijelog Izvršnog odbora vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), imenovao Džombića za mandatara. Džombićevom imenovanju, za razliku od većine članstva u matičnoj stranci, obradovala se tajkunska grupacija okupljena oko Dodika, oličena u vlasnicima privatnih firmi koje su poslednjih godina bile povlaštene u odnosu na ostale privatne preduzetnike, pa su bez tendera i utvrđenih zakonskih procedura od Vlade dobijale višemilionske poslove. U tu grupaciju spadaju Slobodan Stanković, vlasnik “Integral inženjeringa”, Ljubo Ćubić, prvi čovjek laktaške “Niskogradnje”, Milenko Čičić, vlasnik preduzeća “Kaldera kompany” , te Budimir Stanković, vlasnik firme “Interkont komerc” i Dodikov kum. Potom su krenule peripetije unutar samog SNSD-a, ali i vladajuće koalicije oko sastavljanja Džombićevog kabineta, pri čemu se on najmanje pitao ko će mu biti najbliži sardanici. Nova Vlada RS sastavljena je “s koca i konopca”, a u njoj se mjesta našlo i za ministre, poput novopečenog ministra rada i boračko-invalidske zaštite Petra Đokića, koji su pravosnažno optuženi za kriminal. Ništa čudno, s obzirom na to da se i sam Džombić nalazi i u krivičnoj prijavi koju je Agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA) prije skoro dvije godine podnijela protiv Dodika i njegovih bliskih saradnika, tereteći ih za zločinačko udruživanje, organizovani kriminal, te nanošenje štete budžetima RS i BiH u iznosu od 115 miliona konvertibilnih maraka zbog nezakonitih radnji u vezi sa više projekata finansiranih iz budžeta RS, među kojima je i izgrdanja nove zgrade entitetske vlade. Džombićeva “desna ruka” u resoru finansija postao je Zoran Tegeltija, njegov glavni protivkandidat za premijersku funkciju, kojeg je forsirala frakcija u SNSD-u predvođena Nebojšom Radmanovićem. U jednom od važnih resora, onom za saobraćaj i veze, ostao je Nedeljko Čubrilović iz Demokratskog narodnog saveza (DNS), sa kojim je Džombić još iz vremena prethodne vlade u izrazito lošim odnosima. Nakon što je nova Vlada RS kako tako sastavljna, a potom u parlamentu izabrana 29. decembra, bošnjački Klub delegata u Vijeću naroda RS stavio je 4. januara veto na njen dalji rad. Bošnjački klub pokrenuo je mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa tvrdeći da je sporan izbor premijera Aleksandra Džombića, jer Bošnjacima nije pripala nijedna čelna pozicija na šest ključnih funkcija u RS. Predsjednik Vlade i predsjednik Veća naroda RS su Srbi, predsjednici Ustavnog i Vrhovnog suda RS Hrvati, dok se predsjednik Narodne skupštine i republički javni tužilac izjašnjavaju kao pripadnici “ostalih” naroda. Potom se umiješao Ustavni sud RS i osporio veto Kluba Bošnjaka- Džomićeva vlada zvanično je verifikovana, a Bošnjaci su ostali bez ijedne ključne pozicije u RS.
PET MILIONA ZA PREHRANU
To što mu je Ustavni sud ovjerio premijersku funkciju ne znači da će Džombić moći da djeluje samostalno i bez prismotri, ali onih iz vlastitih redova. Nedugo nakon što je zasjedo u premijersku fotelju, Milorad Dodik mu je u kabinet posao svoju blisku saradnicu Željku Dragičević, za koju se spekuliše da će biti imenovana za šefa Džombićevog kabineta. Osim toga, kako tvrdi izvor Žurnala, Dodik je Džombićevu pratnju “pojačao” sa dvojicom svojih telohranitelja.
“Razlozi za to svakako nisu bezbjednosne prirode. Slanjem Željke Dragičević u Džombićev kabinet, kao i dvojice svojih ljudi u obezbjeđenje premijera, Dodik želi da ima potpunu kontrolu nad Džombićem i svim njegovim potezima”, kazao je naš izvor. Prema njegovim riječima, Dodik nikako neće dozvoliti da Džombić autonomno, bez njegove saglasnosti i znanja, donosi bilo kakve odluke, što je nedavno i javno potvrdio petljajući se u isplate naknada borcima, na šta, ni po Ustavu ni po zakonu nema nikakvih nadležnosti. Željki Dragičević se baš i nije išlo iz Dodikovog kabineta, ali je, očigledno, predsjedniku morala vratiti nemale usluge koje joj je učinio u prethodnim godinama. Dragičevićka je jedan od ključnih aktera slučaja “Ranči”, firme iz Gradiške koja je u julu 2008. godine od Investiciono-razvojne banke RS dobila kredit od pet miliona maraka. Vlasnik “Rančija” je Pero Dragičević, muž Željke Dragičević, a ovo preduzeće gazduju imovinom firme “Prehrana” iz Gradiške, koja je privatizovana za pola miliona maraka. Jedan od kupaca “Prehrane” bila je upravo Dragičevićka, koja postaje vlasnicom oko 25 posto kapitala firme, a potom nezakonito formira Upravni odbor na čije čelo postavlja svog svekra Arana Dragičevića. Svekar Aran svom sinu Petru prepušta fantomsku firmu “Ranči”, koja je vrijedna svega 1.000 maraka, a onda mašine “Prehrane”, vrijedne milione maraka, ustupa tom preduzeću, čineći krivično djelo jer se osnovna sredstva ne mogu prodati bez licitacije. Porodica Dragičević tu ne staje, već uzima milionske kredite, koje ne vraća. Prvo su od NLB - razvojne banke na ime “Prehrane” uzeli milion maraka, ali pare koristi “Ranči”. Potom se 700 hiljada zadužuju kod Komercijalne banke (ovoj banci dužni su još pola miliona), a potom na volšeban način dobijaju pet miliona iz IRB-a, preko Bobar banke. Za sve ove kredite “Ranči” je založio nekretnine “Prehrane”, procijenjene na gotovo devet miliona maraka. Pri tome, koriste odluku kojom “Prehrana” dozvoljava “Rančiju” da kao hipoteku za pet miliona maraka kredita upiše njihove nekretnine. Odluku je potpisao predsjednik UO “Prehrane” Aran Dragičević i ovjerio je pečatom “Rančija”, firme svog sina Petra. Osim milionskih dugova bankama, Dragičevići su oko milion maraka dužni radnicima, te oko 600 hiljada maraka Poreskoj upravi. Radnici “Prehrane” ipak su se suprostavili dinastiji Dragičević i pored svih opstrukcija i pritisaka isposlovali pokretanje stečaja preduzeća, što im je jedina šansa da naplate svoja potraživanja.
Džombić im u potraživanju stečenih parava sigurno neće pomoći. Teško da će u narednom periodu moći pomoći i sam sebi i oduprijeti se pritisku pod kojim se nalazi. Jednostavno, Milorad Dodik neće dozvoliti da izgubi potpunu kontrolu nad dešavanjima u Republici Srpskoj.
(zurnal.info)