DŽOMBIĆEVA VLADA: Dodikov novi daljnski upravljač

Narodna skupština RS izabrala je novu vladu na čijem je čelu Aleksandar Džombić, bivši ministar finansija. Na taj način, zaokružena je vlast u ovom entitetu nakon oktobarskih izbora. Skupštinsku većinu čine SNSD, DNS, SP i Narodna demokrstak stranka Krste Jandrića, koji su sa ukupno 46 glasova podržali Džombićev kabinet u kojem nema nijednog ministra iz stranaka sa centralom u Sarajevu, što je prvi takav slučaj u posljednjih osam godina, od kada je kao ustavna kategorija usvojena konstitutivnost naroda. Uz sve to, ni na jednoj od šest ključnih entitetskih funkcija nema Bošnjaka na čelnom mjestu, pa je ovakava sastav izvršne vlasti jasna slika duboke političke podijeljenosti na relaciji Sarajevo-Banja Luka, ali i dokaz da RS snažno tone u samoizolaciju, naglašavajući supremaciju jednog naroda nad svim ostalim. Preciznije, jednog čovjeka nad svim ostalim građanima ovog etiteta.

KONTINUITET POLITIČKOG SILOVANJA

Efiksna uspostava vlasti u RS nakon oktobarskih izbora, koja se navodi kao pozitivni iskorak, zbog načina implementacije i loših poruka koje nosi, u stvari je najbolji dokaz da je ovaj entitet društvo jednog lica, spremnog da poništi sve ustavne i zakonske norme, kako bi odbranio svoje lične interese i cijelu državu nastavio da drži kao taoca i u narednom četvorogodišnjem periodu. Jednostavnije rečeno, Milorad Dodik, predsjednik RS, nastavio je kontinuitet političkog silovanja, promovišući ga kao jedini princip svoje vladavine, od kojeg nema odstupanja ni po cijenu potpunog rasturanja zemlje. Problem koji Dodik ne uočava je što on neće uspjeti da rasturi BiH, ali svakako hoće raznijeti RS, koja je pred ekonomskim slomom i nova vlada je izabrana, kako bi tu metastazu ozvaničila. Uz to, nedavno promovisana ekonomska politika nove vlade nema veze sa ekonomijom, a da pljačkanje preostalih resursa tek slijedi, svjedoči i najavljena “borba” protiv korupcije i kriminala, kojoj je u ekspozeu premijera posvećena jedna jedina rečenica.

Dodikovo siledžijstvo, nije samo u načelu, već i u detalju, osnovni parametar na kojem je formirana vlada, kao i sve ostale entitetske institucije. Izbor Aleksandra Džombića za premijera je njegov lični, uprkos protivljenju kompletnog Izvršnog odnora SNSD-a. Isti je slučaj i sa ministrima. Dan prije glasanja o Džombićevom kabinetu u parlamentu, održana je sjednica CK SNSD, na kojoj su članovi tog tijela mogli samo da aklamacijom usvoje Dodikovu ministarsku listu. Kako je bilo velike borbe oko resora, Dodik im je poručio: ”Ja donosim spisak ministara, sve do sada dogovoreno ne važi”. Rečeno – učinjeno i predsjednik RS dobio je novi daljinski upravljač, na kojem se na rednom broju jedan nalazi Džombić, čiji je osnovni zadatak da pod kontrolom drži dokaze o teškim kriminalnim radnjama počinjenim na brojnim projektima, u kojima su on, Dodik i grupa tajkuna, predvođenih Slobodanom Stankovićem, Ljubom Ćubićem, Zoranom Đurićem i ostalima, opljačkali stotine miliona maraka budžetskih para. I pride skršili milijardu i trista miliona maraka zarađenih prodajom Telekoma. Podatak da je Džombić visoko pozicioniran na krivičnoj prijavi SIPE protiv Dodika i njegove zločinačke organizacije, koja se tereti za pronevjeru 115 miliona maraka i po kojoj Tužilaštvo BiH vodi istragu, dovoljno govori o tome, zbog čega je upravo bivši ministar finansija novi premijer.

RAT FOTELJA

Uprkos Dodikovoj neprikosnovenosti, nova vlada RS funkcionisaće veoma teško i neće biti ni blijeda sjenka prethodne, koja se razbacivala novcem kao konfetama. Prije svega, zato što nema para niti ima načina da do njih dođe. Uz to, Džombić nema autoritet niti snagu da ovlada svojim kabinetom, u kojem se nalazi nekoliko njegovih smrtnih neprijatelja. To je, svakako, Zoran Tegeltija, novi ministar finansija, koji je bio veoma ozbiljan kandidat za premijera, ali mu Dodik nije dopustio to imenovanje, iako su iza njega stajali Nebojša Radmanović i Igor Radojičić. Tegeltija je na to mjesto došao sa pozicije načelnika Mrkonjić Grada, gdje je bio neprikosnoven i gdje je potpuno uništio opoziciju. Sukob između njega i Džombića je neminovnost i uopšte ne bi trebalo začuditi, ukoliko Tegeltija za par mjeseci bude smijenjen, jer je najrealnije da je Dodikov plan bio da ga makne sa svih pozicija u stranci, jer je prejak, a ne da ga ojača ovom inauguracijom. Za Tegeltiju se vežu brojne afere dok je bio funkcioner nekadašnje Republičke uprave carina, a interesantno je da je njegova supruga pomoćnik u Ministarstvu finansija.

Pardona Džombiću neće dati ni Ranko Škrbić, novi stari ministar zdravlja i Dodikov kum, koji je, takođe, sebe vidio na čelu vlade. Škrbić je teško korumpiran i u strašnom je kriminalu, a kontroliše promet lijekovima u ovom entitetu, dok je milione zaradio nezakonitom nabavkom medicinske opreme za klinčke centre u RS, kao i na otvaranju centara za dijalizu, koje se nalaze u rukama privatnika. Treći i najopasniji Džombićev protivnik u vladi je Stanislav Čađo, ministar policije, koji je teško frustriran i ogorčen činjenicom da mu Dodik nije ukazao povjerenje i postavio ga za premijera, premda mu je od svih pomenutih najvjerniji i najduže vrijeme blizak saradnik. Ovaj triling biće ogromna prepreka Džombiću, a šanse da među njima dođe do pomirenja su nikakve. Dodik će neko vrijeme držati pod kontrolom ove sukobe, ali već poslije prvih ozbiljnijih socijalnih protesta, koji se očekuju na proljeće, sve teže će mu to polaziti za rukom. Pomenuta linija netrpeljivosti ujedno je i crta na kojoj će prije ili poslije pući SNSD.

Na čelu ministarstva pravde ostaje Džerald Selman, koji je lično umiješan u mnogobrojna bjekstva zatvorenika iz zatvorskih ustanova u RS, među kojima su i ubice presuđene na višedecenijske zatvorske kazne. Sve je to dobro naplatio, a zatvori i njihovo funkcionisanje mu donose godišnje milionske prihode, jer u njima kontroliše sve.

POVRATAK ŠEFICE

Na svojim funkcijama ostali su i Nedeljko Čubrilović i Anton Kasipović. Prvi je upisan u krivičnoj prijavi SIPA-e, a Džombić je bio protiv njegovog imenovanja, Međutim glasovi DNS-a bili su argument protiv kojeg se nije moglo. Preko ovog dvojca, uz Selmana, svoj uticaj i u ovoj vladi ostvarivaće notorni kriminalac Željko Kopanja. Dosadašnja šefica Dodikovog kabineta Željka Cvijanović imenovana je za ministra ekonomskih odnosa i regionalne saradnje. Cvijanovićeva je supruga Aleksandra Cvijanovića, takođe člana SNSD-a i direktora banjalučkog Zavoda za izgradnju. On je dikretan učesnik svih nezakonitih poslova sa gradskim građevinskim zemljištem, a ZIBL je njegovom ocu poklonio stan iako nikada nije radio u toj firmi. Nekadašnje šefica Dodikovog kabineta Srebrenka Golić imenovana je na funkciju ministra urbanizma. Interesantno je da je ona 2006. godine napustila Dodikov kabinet, nezadovoljna onim što je tamo bila prisiljena gledati, ali je nekoliko mjeseci nakon toga obnovila veze sa njim, te je postavljena na mjesto direktora Službenog glasnika RS, odakle je i prešla u vladu.

Lider socijalista Petar Đokić postao je ministar rada i boračko invalidske zaštite i najbolji je dokaz da mafija u ovom entitetu ima svoju državu. On je 2007. godine pravosnažno presuđen na tri mjeseca zatvora zbog krađe impusla Telekomu Srpske, a tim kriminalnim radnjama zaradio je 141 hiljadu maraka. Ustavni sud BiH je u decembru prošle godine odbacio kao nedopuštenu Đokićevu apelaciju na presudu Suda disktrikta Brčko, odlučujući da je neosnovana, te da je počinio krivično djelo prevare. Bila mu je to odlična preporuka za ministarsku fotelju.

Ostali

Ministar nauke i tehnologije je Jasmin Komić, a ministar uprave i lokalne samouprave Lejla Rešić koja je donedavno bila urednik na RTRS (!!!). Novi ministar porodice, omladine i sporta je Nada Tešanović, ministar trgovine i turizma je Gorana Zlatković, a ministar industrije, energetike i rudarstva Željko Kovačević, što je direktan ustupak Radmanoviću. Novi ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede je Miroslav Milovanović, a Davor Čordaš je zadužen za izbjeglice i raseljena lica.

(zurnal.info)