Zašto sasvim ozbiljno prihvatamo činjenicu da nam je, recimo, Sven Alkalaj ministar vanjskih poslova, a užasno nam je smiješno što je Ekrem Jevrić zvijezda Kanade i Amerike
Sve ovo s Ekremom Jevrićem nije smiješno. Stvarno nije. Nikad nije ni bilo.
...
Dozvolite da se prisjetim poučne priče s davnog zimovanja. Tek smo izrasli u mladiće, bubuljičave, paukolike i kreštave, ali ti nedostaci nas nisu ometali u pokušajima da postanemo pravi muškarci. To smo činili tako što smo ponižavali sve koji su, na bilo koji način, bili slabiji od nas. Te zime žrtva nam je bio dječak kojeg smo ubijedili da je neodoljiv, jak i muževan i da su sve djevojke zaljubljene u njega. Svakodnevno smo pleli tu opsjenu oko njega, nagovarali djevojčice da mu šalju poljupce i pišu ljubavna pisamca, hvalili mu frizuru, trbušne mišiće i brčiće. Pred kraj zimovanja nagovorili smo ga da se na oproštajnom maskenbalu pojavi odjeven kao Tarzan. Takav se i ukazao, utegnut u speedo gaćice, na bini napravio par komičnih sklekova, uvukao stomak, napuhao sve mišiće i sišao u publiku s vidnom erekcijom. Muškarci su aplaudirali i zviždali, a djevojčice vrištale i bježale od njega. On je stajao u praznom krugu na parketu, modar od hladnoće. Bio je januar, ko ne bi... Zbunjeno se okretao oko sebe ne bi li našao oslonac, nečiju podršku... Bez uspjeha. Svi su se jako dobro zabavljali. Bio je maskenbal.
Da ne bih dodatno podgrijavao patetiku scene, izbjeći ću dalji razvoj događaja. Uglavnom, naš Tarzan je konačno vidio napuklinu u lažnom svijetu ili je napokon shvatio vic. Ne znam. Bilo kako bilo, više nije bilo smiješno. Nikad nije ni bilo.
...
Sada se plašim da u Ekremovom slučaju ja ne razumijem vic. Ne bih kvario provod, ali sve ovo što se dešava oko Jevrića nije smiješno, stvarno nije. Nikad nije ni bilo.
Nisu smiješni svi ti intervjui u kojima novinari, ufol jedva obuzdavajući smijeh, Ekremu postavljaju pitanja na koja on ne zna odgovor, nimalo nije smiješno ni kada mu, sve namigujući publici, ukazuju napadno poštovanje i raspituju se za precizne termine svjetske turneje, a stvarno nije smiješno ni kada zatraže da samo za njih, na uvce, a capella, odmuca svjetski hit. Nije zabavno, nimalo nije, gledati kako kikotava gomila oko njega pravi atmosferu lažne euforije, kako se smijulje dok traže autograme i blicaju aparatima.
Groteskno je što ozbiljni, odrasli ljudi učestvuju u kolektivnom kreiranju lažne realnosti, čija će žrtva, u konačnici biti samo Ekrem, a oni će se okrenuti nekoj drugoj zabavi – ukradenom porno snimku ili reality farmerima.
...
Zanimljivo je da mnogi od tih cinika sasvim ozbiljno razumijevaju Gospodu zbog kojih je i Ekrem Jevrić prebjegao u Ameriku. Ta Gospoda, Zvijezde Bosne, Hercegovine, Republike Srpske, oslobođenih zemlja, vjekovnih ognjišta i entitetskih paradržava bez poznavanja ijednog stranog jezika glume diplomaciju po bijelom svijetu, u bossovim odijelima, sa markiranim naočalima i bijelim džipovima izigravaju duhovne autoritete, umišljaju da su nacionalne vođe, predsjednici, premijeri, stranački lideri, menadžeri... sve pod milim bogom i sve sasvim nerealno i nezasluženo.
Njima već godinama stvaramo ugodno okruženje, dajemo im platu, glasamo za njih i ozbiljno raspravljamo o svakoj gluposti koju izreknu... Zašto sasvim ozbiljno prihvatamo činjenicu da nam je, recimo, Sven Alkalaj ministar vanjskih poslova, a užasno nam je smiješno što je Ekrem Jevrić zvijezda Kanade i Amerike? Zašto s podlom arogancijom gradimo lažnu realnost jednom amaterskom pjevaču, a kukavički dozvoljavamo da nam amaterski mafijaši decenijama razbijaju kolektivnu?
...
Šta da znam, ništa ne znam. A nije smiješno. Ni jedno ni drugo. Naprotiv.
(zurnal.info)
">Zašto sasvim ozbiljno prihvatamo činjenicu da nam je, recimo, Sven Alkalaj ministar vanjskih poslova, a užasno nam je smiješno što je Ekrem Jevrić zvijezda Kanade i Amerike
Sve ovo s Ekremom Jevrićem nije smiješno. Stvarno nije. Nikad nije ni bilo.
...
Dozvolite da se prisjetim poučne priče s davnog zimovanja. Tek smo izrasli u mladiće, bubuljičave, paukolike i kreštave, ali ti nedostaci nas nisu ometali u pokušajima da postanemo pravi muškarci. To smo činili tako što smo ponižavali sve koji su, na bilo koji način, bili slabiji od nas. Te zime žrtva nam je bio dječak kojeg smo ubijedili da je neodoljiv, jak i muževan i da su sve djevojke zaljubljene u njega. Svakodnevno smo pleli tu opsjenu oko njega, nagovarali djevojčice da mu šalju poljupce i pišu ljubavna pisamca, hvalili mu frizuru, trbušne mišiće i brčiće. Pred kraj zimovanja nagovorili smo ga da se na oproštajnom maskenbalu pojavi odjeven kao Tarzan. Takav se i ukazao, utegnut u speedo gaćice, na bini napravio par komičnih sklekova, uvukao stomak, napuhao sve mišiće i sišao u publiku s vidnom erekcijom. Muškarci su aplaudirali i zviždali, a djevojčice vrištale i bježale od njega. On je stajao u praznom krugu na parketu, modar od hladnoće. Bio je januar, ko ne bi... Zbunjeno se okretao oko sebe ne bi li našao oslonac, nečiju podršku... Bez uspjeha. Svi su se jako dobro zabavljali. Bio je maskenbal.
Da ne bih dodatno podgrijavao patetiku scene, izbjeći ću dalji razvoj događaja. Uglavnom, naš Tarzan je konačno vidio napuklinu u lažnom svijetu ili je napokon shvatio vic. Ne znam. Bilo kako bilo, više nije bilo smiješno. Nikad nije ni bilo.
...
Sada se plašim da u Ekremovom slučaju ja ne razumijem vic. Ne bih kvario provod, ali sve ovo što se dešava oko Jevrića nije smiješno, stvarno nije. Nikad nije ni bilo.
Nisu smiješni svi ti intervjui u kojima novinari, ufol jedva obuzdavajući smijeh, Ekremu postavljaju pitanja na koja on ne zna odgovor, nimalo nije smiješno ni kada mu, sve namigujući publici, ukazuju napadno poštovanje i raspituju se za precizne termine svjetske turneje, a stvarno nije smiješno ni kada zatraže da samo za njih, na uvce, a capella, odmuca svjetski hit. Nije zabavno, nimalo nije, gledati kako kikotava gomila oko njega pravi atmosferu lažne euforije, kako se smijulje dok traže autograme i blicaju aparatima.
Groteskno je što ozbiljni, odrasli ljudi učestvuju u kolektivnom kreiranju lažne realnosti, čija će žrtva, u konačnici biti samo Ekrem, a oni će se okrenuti nekoj drugoj zabavi – ukradenom porno snimku ili reality farmerima.
...
Zanimljivo je da mnogi od tih cinika sasvim ozbiljno razumijevaju Gospodu zbog kojih je i Ekrem Jevrić prebjegao u Ameriku. Ta Gospoda, Zvijezde Bosne, Hercegovine, Republike Srpske, oslobođenih zemlja, vjekovnih ognjišta i entitetskih paradržava bez poznavanja ijednog stranog jezika glume diplomaciju po bijelom svijetu, u bossovim odijelima, sa markiranim naočalima i bijelim džipovima izigravaju duhovne autoritete, umišljaju da su nacionalne vođe, predsjednici, premijeri, stranački lideri, menadžeri... sve pod milim bogom i sve sasvim nerealno i nezasluženo.
Njima već godinama stvaramo ugodno okruženje, dajemo im platu, glasamo za njih i ozbiljno raspravljamo o svakoj gluposti koju izreknu... Zašto sasvim ozbiljno prihvatamo činjenicu da nam je, recimo, Sven Alkalaj ministar vanjskih poslova, a užasno nam je smiješno što je Ekrem Jevrić zvijezda Kanade i Amerike? Zašto s podlom arogancijom gradimo lažnu realnost jednom amaterskom pjevaču, a kukavički dozvoljavamo da nam amaterski mafijaši decenijama razbijaju kolektivnu?
...
Šta da znam, ništa ne znam. A nije smiješno. Ni jedno ni drugo. Naprotiv.
(zurnal.info)
">
:EKREM JEVRIĆ GOSPODA: Nije smiješno, stvarno nije
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Arhiva
EKREM JEVRIĆ GOSPODA: Nije smiješno, stvarno nije
Zašto sasvim ozbiljno prihvatamo činjenicu da nam je, recimo, Sven Alkalaj ministar vanjskih poslova, a užasno nam je smiješno što je Ekrem Jevrić zvijezda Kanade i Amerike
Sve ovo s Ekremom Jevrićem nije smiješno. Stvarno nije. Nikad nije ni bilo.
...
Dozvolite da se prisjetim poučne priče s davnog zimovanja. Tek smo izrasli u mladiće, bubuljičave, paukolike i kreštave, ali ti nedostaci nas nisu ometali u pokušajima da postanemo pravi muškarci. To smo činili tako što smo ponižavali sve koji su, na bilo koji način, bili slabiji od nas. Te zime žrtva nam je bio dječak kojeg smo ubijedili da je neodoljiv, jak i muževan i da su sve djevojke zaljubljene u njega. Svakodnevno smo pleli tu opsjenu oko njega, nagovarali djevojčice da mu šalju poljupce i pišu ljubavna pisamca, hvalili mu frizuru, trbušne mišiće i brčiće. Pred kraj zimovanja nagovorili smo ga da se na oproštajnom maskenbalu pojavi odjeven kao Tarzan. Takav se i ukazao, utegnut u speedo gaćice, na bini napravio par komičnih sklekova, uvukao stomak, napuhao sve mišiće i sišao u publiku s vidnom erekcijom. Muškarci su aplaudirali i zviždali, a djevojčice vrištale i bježale od njega. On je stajao u praznom krugu na parketu, modar od hladnoće. Bio je januar, ko ne bi... Zbunjeno se okretao oko sebe ne bi li našao oslonac, nečiju podršku... Bez uspjeha. Svi su se jako dobro zabavljali. Bio je maskenbal.
Da ne bih dodatno podgrijavao patetiku scene, izbjeći ću dalji razvoj događaja. Uglavnom, naš Tarzan je konačno vidio napuklinu u lažnom svijetu ili je napokon shvatio vic. Ne znam. Bilo kako bilo, više nije bilo smiješno. Nikad nije ni bilo.
...
Sada se plašim da u Ekremovom slučaju ja ne razumijem vic. Ne bih kvario provod, ali sve ovo što se dešava oko Jevrića nije smiješno, stvarno nije. Nikad nije ni bilo.
Nisu smiješni svi ti intervjui u kojima novinari, ufol jedva obuzdavajući smijeh, Ekremu postavljaju pitanja na koja on ne zna odgovor, nimalo nije smiješno ni kada mu, sve namigujući publici, ukazuju napadno poštovanje i raspituju se za precizne termine svjetske turneje, a stvarno nije smiješno ni kada zatraže da samo za njih, na uvce, a capella, odmuca svjetski hit. Nije zabavno, nimalo nije, gledati kako kikotava gomila oko njega pravi atmosferu lažne euforije, kako se smijulje dok traže autograme i blicaju aparatima.
Groteskno je što ozbiljni, odrasli ljudi učestvuju u kolektivnom kreiranju lažne realnosti, čija će žrtva, u konačnici biti samo Ekrem, a oni će se okrenuti nekoj drugoj zabavi – ukradenom porno snimku ili reality farmerima.
...
Zanimljivo je da mnogi od tih cinika sasvim ozbiljno razumijevaju Gospodu zbog kojih je i Ekrem Jevrić prebjegao u Ameriku. Ta Gospoda, Zvijezde Bosne, Hercegovine, Republike Srpske, oslobođenih zemlja, vjekovnih ognjišta i entitetskih paradržava bez poznavanja ijednog stranog jezika glume diplomaciju po bijelom svijetu, u bossovim odijelima, sa markiranim naočalima i bijelim džipovima izigravaju duhovne autoritete, umišljaju da su nacionalne vođe, predsjednici, premijeri, stranački lideri, menadžeri... sve pod milim bogom i sve sasvim nerealno i nezasluženo.
Njima već godinama stvaramo ugodno okruženje, dajemo im platu, glasamo za njih i ozbiljno raspravljamo o svakoj gluposti koju izreknu... Zašto sasvim ozbiljno prihvatamo činjenicu da nam je, recimo, Sven Alkalaj ministar vanjskih poslova, a užasno nam je smiješno što je Ekrem Jevrić zvijezda Kanade i Amerike? Zašto s podlom arogancijom gradimo lažnu realnost jednom amaterskom pjevaču, a kukavički dozvoljavamo da nam amaterski mafijaši decenijama razbijaju kolektivnu?
...
Šta da znam, ništa ne znam. A nije smiješno. Ni jedno ni drugo. Naprotiv.
(zurnal.info)
selvedin avdić
Zašto sasvim ozbiljno prihvatamo činjenicu da nam je, recimo, Sven Alkalaj ministar vanjskih poslova, a užasno nam je smiješno što je Ekrem Jevrić zvijezda Kanade i Amerike
