Ekrem Macić: Živimo satiru, ali to predugo traje

Ekrem Macić i Lidija Pavlović-Grgić bosanskohercegovački su autori dobitnici književnih priznanja Nadži Naman za 2013. godinu u Libanonu. Oboje su iz Konjica – Ekrem je nagrađen za izraženu kreativnost u satiri a Lidija za kreativnost u poeziji.

Književna nagrada Nadži Naman (Naji Naaman) ustanovljena je 2002. godine i dodjeljuje se autorima koji svojim stvaralaštvom ispunjavaju visoke estetske kriterije i doprinose razvoju osnovnih ljudskih vrijednosti. Utemeljio ju je Naji Naaman, izdavač iz Libanona, pokušavajući da populariše međunarodnu kulturnu saradnju i kulturu učini dostupnu svima.

U duši sam poeta

Ekrem Macić za Žurnal kaže kako mu je nagrada satisfakcija za uloženi trud, raduje se što je neko negdje daleko prepoznao njegov rad. Nažalost, kaže, u BiH ima i više nego dovoljno materijala za stvaranje satiričnih djela. Iako se okušao u u pisanju poezije i proze otkriva da svojim proznim stvaralaštvom nije zadovoljan:

- Nisam zadovoljan svojom prozom – veći sam čitalac nego pisac. Smatram da nisam do kraja izgradio stil i drago mi je da uočavam svoje mane.

Satirom se bavi od 1999:

- Drago mi je ovo priznanje jer pokazuje da se moja satira, bez obzira na granice koje nameću prevodi i različiti jezici, ipak može razumjeti i vani. Ljudi u svijetu prepoznaju jezik satire, jezik aforizama. Ipak, iako sam u satiri zadovoljan, ja sam u suštini, u duši, poeta.

Kako živi u Kaknju pokušao je napraviti kabare po uzoru na neke u regiji u kojima bi razvijao i popularisao satiru, ali je pokušaj zbog nedostataka ljudi koji se njome bave, propao:

- Aforizama ima, ali nema snaga koje bi nosile taj kabare. Kad ste u provinciji i živite u malom mjestu, ljudi vas možda ne razumiju uvijek, tako da se čovjek povuče u svoj svijet. Ne očekujem ja ovdje posebnu podršku – u Konjicu nema potrebe za duhovnošću.

Prva knjiga aforizama izašla mu je 1999. Trenutno zbog brojnih obaveza svakodnevnog života i brige o porodici ne stiže da se bavi pisanjem koliko bi želio. Na birou je i nema stalni posao. Inspiracije u Bosni i Hercegovini, nažalost, ima napretek:
- Mi živimo tu satiru ali predugo to traje – zaključuje Ekrem.

Poezija Lidije Pavlović-Grgić, nagrađene za kreativnost u poeziji, prevođena je na engleski, njemački, italijanski, slovenački i armenski a priče na makedonski jezik. Književnica i prevoditeljica Marija Perić Bilobrk napravila je izbor njenih pjesama i prevela ih na engleski jezik, zahvaljujući čemu su i stigle do Libanona:

- Nakon slanja pjesama nisam očekivala ništa, osim da ih netko pročita. Vijest iz Libanona me iznenadila i presretna sam što su moje pjesme čitali ljudi s drugog kraja svijeta i dali im priznanje. Zahvalna sam Mariji na prijevodu, kao i prijatelju Žarku Mileniću koji me potaknuo da konkuriram. Odlično je što će Godišnjak nagrađenih radova izaći višejezično i što će se u njemu kroz riječ susresti pisci iz cijelog svijeta. Drago mi je i to što će mi pjesme biti objavljene na arapskom, jeziku koji ne poznajem. Obradovala me i vijest o nagradi Ekrema Macića koji je odavno prepoznat kao vrstan aforističar - kaže za Žurnal.

Za nju je nagrada velika čast:

- Lijepo je uživati u takvim rezultatima rada, ali nakon priznanja se mora i dalje raditi. I iznova se propitivati. Isto vrijedi i za književni i za svaki drugi rad.  

Lidija je počela intenzivno pisati došavši u izbjeglištvo u Split u aprilu 1992., ali sve do 2007. nije razmišljala o objavljivanju i predstavljanju onoga što piše:

- Te 1992. odustala sam od učenja sviranja gitare jer tada više nisam imala gitaru niti mi je tada bilo do sviranja, ali sam osjetila potrebu povlačiti se u osamu i pisati o onome što mi se događa u tom nesretnom vremenu. Godinama je pisanje postalo nešto bez čega se ne može disati. I ne prođe niti jedan dan da nešto ne zapišem, barem rečenicu. Naravno, nije baš sve što napišem za objavu, ali sve jest za dušu. Sad trenutno radim na rukopisu zbirke kratkih priča koje su tijekom protekle dvije godine objavljivane u časopisima.

Od 1.362 prijavljena autora nagradu je dobilo njih 54. Iz regije su to Vesna Denčić iz Beograda, Ilija Marković iz Novog Sada, Miroslav Kirin iz Siska i Veljko Rajković iz Podgorice.

Aforizmi Ekrema Macića

Ekrem Macić rođen je 1966. u Konjicu. Prva knjiga aforizama "Život na čekanju" objavljena mu je 1999. godine. Slijede "Raport sa začelja", priče (2001.), „Metak sa posvetom“, aforizmi (2002.), „Srednja obala“, poezija (2003.), „Fatamorgana“, aforizmi (2004.), „Lovci na ucviljene glave“, satirična poezija (2004.), „Ja, Ekrem Zukin“, poezija, (2005.), „Najdublje je prazno“, aforizmi (2007.), „Zaštićeni svjedok“, aforizmi (2008.). Objavljivao u printanim i elektronskim medijima: „Lica“, „Most“, „Jež“, „Nosorog“, „Etna“, „Album“, „Oslobođenje“, „Večernje“, „Nin“, „Osten“, „Satir-art“, „Žikišin“, „MaxMinus“. Član je redakcije MaxMinus magazina. Zastupljen u nekoliko antologija i panorama. Nagrađivan priznanjima „Dr. Eso Sadiković“, „Čivijada“, „Žikišon“, „Belo pero“, „Smejada“, "Kucurliski klip“, „MaxMinus“. Prevođen na italijanski, poljski, bugarski i makedonski. Živi u Konjicu. Prenosimo desetak njegovim aforizama.

Glasali smo za neke ljude koji su bili nevažeći.

Prepoznao sam ovisnika vlasti. Umjesto na liječenje, ide na doškolovavanje.

Naš vrh je najdublji. Vođa još nije izašao iz podzemlja.

U obrazovanju nema mita ni korupcije. Ili daš ili ne znaš.

Nečiji glas na izborima i u grobu se prevrće.

Narod je navikao da teško živi i treba mu udovoljiti.

Da sirotinja ovoliko ne jede mogli smo hraniti pola Evrope.

Dočekan je bez velike pompe. Sa dva škorpiona s prigušivačem.

Donirao sam organe. Obraza ne dam.

Volim žutu štampu. Tu ti je sve crno na bijelo.

Poezija Lidije Pavlović Grgić

Lidija Pavlović-Grgić rođena je u Konjicu 1976. godine. Školovala se u Konjicu, Splitu i Mostaru. Po struci je profesorica hrvatskog jezika. Ima viđegodišnje novinarsko iskustvo. Koautorica je dvojezične (hrvatski – njemački) stihozbirke Let u TROstihu (Mostar, 2008.). Dobitnica je međunarodne književne nagrade „Naji Naaman“ za poeziju (Libanon) i prestižne književne nagrade Fra Grgo Martić (Bosna i Hercegovina) za zbirku priča Kišne kapi u piščevoj luli (Književna zaklada/fondacija Fra Grgo Martić, 2011.). Priča Rujovit uvrštena je u antologiju Slavin poj (priređivač Anto Zirdum, Viteški ambijentalni teatar i HKD Napredak Vitez, 2013.) i u zbirku priča Suze za Velosa (Festival fantastične književnosti Zecon, Muzej Grada Zenice, 2013.). Zastupljena je u dvije međunarodne zbirke poezije, Valentinovo i More na dlanu (Književni klub Kultura snova Zagreb, 2013.). Njezina priča Fata objavljena je 2011. u knjizi proze Vrijeme pričom otključano (Gratiartis, Brisel). Uvrštena je zbornike u Bosni i Hercegovini i inozemstvu. Pjesme su joj prepjevane na engleski, njemački, talijanski, slovenski i armenski jezik, dok su joj priče prevedene na makedonski. Svoj rad predstavljala je kroz književne programe i manifestacije u BiH (Humske večeri poezije, Sarajevski dani poezije, Šantićeve večeri poezije,Novosarajevski književni susreti, Rijek iz kamena, Neretvanske vedrine, Sarajevska jutra poezije, Grah za Iliju Ladina...) te u inozemstvu. Poeziju, prozu, prikaze i kritike objavljivala je u domaćim i inozemnim književnim i časopisima za kulturu: Osvit, Diwan, Motrišta, Riječ, Marulić, Život, Bosna Franciscana, Dubrovnik, Republika poezije, Napretkov Hrvatski godišnjak, Poeta, Mostariensia, Balkanski književni glasnik, Diogen, Nova Istra, Suvremena pitanja, Književno pero, Lacuna mag, Sovremenost,Gekharm, Locutio, Hrvatsko slovo... Ilustrirala je knjigu Let u TROstihu i dvojezičnu zbirku poezije Marije Perić-Bilobrk PoeSIEja (Beč, 2009.). U Književnom klubu Mostar angažirana je kao koordinatorica za medije. Živi u Mostaru. Prenosimo jednu Lidijini pjesmu.

LUTALAC

Lutalac sam postala davno.

Ne, nisam dočekala naučiti hodati,

odmah sam postala lutalac.

I lutam godinama.

Sad sam u dalekom izgnanstvu.

S nešto trodnevne pure,

u tvrdim čizmama koračam.

Sretnem nekad nekog,

al’ nijednog lutaoca.

Samo putnike, da.

Oni uvijek znaju kud idu.

Ja ne.

Ne želim znati.

(Lidija Pavlović-Grgić)

(zurnal.info)