Elektroprivreda nezakonito skriva podatke o astronomskim platama

Kada je uprava Elektroprivrede, iz njima ali i nama poznatih razloga, tražila način kako da Žurnalu uskrati podatke o svojim platama, pozvali su se na Zakon o radu, po kojem su takvi podaci tajna. Mislili su tako i okončati svaku daljnju polemiku. U pouci o pravnom lijeku podsjetili su i da se možemo, ako hoćemo, žaliti ombudsmanu za ljudska prava.

Da nije žalosno, bilo bi smiješno. Jer, prema tumačenju zakona iz ove oblasti, u konkretnom slučaju se, kaže pravni stručnjak Mehmed Halilović, nikako nisu mogli pozvati na Zakon o radu.

Vlast se ponaša kao da su oni jedini vlasnici informacija!

- Zakon o slobodi pristupa informacijama je lex specialis a to znači da su vlasti, javne ustanove i javna preduzeća, dužni da informacije koje imaju učine dostupnim javnosti. Bz obzira na to hoće li ih negdje redovito objavljivati, ili će ih plasirati u javnost odgovarajući na zahtjeve građana, odnosno medija. A izuzetak od postupanja po Zakonu može biti samo onaj propisan zakonima o slobodi pristupa informacijama, a nikako izuzeci koje propisuje neki drugi zakon, kazao je za Žurnal Halilović.

- Elektroprivreda se nikako nije mogla pozvati na Zakon o radu, jer je to javno preduzeće koje troši i javni novac, pa imaju i obavezu prema javnosti, posebno je naglasio Halilović, komentirajući konkretan slučaj iskustva Žurnala s Elektroprivredom BiH.

Mehmed Halilović je pravni savjetnik u Internewsu, a ovaj dugogodišnji vrsni novinar i urednik, godinama je radio i kao federalni ombudsman za medije, dok je ova institucija postojala na entitetskim nivou.

Još prije nekoliko godina je njegov Ured mjesečno zaprimao više od 100 pritužbi građana zbog nepoštivanje Zakona o slobodi pristupa informacijama. Više od 90 posto slučajeva su, kaže, rješavali u korist podnosioca pritužbe. I upravo u toj činjenici, Halilović vidi jedno od rješenja za sprječavanje sve češće pojave da se Zakon danas tumači onako kako to, od slučaja do slučaja, ide u korist pojedincu ili instituciji. Najčešće pod krinkom zaštite nečije privatnosti, javne sigurnosti, javnih interesa... Mada je u rijetkom broju slučajeva test javnog interesa uopće proveden.

- To je potpuno novi zakon koji mijenja svijest ljudi, dakle i vlasti o odnosu vlast- građani. Javna vlast se u bivšem sistemu ponašala kao da je Bogom data i ona je bila jedini "čuvar informacija". Trebat će još vremena da se promijeni svijest o tome, jer danas vlasnik informacija nije vlast već onaj ko plaća porez!, kazao je Halilović za Žurnal.

KOGA ZAKON ŠTITI Umjesto demokratičnog i transparentnog odnosa vlast-građani, dobili smo brojne pravne nonsense

- Pogrešno je mišljenje da ako u entitetskim zakonima o slobodi pristupa informacijama sankcija nije striktno propisana, da ona ne postoji. Sankcija je sadržana u svim drugim entitetskim zakonima po kojima je utvrđeno kršenje zakona. Primjera radi, u Zakonu o upravnom postupku, odnosno Zakonu o krivičnom postupku. U državnom Zakonu o slobodi pristupa informacijama, propisana je novčana kazna, kaže Halilović.

Rijetki su, međutim, slučajevi da je neka javna institucija drastično kažnjena zbog kršenja pomenutih zakona. Iako je Bosna i Hercegovina među prvim zemljama u regionu, još 2000., odnosno 2001. godine, dobila državni i entitetske zakone o slobodi pristupa informacijama, praksa govori da nismo daleko odmakli u demokratizaciji odnosa vlast-građani. Umjesto toga, danas imamo brojne "sitne" a nekoliko, široj javnosti dobro poznatih, i velikih pravnih nonsensa. Kao primjer je Mehmed Halilović naveo nedavno uvođenje novih pravila u pristupu informacijama iz sudnica Suda BiH, u kojem je osnov za ograničavanje informacija dostupnih javnosti proistekao iz Zakona o zaštiti ličnih podataka.

Jednakim su se mjerilima, podsjetimo, povodili u Agenciji za zaštitu ličnih podataka BiH, kada su od Centralne izborne komisijeBiH tražili da sa svoje internet stranice uklone imovinske kartone bh političara. Sud BiH je to nedavnom odlukom i potvrdio.

Šta još treba da se dogodi, pa da se u bosanskohercegovačkoj legislativi precizira tumačenje zakona o slobodi pristupa informacijama, odnosno precizira granica do koje seže zaštita privatnosti političara, kriminalaca i ratnih zločinaca, jer je već odavno počela da zadire u pravo građana na informaciju, čak i o načinu na koji troše njihov novac.

(zurnal.info)