Federacija poklanja vodu velikim kompanijama

Budžeti u Bosni i Hercegovini nemaju gotovo nikakve koristi od kvalitetnih izvora pitke vode širom države, a Federacija mora da “moli” firme i gradove da plate korištenje vode. Još uvijek nije završen proces potpisivanja koncesija za deset korisnika izvora koji su dobili koncesije na 30 godina po starom Zakonu o vodama i vrlo povoljnim uslovima. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva sada pokušava provesti preporuke Vlade Federacije da se ugovori obnove i prilagode novom Zakonu o koncesijama. Za korisnike vode to znači poskupljenje, a Sarajevski kiseljak još uvijek pregovara sa Vladom o uslovima novog ugovora.

Hladan doček

BiH i entiteti imaju zakone o koncesijama, ali budžeti od toga još uvijek nemaju gotovo nikakve koristi. Na državnom nivou postoji Komisija za koncesije, ali još uvijek nisu dodijelili niti jednu niti je neko to od njih tražio. U Federaciji nije do kraja jasno ko je nadležan za dodjeljivanje koncesija, ali je generalno sve preneseno na kantone. Entitet je zadužen za područja koja su na granicama kantona ili zahvataju dva ili više kantona. Ured za reviziju Federacije prošle je godine radio izvještaj o dodjeljivanju koncesija u Federaciji.

Godišnji prihodi od koncesionih naknada mogli bi se značajno povećati ukoliko bi sve kompanije koje imaju dozvole za eksploataciju mineralnih sirovina potpisale ugovor o koncesijama. U tom slučaju koncesione naknade godišnje za sve kantone u oblasti eksploatacije mineralnih sirovina mogle bi biti oko 10 miliona KM. Pored toga, iz raspoloživih podataka, procjenjuje se da u Federaciji BiH postoji preko 100 kamenoloma koji rade bez odobrenja i potpisanih ugovora o koncesijama i ne plaćaju nikakve naknade, navode revizori u svom izvještaju.

Federacija trenutno pokušava povećati prihode od koncesija za vodu. Problem je u tome što je svih deset ugovora o korištenju vode potpisano prije nego što je donesen Zakon o koncesijama. Naknade koje su propisane Zakonom o vodama iz 1998. godine, na osnovu kojeg su potpisani ugovori, znatno su manje od onih predviđenih novim zakonom.

- Oni su to nevoljko dočekali – kaže Aziz Čomor, šef Odsjeka za upravljanje vodama u Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

Zbog toga se sa nekoliko korisnika vode još uvijek pregovara o cijeni, ali je izvjesno da, čak i sa novim cijenama, Federacija godišnje od njih neće zarađivati ni 100.000 maraka. A tim ugovorima se vodom snabdijevaju gradovi poput Zenice i Travnika, ili najpoznatiji domaći proizvođač kisele vode Sarajevski kiseljak.

Oni su do sada plaćali 0,8 maraka po kubnom metru vode i jedan posto od dobiti. Tako su godišnje Federaciji plaćali nešto više od 30.000 maraka za korištenje izvora mineralne vode u Kiseljaku.
- Njima su ugrađeni mjerači potrošnje vode – objašnjava Čomor.

Samo dva potpisana ugovora

Po novom bi zakonu Sarajevski kiseljak trebao plaćati 3,2 posto od svog godišnjeg prihoda bez obzira na količinu vode koju potroše. Na to ta kompanija još uvijek nije pristala.

Nove koncesije nisu potpisane ni sa Vodovodom u Tuzli.
- Postupak je pokrenut i sada se čekaju komentari – kaže Čomor i dodaje da ništa nije riješeno ni u Sanskom Mostu: Iz javnog komunalnog preduzeća izdvojio se Vodovod i poslije toga nisu podnijeli zahtjev za koncesiju. Koriste vodu, a ne plaćaju koncesiju.

Novi detalji koncesije trebaju tek biti potpisani sa Banjom Ilidžom, ali i velikokladuškim Ciprexom koji je načelno pristao na nove uslove, mada i dodao svoj – da sve što izgrade oko izvora ostane u njihovom vlasništvu nakon isteka koncesije.

Ilidžanski dijamant nije pristao na nove uslove nakon čega je kompanija dobila novog vlasnika i ime tako da se pregovori sa firmom KAP tek očekuju.

Među prvima koji su pristali da potpišu anekse ugovora u skladu sa novim zakonom bila je Opština Zenica za dva izvora – Kruščica kod Viteza i Plava voda u Travniku.

U starom ugovoru između Federacije i Travnika i Zenice nije bio predviđen rok za početak korištenja vode odnosno plaćanja za projekat koji je zamišljen još 60-ih godina prošlog stoljeća. Zenica još uvijek koristi vodu sa izvora Kruščica kod Viteza, ali godinama želi svom vodovodu dodati i izvor Plava voda u Travniku. Nekoliko puta u posljednjih nekoliko godina najavljivano je da će se izgraditi vodovod od Travnika do Zenice, ali to do danas još uvijek nije urađeno. Plavu vodu bi trebali koristiti Zenica, Travnik, Novi Travnik, Vitez i Busovača. Bez obzira na to kada će biti završena izgradnja vodovoda, ti će gradovi morati uskoro da počnu plaćati vodu što je predviđeno aneksom na stari ugovor.

Sav prihod od koncesija za vodu u Federaciji dijeli se na tri dijela – 45 posto ide kantonima, 40 posto federalnoj Agenciji za vodno područje rijeke Save i 15 posto za zaštitu voda.

Magazin Žurnal pokreće seriju priča o koncesijama u Bosni i Hercegovini. U narednim tekstovima istražujemo zašto veliki bh. gradovi ne plaćaju vodu koju koriste; da li Federacija BiH zaista gubi milione na koncesijama i koje velike domaće kompanije besplatno koriste prirodne resurse.

(zurnal.info)