FILOZOFSKI FAKULTET U SARAJEVU: Ko su nasljednici katedri

Niko ne sumnja da su zidovi kabineta većine današnjih asistenata na Filozofskom fakultetu okićene diplomama prestižnih svjetskih univerziteta, međutim da li su one i prosjek ocjena zaista bili jedini kriteriji za akademski uspon

Iako na Odsjeku za germanistiku navodno uopće nije bilo potrebe a ni novca za još jednog uposlenika, Dekanat Filozofskog fakulteta u Sarajevu početkom oktobra je ipak objavio oglas za posao lektora savremenog njemačkog jezika. Svojevremeno se upornost dekana Ive Komšića i prodekana za naučno-nastavna pitanja Dubravka Lovrenovića da fakultet ipak zaposli još jednog lektora, među kolegama tumačila kao lični interes profesora Lovrenovića.

PRIJE I POSLIJE KONKURSA

Razumljivo, nije se Lovrenoviću dopao kontekst u kojem se spominje njegovo ime, međutim, još za trajanja konkursne procedure pristao je za Žurnal prokomentirati spekulacije o razlozima zbog kojih je konkurs raspisan, odnosno zbog čega je već jednom bio poništen.

"Ja sam lično u januaru poništio prvi konkurs jer kandidati koji su se prijavili nisu ispunjavali zakonske uslove. Tačno je da se i moja kćerka prijavila ali ni ona tada nije ispunjavala uslove. U međuvremenu je magistrirala i sad ispunjava sve zakonske uslove“ kazao je Lovrenović, ne želeći tada da „prejudicira rezultate konkursa“. „Inače mi se nimalo ne dopada vaš pristup ovom pitanju", usput je prokomentirao Lovrenović i naše istraživanje.

Odlučili smo zato sačekati rezultate konkursa. Naučno-nastavno vijeće Filozofskog fakulteta konačno je 9. decembra usvojili izvještaj komisije, odnosno odlučilo o najboljem kandidatu. Nova lektorica na Germanistici je Lara Hedžić, kćerka profesora Lovrenovića.

Tridesetogodišnja Hedžićka je nakon srednje škole u Njemačkoj a potom studija u BiH,u septembru završila drugi ciklus studija germanistike u Sarajevu i stekla zvanje magistrice njemačkog jezika i književnosti. U međuvremenu je radila kao nastavnica njemačkog jezika u Drugoj gimnaziji a u oktobru je upisala doktorski studij glotodidaktike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Dekanu Ivi Komšiću više od mjesec dana, obaveze navodno nisu ostavile ni minut vremena za razgovor s novinarkom Žurnala o ovom ali i drugim aktuelnim konkursima za nove kadrove na fakultetu. Sačekat ćemo, međutim, i da Komšić pozavršava sve obaveze pa da nam, između ostalog kaže i da li je upoznat sa još jednom internom pričom na fakultetu: da će nakon kćerke kolege Lovrenovića, nova uposlenica biti i jedna svježa diplomantkinja koja se nedavno vratila sa studija u Austriji?!

DEKAN ZBOG RANIJIH ZASLUGA

Ivo Komšić se, podsjetimo, prije nekoliko mjeseci i sam našao na udaru medija kada je protivno Zakonu o visokom obrazovanju koji kaže da na mjesto dekana fakulteta ne može biti imenovana osoba starija od 65 godina, na prijedlog Ministarstva obrazovanja Kantona Sarajevo ipak imenovan za dekana Filozofskog fakulteta. Sjetimo se tadašnjeg pojašnjenja kantonalnog resornog ministra Safeta Keše da je "Komšić zaslužio da bude dekan s obzirom na njegov raniji politički angažman".

Komšiću se ipak mora priznati da mu uprkos svim „unutrašnjim“ problemima na fakultetu, relativno uspješno polazi za rukom njegovati u javnosti imidž Filozofskog fakulteta kao uglednije visokoškolske ustanove na sarajevskom Univerzitetu. Iako se, navodno suočavaju s velikim finansijskim problemima ali i s pričom, koja je u posljednje vrijeme „procurila“ i izvan fakultetskih zidova, o sukobima među kolegama zbog konkursa za viša naučna zvanja. Naime, već su pale veoma teške optužbe pa i međusobne prijetnje tužbama zbog navodnog raspisivanja konkursa forme radi, a ne da bi se mladima zaista pružila šansa da naslijede kadrove koji su odavno ispunili uvjete za penziju.

Međutim, kada neko „izvana“ izrazi bilo kakvu sumnju na račun funkcioniranja Filozofskog fakulteta, posebno na politiku zapošljavanja, slijedi šutnja, naravno tek nakon salve kritika na račun onoga ko se usudio javno otvarati ta pitanja.

Niko ne sumnja da su zidovi kabineta većine današnjih asistenata na Filozofskom fakultetu okićene diplomama prestižnih svjetskih univerziteta, međutim da li su one i prosjek ocjena zaista bili jedini kriteriji za akademski uspon?

Viši asistent na Romanistici, Ivan Radeljković, pristao je otvoreno razgovarati o rodbinsko-interesnim vezama među uposlenicima. Pojasnio je kako je angažiran na fakultetu te koliko mu je pomogla činjenica da je njegov otac, profesor Zvonimir Radeljković, također profesor na Filozofskom fakultetu.

"Ja jesam koristio ugled mog oca na Fakultetu ali ga nisam zloupotrebljavao. Za asistenta sam došao zahvaljujući pokojnom profesoru Nikoli Kovaču. Imao sam tada 29 godina i prosjek ocjena 8,2. Skoro tri godine sam čekao da bude raspisan konkurs za moje mjesto i jedino što sam dobio od oca je ohrabrenje da ne odustajem. Objasnio mi je da je na našem fakultetu to jednostavno tako te da moram strpljivo čekati svoju šansu".

Radeljković trenutno sprema doktorsku disertaciju u Parizu i najveći mu je problem kako od fakulteta isposlovati slobodno vrijeme za odlaske u Pariz a da mu radni odnos u to vrijeme ne bude prekinut.

IMALA SAM SREĆU

I Radeljkovićeva kolegica na fakultetu Andrea Lešić-Tomas diplome je donijela iz inostranstva. Lešić je doktorirala na Oxfordu a danas je docentica na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu. I kada smo pokušavali stupiti u kontakt s docenticom, na fakultetu su nam kazali da je službeno odsutna i da boravi u Londonu. Naknadno saznajemo kako je docentica Lešić boravila u British Library u Londonu radi izrade monografije. U Londonu je u isto vrijeme boravio i Andrein otac, Zdenko Lešić, penzionirani profesor Filozoskog fakulteta u Sarajevu.

Asistentica na Anglistici Selma Đuliman kćerka je profesora na Odsjeku za književnost naroda BiH, profesora Enesa Durakovića.

"Bila bih jako razočarana kada bih znala da su profesori na Odsjeku glasali za mene kada sam izabrana za asistenta ali i ako su mi ikada dali dobru ocjenu samo zbog mog oca a ne zbog mog znanja", kazala nam je Đuliman. U prilog tezi kako joj uticaj oca uopće nije pomogao na Fakultetu, kazala nam je kako je svojevremeno školovanje morala nastaviti u Mostaru jer u Sarajevu nikako nije uspijevala da položi jedan ispit. Prosjek njenih ocjena, kazala je, bio je devet a potom je, kaže, magistrirala u oblasti anglistike čistom desetkom.

Studentima na Katedri za historiju umjetnosti predaje asistentica Andrea Baotić. Njen otac Josip Baotić redovni je profesor na Odsjeku za jezike naroda BiH. Baotić kaže kako je imala sreću da i pri Odsjeku za historiju 2001. godine bude osnovana Katedra za historiju umjetnosti, te da je imala sreću da pripada toj prvoj generaciji diplomanata na novoj katedri.

„Imala sam sreću i da četiri mjeseca nakon što sam diplomirala, 2007. godine bude raspisan konkurs za asistenta. Imala sam najbolji prosjek ocjena među kandidatima, 9,3. U vrijeme kada sam diplomirala moj otac je bio prodekan za finansije a u vrijeme izbora za asistenta bio je vršilac dužnosti dekana. Međutim, ne mislim da mi je ta činjenica pomogla. Naprotiv, i za vrijeme studija sam uvijek bila pod svojevrsnim pritiskom jer se od mene, čini mi se, uvijek očekivalo da pokažem odlične rezultate“, kazala nam je asistentica Andrea Baotić.

IMA LI NEDODIRLJIVIH: Očitavanje bukvice

Bivšem dekanu Srebrenu Dizdaru nismo uspjeli ni pojasniti zašto pitamo da li je u krvnom srodstvu sa dvije kolegice na Fakultetu, docenticama Senadom i Elmom Dizar a uspio nam je „očitati bukvicu“. "Uopće nismo u krvnom srodstvu i vrlo je nekorektan način na koji želite da razgovaram o kolegicama. Stoga ćemo odmah završiti ovaj razgovor", kazao je profesor Dizdar i prekinuo telefonsku vezu.

(zurnal.info)