Fotelja ostavljena u Picinom parku

Mi, zasad, imamo dva kandidata za gradonačelnika Banjaluke, a ako bude trebalo imaćemo i trećeg. Pobjeda ne dolazi u pitanje!

Ovako je za „Žurnal“ komentarisao pripreme za lokalne izbore u najvećem gradu Republike Srpske jedan visoki funkcioner vladajućeg SNSD-a, ne želeći da otkrije ko je drugi kandidat te stranke, pošto se zna da je zvanični Slobodan Gavranović, aktuelni predsjednik skupštine grada.

SNSD ima dva kandidata, to su Gavranović i Nenad Stevandić, koji je kandidat i SDS-a, izjavio je Branislav Borenović, potpredsjednik Partije demokratskog progresa, nakon što je postalo jasno da banjalučka opozicija neće imati zajedničkog favorita za gradonačelničku poziciju u ovom gradu.

Nakon toga su PDP i DP predstavili javnosti svog kandidata Dragana Čavića.

STEVANDIĆEVO ISTRČAVANJE

Bitno je uočiti nekoliko stvari: opozicija u Banjaluci nije uspjela postići dogovor oko zajedničkog kandidata, za razliku od ogromne većine opština u ovom entitetu gdje jeste, što znači da ovdašnji kritičari aktuelne vlasti (bar ne svi) nisu uopšte čvrsto opredijeljeni protiv te iste vlasti. Da jesu, ne bi se desilo da nastupe sa (do sada) dva kandidata i u dva bloka. Sama ova činjenica izazvala je tešku depresiju među onim Banjalučanima koji smatraju da je vrijeme da SNSD bude zamijenjen, a oduševljenje u taboru koji misli suprotno.

Činjenica je, takođe, da je najveću nervozu tokom opozicionih „pregovora“ iskazao Stevandić, koji je, usred priče i ničim izazvan, istrčao sa svojom kandidaturom i uspio zabezeknuti sve - od mogućih koalicionih partnera, pa do rukovodstva SDS-a, koje pojma nije imalo da će se on preporučiti građanima.

Potpuno je irelevantno da li je Stevandić „SNSD-ov kandidat“ ili nije, jer je nesporno da je njegov ishitreni potez išao na ruku upravo onima protiv kojih se i on, kako to javno tvrdi, bori. Znači, bio ne bio, Stevandić je povukao najbolji mogući potez sa SNSD, a veoma loš za SDS (u banjalučkom detalju), jer je ostavio drugima mogućnost da ih optužuju za „kolaboraciju sa režimom“, što suštinski nije tačno; bar kada je djelovanje cjelokupne stranke u pitanju.

Vrh stranke skrenuo je na nedavnoj sjednici Glavnog odbora Stevandiću pažnju na sve ovo, pa mu čak preporučio da razmisli o povlačenju, na šta je on odgovorio da nije problem da sa sjednice izađe „sa nožem u leđima“. Nakon toga su oni ostavili „ruke u rukavicama“ a „noževe u koricama“, kako bi mogli preduzeti mjere kontra njega nakon saopštavanja izbornog rezultata, pod uslovom da on ne bude dobar. A teško da će drugačije biti.

Nakon Stevandićevog (samo)kandidovanja, PDP-u i DP-u nije preostalo ništa drugo već da se dogovore ko će protiv Gavranovića, a izbor je pao na Čavića, činji je interes da ovom kandidaturom, (najmanje), povuče stranku (DP) naprijed, a u najboljem slučaju, ugrozi kandidata SNSD-a, posebno ako „Picin park“ i slične teme dovedu građane Banjaluke do plebiscitarnog načina izjašnjavanja. A tada bi sve bilo otvoreno.

PDP je skinula svaku odgovornost sa sebe u slučaju gubitka trke za No1, a ima i aktivnu poziciju kontra SDS-a, što im omogućava dosta komotan nastup u kampanji.

ZAUSTAVITI LOKALNOG NIKOLIĆA

U SNSD-u, gdje (tradicionalno) smatraju da je za njih gradonačelnička trka završila izborom kandidata, a da su sami izbori tek puka tehnologija, uprkos „dobitničkoj situaciji i kombinaciji“ ipak ne leže „skrštenih ruku“, već intenzivno pokušavaju preduprijediti svaku mogućnost dešavanja „.lokalnog Nikolića“.

Itekako su uočili nezadovoljstvo građana oko „Picinog parka“, koje ima vrlo malo veze sa građenjem na tom tlu, a veoma mnogo sa teškim načinom života i sveprisutnijom sirotinjom. Na visoki oprez ih poziva i trebinjsko stražarenje oko ruševne kule-stražare, jer je i to strašna slika gnjeva koji se budi u narodu.

Poseban fenomen jeste činjenica da se građani nisu bunili zbog zatvaranja brojnih firmi i gubitka radnih mjesta, ali jesu zbog „livade i kamena“, što ukazuje da niko ne može predvidjeti koja je to tačka zbog koje će krenuti narodni bunt. A u takvim situacijama vlast je najopreznija.

Zato Gavranović mirno ne spava, premda djeluje kao da već može početi spremanje nove kancelarije. A nju polako prazni Dragoljub Davidović, koji je duže od decenije na čelu Banjaluke. Nije više bio potreban Miloradu Dodiku, šefu SNSD-a i odlazi na marginu, tiho i bez ikakve buke.

I šta zaključiti: svi oni koji čekaju promjene moraće prvo dočekati da se opozicionari promijene i opredijele i nadati se da dvadesetodnevni protesti (niskog intenziteta) zbog Picinog parka nisu puko „parkiranje bez voznog reda“.

(zurnal.info)