9. – 16. juni 2015.
ZAŠTO IM JELENA NIJE VAŽNA? Javni servisi propustili su posvetiti pažnju pogibiji Jelene Opačić, te ukazati na krivca i odgovornost nadležnih. Ovo, nažalost, nije prvi put, i na to su javni servisi morali podsjetiti, a potom – u interesu javnosti – zahtijevati ne samo odgovornost direktnog krivca, nego nadležnih institucija, koje očigledno godinama ne rade ništa kako bi spriječili luđake da rade šta žele na ulicama Sarajeva. Uključujući ubistva djece i staraca. Isto tako nisu posvetili nimalo pažnje hapšenju direktora osnovne škole u Sarajevu pod sumnjom da je seksualno zlostavljao djecu. To je strašna i zabrinjavajuća vijest, koja očito nije bila dovoljno zanimljiva urednicima i novinarima javnih servisa. No, nisu propustili priliku za politizaciju i senzacionalizam izvještavajući sa previše detalja, a premalo informacija, o hapšenju Nasera Orića.
UDARNA VIJEST: FTV je vijest o hapšenju plasirala kao udarnu 10. juna (uredila Azra Pašukan). Novinarka Gordana Antonić nam je emotivno i povišenim glasom saopćila da je uhapšen, a onda daje niz paušalnih ocjena i čak pogrešnih informacija, uključujući da je Orić oslobođen optužbi zbog kojih je uhapšen. U tom trenutku, to je bilo čisto nagađanje jer nije se pouzdano znalo šta stoji u potjernici. Novinarka konstatuje i kako je on u Haagu oslobođen optužbi za zločine u selu Zalazje kraj Srebrenice, no samo da je pogledala presudu, vidjela bi da se ime ovog mjesta ne spominje.
NIŠTA NIJE PROVJERENO: Informacija o Orićevom hapšenju bila je dostupna rano prije podne, i do pola osam navečer mediji su se već mogli potruditi da saznaju detalje i provjere sve glasine koje smo mogli čuti. Isto tako, mogli su imati i stav srbijanskog i domaćeg tužilaštva, te istražiti kakav se zločin desio u ovom mjestu i ko je odgovarao. Tako bi otkrili da nije niko nikada ni istraživao ovaj zločin, a odavno je procesuiranje ratnih zločina u BiH nadležnost Tužilaštva BiH.
Dan kasnije, u Dnevniku 2 koji je uredila Amra Zaklan, dato je više detalja, te su sada imali stavove haškog, kao i srbijanskog tužilaštva. Tek u dnevniku 12. juna napravili su blok koji su, ustvari, mogli emitovati već prvi dan jer nijedna od informacija koje smo čuli nisu bile nedostupne prije.
FAŠIZAM, RASIZAM I DRUGE RADOSTI: Mnogo prostora u dnevnicima FTV-a ove sedmice uzeli su izvještaji o fašističkim i rasističkim ispadima navijača na stadionima u BiH i Hrvatskoj. Nažalost, navijači BiH koji su uzvikivali rasističke parole na stadionu, te prije utakmice gazili zastavu protivničke ekipe, previše blago su tretirani. Štaviše, dan kada se utakmica igrala – 12. juni – nisu ni primijetili da se desio incident. Dan kasnije, 13. juna, Dnevnik 2 (uredio Amarildo Gutić) otvaraju osudom ovakvog ponašanja navijača i napominju da ispade niko nije osudio. Valjda misle i na sebe?
GLUPOST I OPRAVDANJE: Tek tri dana kasnije, u prilogu Kemala Ahmetovića, ispad navijača se opisuje kao rasizam i napominje da je to kažnjivo, imaju stav Nogometnog saveza BiH, ali novinar umjesto da uputi jasnu osudu, na neki način traži opravdanje za ovakvo ponašanje u riječima jednog od igrača Izraela. Nema “ali” u ovakvim slučajevima. Glupost ne može biti isprika za još veću glupost (uredila Jadranka Milošević).
PLUS SEDMICE
Nekoliko je priloga koje je vrijedno izdvojiti iz dnevnika protekle sedmice. U dnevniku 13. juna dosta prostora je dato prijetnji od odlaganja nuklearnog otpada na granici između Hrvatske i BiH. Novinarka Aida Štilić nije propustila da napomene da nadležni nisu uradili dovoljno. U istom dnevniku emitovan je i zanimljiv prilog Hasana Gabele o apsurdnim podjelama među antifašistima u BiH, koji odvojeno obilježavaju važne historijske datume.
Vrlo zanimljiv je i prilog Ivane Bešlić, emitovan 14. juna, o tome koliko političari slušaju građane, odnosno obraćaju pažnju na peticije koje građani pišu i šalju na adrese nadležnih. Nimalo, reklo bi se. Oba dnevnika uredio je Amarildo Gutić.
MINUS SEDMICE
Ponovno korištenje termina “županija”, što je protivno odluci Ustavog suda.
OCJENA 1
...
BHT1: Pravili se da je sve OK
9. – 16. juni 2015.
DOLIJEVANJE ULJA: U izvještajima o hapšenju Nasera Orića, urednici i novinari BHT1 odlučili su dati prostora političarima, što je potpuno neopravdano i samo je dodalo ulje na vatru. Novinari Mladen Džino i Miloš Jokić u prilogu o hapšenju kažu kako je Orić u Haagu oslobođen “za zločine nad Srbima”. Nikada mu niko nije sudio za “zločine nad Srbima”, nego za zločine počinjene nad grupom ljudi srpske nacionalnosti na određenoj teritoriji. To je velika razlika. (10. juni, Svjetlana Vučetić). Voditelj dnevnika ima istog sagovornika kao i FTV, koji je prisustvovao hapšenju, i kojem daju priliku da prepričava detalje, dok voditelj, umjesto da postavlja pitanja, pušta sagovornika da govori šta želi, a on to koristi obilato.
A DA MALO ODETE NA FB? Ni BHT1 nije u prvi mah primijetila izgrede na utakmici u Zenici, ili jesu, ali tek površno. Tako 13. juna emituju sliku na kojoj se vidi kako navijači gaze zastavu, a onda prenose apsurdno saopćenje MUP-a u kojem se kaže da policija nije obaviještena o ovom događaju i da nemaju saznanja. A da odu na Facebook? Novinari su ovaj apsurd morali primijetiti (uredila Adela Topalović).
DVA SUBNOR-a, DVIJE RANE LJUTE: Nekim čudom, novinari i urednici BHT1 uspjeli su se ne začuditi pred SABNOR-om i SUBNOR-om, obje antifašističke organizacije, koje se, izgleda, toliko mrze da ne mogu zajedno obilježiti svoje velike pobjede. Oni su emitovali dva priloga i pravili se da je valjda riječ o nečem sasvim normalnom, ili o dva odvojena događaja.
PLUS SEDMICE
U dnevniku 14. juna, novinari Aida Fazlić i Harun Kovačević uradili su zanimljiv prilog o imigrantima koji stižu u Srbiju svaki dan, tretmanu koji dobijaju, problemima, mogućnostima da im se pomogne. Dobra tema, zanimljivo urađena (uredila Adela Topalović).
MINUS SEDMICE
Zanemarivanja pogibije djevojke u centru Sarajeva i površno izvještavanje o hapšenju prosvjetnog radnika koji je, sumnja se, seksualno iskorištavao djecu.
OCJENA 6
...
KOMPARATIVNA ANALIZA
Politikanstvo domaćih lidera javni servisi smatraju važnijim od ubistva djeteta ili silovanja djeteta, i to je krajnje neprofesionalno i neljudski. Dajući previše prostora političarima koji ne rade ništa, ponovo su zanemarili da se bave onim što je bitno za široku javnost. I tako iz sedmice u sedmicu. Pitanje koje se nameće je: Koja je uloga javnog servisa?
Preuzeto sa Analiziraj.ba
(zurnal.info)