Gang Of Four, Content, 2011

Da li su Gang of Four nakon 15 godina predstavili javnosti nešto novo i revolucionarno? Album koji je dugo najavljivan i željno očekivan nakon par preslušavanja stvorit će različita mišljenja.

Album pod nazivom Content objavili su u ovom mjesecu i na njemu se nalazi 11 pjesama. Nakon prvog preslušavanje prvo što nam padne na pamet je da je napravljen kao stilska retrospektiva svih dosad objavljenih albuma. Svaka od jedanest pjesama može se smjestiti u određeni period njihovog djelovanja. I dalje ne odustaju od svojih političkih tekstova iako tvrde da nikada nisu bili za mahanje crvenim zastavama i udaranje u komunističke bubnjeve. Međutim, socijalni angažman ih je oduvijek krasio i od njega ne odustaju ni danas.

Andy Gill priznaje da je bilo perioda kada je padao u zanos elektronskih pomagala i programiranja muzike što po njegovoj tvrdnji nije pravi Gang Of Four (poslušati album Mall). Pravi Gang of Four je prepun žustrih, ćvrstih i rastrzanih gitarskih rifova sa pauzama koje oduzimaju dah i primoravaju slušaoca na mučno čekanje onoga što će se dalje dogoditi. Eto takav je Gang Of Four.

Početak albuma pripada obećavajućoj She Said 'you Made A Thing Of Me gdje Gang of Four veterani polako pokazuje sve ono što ih je krasilo u periodu od osnivanja. Pjesma je napravljena u GOF stilu sa znatno modernijim aranžmanom ne libeći se da ostave čistu i sirovu snagu gitara u drugi ešalon, a da svu energiju efekata izbace u prvi plan. Poznati zvuk GOF gitara je konstantno prisutan i dalje ali ne zauzima primarno mjesto. Druga numera You Don't Have To Be Mad je opet čista i neiskvarena slika Gang of Foura kakvog svi poznajemo. Čist i sirovi zvuk gitare sa prepoznatljivim gnjevnim i kratkim gitarskim rifovima kao i sa poznatim vokalom nas primorava da se sjetimo ondašnjih vremena i albuma Solid Gold ili pak Entertainment!.

Za pjesmu Who Am I? ne možemo reći da je loša ali svakako nije na nivou onoga što se može očekivati od njih. Da ipak misle i na starije slušaoce potvrđuju sa odličnom I Can't Forget Your Lonely Face , njenim ritmom i prelijepim gitarama koje plove kroz čitavu pjesmu. You'll Never Pay For The Farm čini tvrda ritam sekcija i dvoglasno pjevanje. Definitivno se nakon polovine albuma može reći da je vrijedilo čekati 15 godina od posljednjeg albuma. I Party All The Time je rutinski rad, logičan slijed svega do sada prikazanog. Pjesma koja ima svoju draž je svakako A Fruitfly In The Beehive gdje sa sporim ritmom i prekrasno odsviranom bas gitarom predstavlja svojevrsnu Gang Of Four baladu. Slijedi nepotrebna It Was Never Gonna Turn Out Too Good gdje postižu atmosferu ali u potpunosti je kvare sa upotrebom elektronskih efekata i primjenom modulisanog vokala. Za kraj albuma ostavljaju opet ono po čemu su najprepoznatljiviji. Odlična i divlja Do As I Say, slijedi prosječna I Can See From Far Away , a potom za kraj odlična Second Life koja zvuči kao da je urađena još krajem '70 godina, kada su nas albumi Gang Of Four-a držali čvrsto uz stare gramofone, gdje je pucketanje LP ploča išlo odlično uz škripuću i rastrzanu muziku našeg omiljenog banda.

Gang of Four su se vratili sa albumom Content i najvjerovantije neće sa ovim albumom privući mlađe slušaoce ali će sigurno obradovati njihove starije fanove.

(zurnal.info)