GAVRILO GRAHOVAC: GOSPODAR TUĐEG NOVCA

Među sujetnim ljudima najgori su oni što se u svojoj sujeti usput još i na prste propinju.

Gospodin Gavrilo Grahovac, bivši Ministar svih pisaca, pjesnika, filozofa, likovnih umjetnika, muzičara, glumaca, reditelja i sportista s područja Federacije BiH, nakon dva uzastopna mandata (osam godina), u trenutku kada je iza sebe ostavio puno manje kulture nego što je zatekao, otišao je u penziju. Prema podacima CCI-a (Centar civilnih inicijativa) u 2008 godini na mjestu Federalnog ministra kulture i sporta nije implementirao niti jedan zakon; to će se uskoro zaboraviti jer i drugi nisu bolji, a ostat će upamćen samo po dvije stvari: svome kanskom odijelu bijele boje i po zabrani snimanja filma Angelini Jolie na teritoriji FBiH. Ušuškan, kako kaže, u mir porodičnog blagostanja u svom intervjuu sa kominternovskim diskursom, često govoreći “Mi smo” (misli se na vlast), otamo poručuje kako čeka da se u politici rasporede sve snage, da svi zasjednu na svoja mjesta, pa da zatim odabere onu stranku koja je najbolje zasjela i opet se aktivira. Sasvim je svejedno, svaka će stranka biti na dobitku! A zar je u njegovom slučaju ikada i bilo drugačije?! Nije li to znak da će sred naših preživjelih kultura i umjetnosti, u mandatu do smrti opet uskrsnuti bijelo odijelo teškosujetnog gospodara tuđih para.

U svom intervju u novini Dnevni avaz od 09.07. gospodin Grahovac je zaista ničim potaknut, čak takav zločest odgovor nije sadržavalo ni pitanje postavljeno od strane novinarke Keserović, prozvao Izdavačku kuću “buybook” i dvojicu vlasnika te kuće koji se zovu Goran Samardžić i Damir Uzunović. Gospodin Grahovac je grubo i teško slagao kada je, u pomenutom tekstu, rekao da je u vrijeme njegova dva uzastopna mandata, Izdavačka kuća “buybook“ “dobila više od milion maraka sredstava”. Obrćući i trošeći pomenuta sredstva, poručuje dalje gospodin Grahovac, pomenuti dvojac izgradio je “dvorce u Sarajevu”.

Gospodine Grahovac, pravnim terminima se ovaj slučaj objašnjava kao teška kleveta i za to na sudu postoji primjerena kazna. Vjerujemo da će je sudac znati prepoznati nakon što u narednim danima podignemo tužbu protiv vas. Onima koji prosuđuju ili presuđuju na osnovu vaših riječi želimo reći da su svi podaci o korištenju sredstava poreznih obveznika koja su se nesretno zatekla u jednoj od fondacija (misli se na Fondaciju za izdavaštvo) dostupni u sekretarijatu pomenute Fondacije. Ništa lakše, sve je tako transparentno: uputi se zahtjev Fondaciji za izdavaštvo, članovi iste donesu odluku na Upravnom odboru i dokumenti su onda dostupni.

Kada se u periodu od osam uzastopnih godina saberu svi, u novinama objavljeni rezultati konkursa, može se vidjeti da je Izdavačka kuća “buybook” u dva mandata, dakle za osam godina ministra Grahovca u vidu kredita od Fondacije za izdavaštvo uzela na korištenje 314.500 KM sredstava poreznih obveznika, a da je sa kamatama i zateznim kamatama Fondaciji za izdavaštvo vratila blizu 374.086 KM, od čega su oko 40.000 KM bile zatezne kamate a oko 20.000 KM redovne kamate. U dospijeću izdavačka kuća “buybook” ima kredit od 40.000 KM i koliko toliko uredno ga vraća.

Vještom manipulacijom ministra Grahovca u medijima se nakon svakog objavljivanja rezultata konkursa sticao dojam da su to izdavačima donirana i dodijeljena bespovratna sredstva. Na ulici su nam svi zavidjeli, činilo im se da smo puni k’o brodovi, bez obzira što smo odgovarali: Ljudi, pa to su krediti! Suludo, krediti koje dižemo da pravimo knjige. Laž je naravno i to, a lijepo laže ministar Grahovac, da su svi krediti bili beskamatni. Prva tri imala su kamatnu stopu od 6%.

Laž je naravno i to da su nam dodjeljivana za one projekte za koje smo mogli dokazati tržišnu vrijednost. Sasvim suprotno. U konkursu je postojala klauzula da se krediti mogu koristiti samo za produkciju koja ima kulturološki, dakle nekomercijalni karakter. Postojalo je i pojašnjenje takve klauzule: naime, već nam se od tada, od 2002 godine obećavalo da će se formirati fondacija za otkup knjiga koja će te knjige obavezno otkupiti. Naravno, opet laž, ta fondacija se formirala tek 2008. Treba reći da je to bila jedina fondacija koja je svojim radom zaista i opravdavala smisao postojanja, naravno za one koji su preživjeli Grahovčev pomor. Vrhunac njegove samovolje i kazne bio je taj da izdavači koji su do otkupa bili u dugu sa kreditima nisu mogli konkurisati za otkup knjiga bez obzira što su tim sredstvima proizveli iste te knjige. Na tu temu, s ciljem da se konačno novim rješenjima pomogne bh izdavaštvu, samo jedan put u njegova dva mandata, pristao je da primi delegaciju bh izdavača, ali ni tada nije bio prisutan na sastanku već su to umjesto njega morali da rade članovi Upravnog odbora Fondacije za izdavaštvo kojima je bilo lakše da trpe njegovu samovolju nego naše legitimne zahtjeve za pomoć.

Da bh izdavaštvo k’o svako izdavaštvo na malom jeziku treba pomoć države, to valjda znaju i majmuni na grani, medjutim dodjeljivanje komercijalnih kredita malim bh izdavačima koji se svih ovih godina gladijatorski bore sa nelegalnim prisustvom izdanja iz Srbije i Hrvatske na vlastitom tržištu knjiga i sramotnim PDV-om na knjige i udžbenike, pokazalo se kao čuveni izum ministra Grahovca, ali i najbolji način kako da ovaj samoproglašeni gospodar kulture u osam godina u potpunosti, putem potpisanih mjenica sa izdavačima i uz posredništvo, po svom nahođenju, odabrane banke, ovlada svim bh izdavačkim kućama. Na naše pitanje zašto nam dodjeljuju kredite, jedan od članova Fondacije za izdavaštvo odgovorio je da ne mogu oni davati grantove privatnicima. Oni su nas dakle smatrali privatnicima u kulturi a da drugih u izdavaštvu nisu imali.

Za ovu bi se stvar oko kredita i njihovog vraćanja mogli pozabaviti i drugi federalni organi jer na računu Fondacije za izdavaštvo nikada nisu iskazivane količine vraćenih sredstava. Cijenimo da ako smo mi vratili skoro 380.000 KM, a također i drugi slično zaduženi izdavači, na tom računu bi za dva mandata ministra Grahovca trebalo da se nađe blizu 4 miliona maraka. Nemamo dokaze da se taj novac ponovo ubacivao u budžet jer se svake godine pravio novi budžet od sredstava poreskih obveznika i izlazio na znanje u Službenim novinama. Znali neko nešto o tom novcu?!

Jedna od formula za raspodjelu sredstava poreznih obveznika za koje je Grahovac imao istančan talenat da ih učini vlastitima je bila i dodjela bespovratnih sredstava za izdanja kojima se nadoknađuje potreba za naslovima recentne svjetske književnosti (prijevodi), zatim za izdanja koja tretiraju kulturnu baštinu i izdanja koja nisu komercijalna. Dok smo bili u dobrim odnosima sa Fondacijom za izdavaštvo jer je ona u svom početku, personificirana u liku cijenjenih urednika, zaista ulijevala povjerenje svim izdavačima, na ime pomenutih izdanja izdavačkoj kući “buybook”, u osam godina ministrovog mandata dodijeljeno u vidu potpore 119.350 KM bespovratnih sredstava da s njima objavi tridesetak knjiga ( za informaciju, “buybook” je do sada objavio blizu 300 naslova), od čega je oko 80% ovih sredstava otišlo na autorske i prevodilačke bruto honorare, za što postoje priznanice, ugovori i izvještaji koje posjeduje arhiva Fondacije za izdavaštvo i arhiva Izdavačke kuće “buybook”. Naravno, 17% od toga progutali su PDV i općinski porezi na honorare, i ne može se zaboraviti čuvena izjava ministra Grahovca, krajem 2005, kada smo se očajnički borili da se izbjegne PDV na knjige, kako će nam baš on uvesti PDV. Bila je to izjava puna mržnje pa se dugo pamti.

Dugo smo razmišljali zašto Grahovčev odnos prema izdavaštvu u sebi ima toliko mržnje kada znamo da je iskusan izdavač i da je uzornu karijeru na mjestu direktora čuvene Izdavačke kuće “Svjetlost” napravio baš tamo. Neko realan bi još dodao: u vrijeme raznih SIZ-ova, državnih dotacija i obaveznih bibliotečkih otkupa. Onda smo se dosjetili i jedan od vlasnika “buybooka”, onaj manji, crnomanjasti, rekao je to u medijima. Nakon toga Grahovac je poručio kako će se osvetiti “buybooku”. Ispunio je obećanje, radi to i dan danas čak i iz penzije. A rečeno je samo da iza ministra Grahovca stoje tri propala izdavačka projekta: Izdavačka kuća “Kalibar”. Bila i propala, jer je njen tadašnji direktor Grahovac bio mlad i neiskusan. Zatim čuvena Izdavačka kuća “Svjetlost”. Srušio ju je i napustio punu dobrih knjiga. I treći propali projekat – “Bosanska knjiga”, izdavačka kuća koju je nakon nekoliko godina rada odveo u stečaj. I kako da ministar voli izdavaštvo, pogotovo one koji su u toj finoj branši zaista nešto napravili.

Eksperimentirajući uvijek novim i poraznim strategijama prilikom objave svakog novog konkursa u novinama, primjenjujući dva poptuno suprotna aršina kada je u pitanju rad Fondacije za film i Fondacije za izdavaštvo, naime korisnici kredita Fondacije za film imaju klauzulu da sredstva ne moraju vraćati ukoliko je film nekomercijalan ( oko ove činjenice čak su se i bankari čudili), bivši ministar Grahovac se neprestano igrao našim životima i životima naših porodica. Mnogi nisu izdržali, ugasili su se i nestali, pa se današnje bh izdavaštvo može nabrojati na prste jedne ruke. To su danas izdavači bez produkcija i bez redakcija. U izdavaštvu susjedne Hrvatske (prema istraživanju Jutarnjeg lista iz marta mjeseca ove godine) radi i živi 12.500 ljudi i ko zna koliko još članova njihovih porodica, u Srbiji nešto ispod 10.000 a u Bosni i Hercegovini koja jedina ima Fondaciju za izdavaštvo od izdavaštva trenutno živi nekoliko stotina zaposlenika i članova njihovih porodica. U situaciji kada izdavaštva susjednih zemalja imaju logične pretenzije da preuzmu bh tržište knjiga, a što je još poraznije i tržište udžbenika, ima li neko da ne vidi cilj ovog projekta - uništavanja bh izdavaštva? O ovoj kritičnoj i pogubnoj situaciji upoznali smo na nedavnom sastanku novog Federalnog ministra kulture i sporta i naišli smo na iskreno razumijevanje i želju da se stvari dupke promijene.

Na kraju moramo pomenuti i “sarajevske dvorce” koje smo prema riječima gospodina Grahovca izgradili obrćući pare poreznih obveznika. Možda to i najviše boli, i zbog toga tužbu dižemo. Sjedimo sada u jednom od njih i pišemo vam, ili bolje reći ljubazno vas molimo da ostanete u penziji jer će svaka stranka biti na dobitku. Mi smo zahvalni ljudi jer znamo da ništa ne bi bilo od ljepote i vidika naših dvoraca da nije bilo vas da k nama usmjeri milione od poreznih obveznika. Zahvaljujemo se i poručujemo vam da smo još uvijek živi, da u redakciji imamo pet urednika i da na tržištu branimo možda najveću tekovinu završenog rata, svjetski priznat jezik koji se zove Bosanski jezik. Neki od agenata velikih i svjetski poznatih pisaca idu toliko daleko da nam čak priznaju činjenicu da nema nas koji tražimo prava za objavljivanje na tom jeziku oni ne bi podrazumijevali da taj jezik uopšte postoji i davali bi prava za objavljivanje samo susjednim jezicima. Daleko se vidi odavde, i nikako ne znamo i neprestano se čudimo zašto se vi uopšte sjećate i pominjete nas kada smo mi vas već davno zaboravili. Ili smo vas barem bili zaboravili.

Goran Samardžić i Damir Uzunović

(zurnal.info)