Kada je okončan rat u Bosni i Hercegovini, tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH, Alija Izetbegović, planirao je da se najzaslužnijima za planiranje odbrane zemlje ozvaniči poseban društveni status. Status otprilike jednak onome koji su nakon Drugog svjetskog rata uživali nosioci Partizanske spomenice. "Organizatori otpora" tokom proteklog rata trebali su dobiti i određene, doživotne novčane privilegije.
ZLATAR SE NIČEGA NE SJEĆA
Predstavnici boračkih populacija se, međutim, do danas ne mogu dogovoriti oko konačnog spiska "organizatora otpora". Na preliminarnim listama se već nalazi preko 400 imena. Prvobitno je bilo zamišljeno da poseban status dobije najviše 350 ljudi a između ostalog, svi su trebali dobiti i zlatni orden sa obilježjima Bosne i Hercegovine. Kako ni krajem 1995. odnosno, početkom 1996. godine, kada je Izetbegović planirao nagraditi pojedince, spisak nije bio završen, pa ni ordeni nikada nisu dodjeljeni.
Zanimljivo je, međutim, da ni nakon petnest godina niko ne negira da su ordeni bili napravljeni. A navodno je Alija Izetbegović početkom 1996. godine naložio da se ordenje napravi u zlatari Sofić na Baščaršiji. U ovoj je radnji u to vrijeme, inače, nastajala većina priznanja i poklona koji su se za goste iz svijeta izrađivali po nalogu tadašnjeg državnog vrha.
Fahrudin Sofić, vlasnik zlatare Sofić, ipak, kaže kako je bilo toliko posla da se više ne sjeća pojedinačnih radova.
Puno smo nekih priznanja radili u to vrijeme, zaista ne mogu da se sjetim baš tog ordenja, kazao je Sofić za magazin Žurnal. Razgovor je protekao uz mnogo pitanja. Zašto nas to sad zanima? Zbog čega istražujemo? Ne sjeća se Sofić, dakle, ni kako je ordenje izgledalo i o kojoj se količini zlata radilo.
A po slobodnoj procjeni, oko 350 ordena je moglo da teži najmanje 7 kilograma. Preračunato u novac, riječ je o skoro pola miliona maraka!
ODLIČJA SU DODJELJIVANA KAKO JE ALIJA HTIO
Tadašnji predsjednik Komisije za odlikovanja u državnom Predsjedništvu, Stjepan Kljujić, također kaže kako ne zna da je ordenje napravljeno niti ga je ikada vidio ali istovremeno kaže i da to ne znači da odlikovanja nisu postojala.
Niti jedna odluka o dodjeli bilo kakvog odlikovanja ili poklona u to vrijeme nije prošla institucije BiH. Alija Izetbegović je odluke donosio po sopstvenom nahođenju. Stalno se trčalo Sofićima na Baščaršiju da se nešto pravi. Znao je o novcu za poklon, ako bi kakav gost došao, a Alija nije u Sarajevu, odlučiti i Ejup Ganić. Ali ja kao predsjednik Komisije, nisam ni o čemu odlučivao, kaže Kljujić.
Sudeći po tvrdnjama Stjepana Kljujića, besmisleno je onda tražiti u Predsjedništvu odluku, evidenciju u protokolu, ili bilo kakav trag o ordenju, ako tadašnji predsjednik Komisije koja je za to trebala da bude zadužena ni o čemu nije odlučivao.
Mada u to vrijeme, u Predsjedništvu BiH, Bakir Izetbegović nije imao formalnu funkciju, ali kako je bio "desna ruka" svog oca, ponadali smo se da zna ponešto i o ordenju. Poslali smo službeni upit Izetbegoviću, međutim, nikada nam nije odgovoreno iz njegovog kabineta u Predsjedništvu BiH. Njegov službenik za odnose s javnošću, danima je, od jutra do mraka na sastancima, tako su nam saopćavale njegove kolegice, pa nije stizao ni da nam se javi na telefonski poziv. A htjeli smo da nam, ako Izetbegović zna, bar kaže da li je ordenje ikada i postojalo. Možda nikada nije ni bilo napravljeno, međutim, zašto je to toliko teško reći?
(zurnal.info)