Gdje su nestali Šukrijini moteli

Šukrija Malić iz Potočara otvorit će u ovom mjestu motel i prodavnicu, a Vesna Kočević i Slaviša Grujičić zaposlit će tri radnika. Šukrija Malić: „Ovim sam se obavezao zaposliti dva radnika. Pored ova dva, kod mene će biti zaposleno još najmanje pet-šest radnika kad ovaj cjelokupan projekat što radim završim. Ja pravim motel, restoran, prodavnicu, itd.“

Od ove optimistične priče o zapošljavanju povratnika u Srebrenicu objavljene prije četiri godine i Šukrijine ambiciozne zamisli, danas, četiri godine kasnije, nije ostalo ništa. Ni motela, ni restorana, tek prodavnica u kojoj se, kako kaže Šukrija “pola Srebrenice zadužilo”:

- Nije tačno da nisam zaposlio povratnike, troje njih još uvijek nije odjavljeno. Istina, u posljednje vrijeme, oko godinu dana, nisam im uplaćivao penziono i socijalno, ali nisam ni radio kako treba – objašnjava za Žurnal Šukrija Malić, vlasnik preduzeća Malić Tours, koje je u raspodjeli Vijeća ministara dobila oko 45.000 KM za zapošljavanje povratnika.

Nažalost, Šukrija nije jedini koji nije ispunio obećanja data prilikom preuzimanja sredstava Vijeća ministara namijenjenih za zapošljavanje povratnika u Srebrenici. Kada je 2007. godine Vijeće Ministara BiH izdvojilo deset miliona KM za oporavak i razvoj Srebrenice, oko dva miliona od tih sredstava predviđeno je za zapošljavanje povratnika. Danas, 2011, tri od devet kompanija koje, prema dosadašnjim saznanjima, nisu ispunile obećano, nalaze se pred povlačenjem bankovne garancije a protiv šest ostalih pokrenut je sudski postupak u Sudu u Srebrenici, potvrđuje Ćamil Duraković, zamjenik načelnika Opštine Srebrenica.

Fiktivne prijave

Osim Malić Toursa, preduzeća koja nisu ispunila ugovorom preuzete obaveze po izvještaju monitoring tima su i SZR Nikolas, Niko Gajić (dobio oko 35.000 KM), DOO SPIDER – Boriša Janković (30.000 KM), OPZ 3 E – Daut Tihić (50.000 KM), DOO PELET – Luka Perković (70.000), DOO FEROLES (Mirko Vasić, oko 40.000 KM), DOO DIR-MED – Bahrudin Bašić iz Tuzle – (50.000 KM), LP NENAD TANASIJEVIĆ – Nenad Tanasijević (35.000), DOO SEVIĆ – Sević Stanimir (120.000).

Stanimir Sević, koji je dobio najviše novca, ne živi u Bosni i Hercegovini. Jedan od sagovornika rekao nam je kako je od novca koji je dobio od Vijeća ministara Sević navodno kupio pilanu u Srbiji. Kupio ili ne, novac definitivno nije uložio u zapošljavanje povratnika. Baš kao ni firma Dires iz Tuzle sa poslovnicom u DIR-MED u Srebrenici. Bahrudin Bašić, vlasnik, nije otvorio nikakav pogon.

No, ovo Bašiću nije prva prevara. Još 2008. godine Zulfo Salihović, skupštinski vijećnik u Srebrenici, prilikom dodjele sredstava upozorio je da firma DIR-MED već iza sebe ima pronevjere sredstava koja joj je dodijelio UNDP. Njegove opomene očito nisu imale uticaja i Bašić je ponovo dobio novac. I ponovo ga pronevjerio, ovaj put preko leđa povratnika:

-Tačno je da sam tada upozoravao na tu pronevjeru, ali me niko nije slušao – kaže Salihović za Žurnal. Smatra kako kontrola nad upotrebom sredstava nije bila adekvatna:

-U posljednjem izvještaju monitoring tima stoji da određene firme nisu prijavile povratnike, da nisu dostavili garanciju banke i slično. Ali prvi izvještaj taj tim podnio je nakon dvije i po godine, što je neprihvatljivo. Također, u timu je bilo ljudi koji ne znaju prepoznati obrasce, kojima je mogao biti podvaljen i falsifikat, kao što se i dešavalo. Smatram da su trebali djelovati mnogo ranije, pružati savjete aplikantima, konstantno ih kontrolisati, i natjerati da se uozbilje i sredstva troše namjenski.

Miloš Vukosavljević, vođa monitoring tima i načelnik odjeljenja za privredu i razvoj, kaže kako nije tačno da je tim prvi izvještaj podnio nakon dvije i po godine, već svaka dva-tri mjeseca, te da “za sve dalje morate pitati načelnika Opštine”.

Ćamil Duraković, zamjenik načelnika, kaže da je ova opštinska administracija projekat naslijedila iz perioda kada je načelnik bio Abdurahman Malkić, te da su tada, po njegovom mišljenju, problem bili kriteriji za dodjelu sredstava:

-Također, u periodu za koji su se poslodavci obavezali da će zaposliti povratnike, bilo je svega – fiktivnog prijavljivanja, pa odjavljivanja nakon što inspekcija prođe. Neki od njih igrali su vrlo perfidno, iskoristili su propuste i zloupotrijebili sredstva.

Duraković kaže kako je u monitoring tim imenovan kadar kojim je Opština raspolagala jer nisu baš imali uslova da imenuju “sad tamo neke eksperte Pentagona”.

Osuđeni na propast

Većinu vlasnika navedenih preduzeća nismo uspjeli kontaktirati. Dio njih ne živi u zemlji, drugi dio prodao je ili iznajmio imovinu a njihove firme nalaze se na listama nesolventnih klijenata u bankama. Takav je slučaj sa firmama Spider i Pelet, nesolventnim klijentima Nove banjalučke banke od sredine prošle godine.

Ima i onih koji su se vratili iz inostranstva, poputa Dauta Tihića. Iz Švedske je stigao nazad 2007, sada ima farmu krava u Skelanima, ali nije ispunio obaveze preuzete nakon dobijanja 50.000 KM.

Da je BiH itekako zanimljiva država svjedoči i činjenica da dijelu poduzetnika ovakav način "poslovanja" nije nepoznanica. Primjer za to je već navedeni slučaj kompanije DIR-MED, očito veterana u pronevjerama, ali i firme Malić Tours. Naime, Vladi Tuzlanskog kantona očito nije bio dovoljan signal ono što se desilo u Srebrenici, pa su ovoj firmi opet početkom ove godine iz budžeta dodijelili 15.000 KM u Projektu zapošljavanja i samozapošljavanja.

Ćamil Duraković za Žurnal kaže kako će se upotrebom tih sredstava Vlada TK tek morati pozabaviti.

A Šukrija Malić, vlasnik preduzeća Malić tours, kaže kako se “ne može nakajati” što je “išta uzeo”. :

- Imao sam elan i viziju i malo mi je falilo da završim objekat... Nije tačno da nisam zaposlio, jesam , ali godinu dana tim ljudima nisam uplaćivao doprinose. Ali ja ću to sve izmiriti i platiću obaveze do prvog. Moram i zbog sebe jer sam stavio objekat pod hipoteku kako bih dobio bankovnu garanciju.

Tvrdi kako problem nije u nepoštenim poduzetnicima već u lošim kriterijima i neadekvatnoj raspodjeli sredstava:

-Bilo je ljudi koji su dobijali za jedno radno mjesto po 32 hiljade maraka, a ja sam dobio malo više za tri radna mjesta. Kada su nam u pripremnom programu držali predavanja rekli su da jedno radno mjesto košta oko 24.000 KM. Čuo sam priče da je tu bilo svega – od poznanstava, kao dobar si mi prijatelj, pa ću tebi dati više. A od Srba u kafani sam čuo da su davali procente komisiji. Ali sad više nije važno. Ja ću svoje obaveze izmiriti jer sam pod hipotekom.

-Ali taj narod tamo – zaključuje Šukrija – osuđen je na propast.

(zurnal.info)