GODINA ZMAJA: Fahrudin Radončić

Sviđalo vam se to ili ne, koliko god vam to bilo distasteful (sjećate se wikileaks depeše?), protekla godina bila je godina Fahrudina Radončića. Nema sumnje.

Kada su svi pomislili da je konačno pao, da se s visine tornjeva srušio na koljena, on se lagano podigao, otresao prašinu s odijela, zavrnuo preduge rukave na sakou i zadao završni udarac. Fahrudin Radončić je spektakularno i definitivno postao VLAST (Zbog dramatike zamislite da ova slova svijetle nekom jarkom, zelenom bojom, kako zamišljam da blješte gramzivost i bolesna ambicija. Hvala.)! Njegov izborni trijumf logična je završnica godina truda koje treba posmatrati samo kao fanatičnu pripremu za konačni cilj. Protekle 2010. godine stvari su legle na svoje. Došlo je vrijeme za naplatu!

Teško je prisjetiti se ijedne osobe u Bosni i Hercegovini koja je ovako uporno i mukotrpno grabila prema vlasti. U poređenju s njim svi ostali su s lakoćom dosegli svoje pozicije – sjedili pred očevim kabinetom, naslijedili porodični biznis ili se beskompromisno slagali sa stranačkim šefom. Ne sumnjam da je to izazvalo mnogo frustracija kod glavnog lika ovog teksta.

Ono što svakako treba da utješi Fahrudina Radončića jeste da se njegove trenutne kolege u vlasti ne mogu ni izbliza pohvaliti tako bogatom biografijom kao što je njegova. Malo je sličnih karijera, na osnovu kojih bi se mogao sročiti napet filmski scenarij. Pa kad je već tako, da pokušam napraviti radnu skicu koju prepuštam nekom talentiranijem za razradu.

SCENARIO

Upozoravam da od narednog pasusa progovaramo filmskim jezikom, pa je potrebno razumjeti da su određena pretjerivanja, pojednostavljivanja i teške kvalifikacije neophodne za zaokruživanje filmske priče, punjenje praznina i pojačavanje dramatike, a ne da bi se Radončiću ponudila građa za još jednu tužbu protiv novinara. Prinuđeni smo na ovaj postupak jer definicija dobrog scenarija koju najčešće koriste holivudski tajkuni jeste: Dobar scenarij je onaj scenarij kojega je producent spreman otkupiti i po njemu snimiti film. S obzirom da je Radončić biznismen, trebalo bi da poštuje ovakvu logiku.

NASLOV

Naslov je, kažu upućeni, najvažniji dio scenarija, jer potencijalni producenti na osnovu njega odlučuju da li će ga prihvatiti. Mora biti napisan krupnim slovima na naslovnici, mora biti intrigantan, kratak i mora odmah objasniti o čemu se radi o filmu.

Za ovaj scenario predlažem senzacionalni naslov Čovjek Zmaj. Ovakav naslov sve zainteresirane može asocirati na nikad prežaljenog Bruce Leea alias Malog Zmaja i uputiti ih da pomisle da se unutra nalazi materijal za akcioni film. Neki će se, opet, prisjetiti Zmaja od Bosne i pomisliti da ih čeka jedna tradicionalna epska priča, skromna bošnjačka, u kojoj se pojedinac suprotstavlja sistemu. I na kraju, zmaj će sve podsjetiti na maskotu Radončićevog novinskog čeda, što je udica kojoj neće odoljeti niti jedan kupac ove najtiražnije tiskovine.

ULOGE

Ovdje nema mnogo posla. Potreban je jedan glavni lik, a svi ostali su sporedni, skoro pa prozirni, nisu vrijedni pažnje. Ipak, važan je odabir glumca za glavnu ulogu, što je uistinu težak zadatak. Potrebno je pronaći osobu koja u sebi nosi prodornost mladog Al Pacina, zloćudnost Lee Van Cliffa i karizmu Danny DeVita. Ali, neka o tome brinu producent i reditelj.

PRIČA

Uvod

Glavni junak stoji sam, sa prazninom svuda oko sebe. U ruci mu je kofer, ceker, kesa, šta bilo, ali možda je najbolje da ima ruke u džepovima. Pred njim se prostire grad. Pažljivo posmatra panoramu i uočava da nema tornjeva koji bi joj dali neophodan evropski šarm. Hoda ulicama, uvlači glavu dublje u kragnu mantila, osjeća jezu nadolazećeg rata. Prilazi kiosku i s prezirom lista Oslobođenje. Trga novine i pušta da vjetar komadiće odnese niz ulicu.

Nakon ove upečatljive scene, neophodno je ubaciti kakvu ljubavnu priču ili neku simpatičnu anegdotu s kućnim ljubimcima da bi pažnju gledatelja odvukli s vidljive rupe u radnji, jer naš junak ničim izazvan odjednom ulazi u samo srce odbrane Sarajeva, u kabinet komandanta. Slijedi period ratovanja, vidimo ga kako, s raybankama na nosu i go do pojasa, tijelo herojski izlaže nemilosrdnom hercegovačkom suncu. A onda lom! Komandant gubi naklonost Predsjednika, a nekako istovremeno i sam se razočarava u njega. Iako se sve u njemu buni, sa suzama u očima on napiše četridopet saopštenja za javnost, dosijea i komentara i razotkriva svu dvoličnost komandanta kojem je posvetio najbolje godine života.

Zaplet

Rađa se nova ljubav. Naš junak shvata da je Predsjednik, u stvari, osoba kojoj on može s halalom predati u ruke svoju ljubav, znanje i šta zatreba. Uz njegovu pomoć, najviše savjetodavnu, ali dozvolimo sebi scenarističku slobodu pa ubacimo u priču i par kofera, unosnih marketinških i pretplatničkih ugovora, pokreće novinu. Noć pred štampanje prvog broja on je neodlučan. Šta izabrati za maskotu? Neka bude kos, ne, nipošto kos, kakav kos, jebote kos, možda tapir, dikobraz, tukan, buša, može čak i los, al nikako kos. Odjednom, u jednom oblaku koji se formirao nad usnulim gradom, još uvijek bez tornjeva, on prepozna siluetu zmaja i sve je jasno: neka bude zmaj. I bi zmaj!

Rat je završen, ali borba još uvijek traje za našeg junaka. Slijede bezbrojne žurnalističke bitke. Naš junak je uvijek na pravom mjestu, kad ne treba on je rame za plakanje, čvrsta podrška u nečijem letu, donator svakom bogatašu, čuvar odstupnice pobjedniku. Dodjeljuje laskava priznanja koja već naredne godine s prezirom oduzima, piše laskanja koja se preko noći pretvaraju u pogrde. Mijenja urednike, autoritete, mentore, očeve nacija, kolijevke duha. Ljudi čitaju njegovu novinu, traže logiku, plan, ali ne uspijevaju. Niko ne zna šta je njegov konačni cilj, a i mi bi trebali sve do tada zamutiti tu namjeru, pa u scenarij moramo ubaciti nekakve mafijaške obračune, ucjene i slične trikove za održavanje pažnje. Ne treba toga mnogo, jer uskoro stiže vrhunac, kada naš junak otkriva karte.

Vrhunac

Podiže tornjeve koji su mu nedostajali tokom prvog susreta s gradom. Ne obazire se na kritike, savjete, ekonomske procjene... Želi da oni budu naljepši, najčvršći i najprodorniji, da paraju nebo uz sladostrasne krike njihovog utemeljitelja. Tornjevi su podignuti, simboliziraju veličinu svog tvorca, a njihov robustan falusoidni oblik je simbol ekonomske plodnosti. Ali prazni su, kroz njihove hodnike jauču zlokobni vjetrovi.

Zamislimo scenu u kojoj naš junak stoji na vrhu tornja, iznad glave kruže zlokobni gavrani finansijske inspekcije, a grad ispod nogu bruji od tračeva kako je konačno ugušen kreditima, da gubi političku podršku, da je dezorjentiran... Čini se da je kraj blizu, da samo jedan korak našeg Zmaja dijeli od ambisa. Ali, svi zaboravljaju da svaki prosječan zmaj, pored vatrenog zadaha, posjeduje i krila!

Naš junak konačno obznanjuje da osniva političku stranku! Otkriva svoj krajnji cilj, rasplet zamršenog plana. Svi su ponovo sumnjičavi, ali on se ne osvrće, štampa plakate, pokreće kampanju, traži istomišljenike. Suptilan je kao minotaur, ne bira sredstva da privuče glasače... Čak se i dotadašnji najveći desničari zgražavaju nad njegovim istupima, ali on ne odustaje. Dobro zna šta radi, predugo je savjetovao druge, posmatrao njihove greške i analizirao uspjehe. Svakim danom dvorane su sve punije, zastava je sve više, šuma oduševljenih ruku sve je gušća, huk mase sve jači. Naš junak raste pred očima gledatelja (takvu iluziju nije teško postići uz današnje specijalne efekte). Okružen je svojim političkim protivnicima, ljudima koje je do tada posmatrao s divljenjem i zbog kojih se u krevetu prevrtao mučen kiselinom zavisti. Očigledno uživa u njihovom društvu, najradije bi ih uštinuo od dragosti.

Noć brojanja glasačkih listića je vrhunac njegovog života. Penje se na vrh tornja i čini mu se da na grad padaju glasački listići, da njihova bjelina sapire sve dotadašnje grijehove. Sve se isplatilo, sve je namireno, svaki početak dobio je svoj kraj. VLAST!

Razrješenje

E, tu sam neodlučan. Šta se dešava na kraju? Da li naš junak postaje predsjednik države, evropski muftija ili glavni tajnik Evropske unije? Piše novi ustav, povelju, ahdnamu? Napušta politiku i povlači se u hramove Shaolina? Odlazi u pakao droge? Neobuzdano se predaje slikanju, staroj strasti, nikad utaženoj?

Ništa od ovoga ne zvuči dovoljno atraktivno kao prethodne tri faze scenarija. Šta učiniti? Treba biti jasno, ovakve karijere ne gase se tek tako. Likovi poput našeg ne smiruju se lako, ne odlaze smjerno u penziju. Možda kada dođe do ovakvih nedoumica producenti ispituju puls publike, naprave nekoliko alternativnih krajeva i na probnoj projekciji mjere reakcije gledatelja. Pa šta narod kaže, tako ima da bude.

KONSULTACIJE

U ovoj fazi rada na filmu, mi nemamo takvu mogućnost. Radi se tek o šturoj skici pa smo prepušteni samima sebi. Dakle, šta je razrješenje filma Čovjek Zmaj? Kako završava naš junak? Šta mu je sudba kleta? Od razrješenja zavisi da li ćemo na kraju imati akcioni film, triler, dramu, melodramu ili pornić? Sve opcije su otvorene.

(zurnal.info)