Goveda vrijedna 40 miliona

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik još uvijek nije saopštio koje organizovane zločinačke grupe haraju Republikom Srpskom, niti je izrekao imena šefova tih klanova, premda se iz njegovog pisma pravosudnim institucijama ovog entiteta, upućenog nedavno, moglo zaključiti da su mu te informacije itekako poznate. Mnogi smatraju da je Dodikov istup tek verbalna onanija, sračunata kako bi se narod zamlaćivao i odvukao od praznog tanjira, ali niko nije ni pokušao negirati činjenicu da organizovani kriminal u ovom dijelu zemlje caruje, te da su predsjedniku itekako poznati njegovi najvažniji akteri. I zaista jesu, jer Dodik, svako jutro, kada iz Bakinaca krene na posao, prođe pored firme „Farmland“, koja mu je u neposrednom komšiluku. Vjerujemo, čudom ne može da se načudi kako je moguće da njeni vlasnici još nisu zatvoreni zbog šokantnih finanijskih manipulacija i prevara što su ih počinili u prethodnih gotovo šest godina, od kada su privatizovali PIK “Mladen Stojanović-Govedarske farme“ za cijelih deset hiljada maraka

VASILJEVIĆ S KOFEROM

Preduzeće “Farmland” smješteno je u Novoj Topoli, mjestu između Laktaša i Gradiške, neposredno uz Dodikovo imanje. “Farmland” d.o. o. nastalo je 2005. godine, privatizacijom nekadašnje Govedarske farme u Novoj Topoli, koja se nalazila u sastavu predratnog Poljoprivredno-industrijskog kombinata “Mladen Stojanović”. Govedarsku farmu kupila je kompanija “Farmland LLC” za deset hiljada konvertibilnih maraka, fiktivna firma registrovana u advokatskoj kancelariji u Vajomingu.

Većinski vlasnik ove kofer fiktivne firme je Dragan Vasiljević, koji je ujedno i predsjednik uprave farme. Vasiljević i njegovi zaštitnici iz vlasti do sada su iz “Farmlanda” izvukli najmanje trideset miliona maraka, što je lako dokazivo, a realna pokradena suma novca daleko prevazilazi navedenu cifru. Za sve što je počinio, a počinio je nebrojene finansijske prevare, Vasiljević je imao izuzetnu podršku Milorada Dodika i Aleksandra Džombića, aktuelnog premijera i bivšeg ministra finansija.

Dugovanja “Farmlanda” višestruko su prešla njenu stvarnu vrijednost, a podaci nesporno svjedoče kako je velika prevara u pitanju. U ovom trenutku, “Farmland”, po raznim osnovama, duguje 40 miliona maraka, a vrijednost firme je pala na 4 miliona, što znači da je čak deset puta zaduženija od vrijednosti, po čemu bi ovdašnja govedarska farma trebalo da uđe u Ginisovu knjigu rekorda. Vasiljević i njegovi mentori i zaštitnici podigli su kredit, gdje god s mogli i nijedan od njih ne vraćaju, te će firma u naredna tri do četiri mjeseca biti likvidirana, a malo ko će se od tog posla ovajditi.

“Farmland” je samo od Hypo banke podigao 14 miliona maraka kredita i novac ne vraća. I Unicredit banka dala je tri miliona KM, a preko Balkan investment banke, Vasiljević je inkasirao dodatna tri miliona, koliki je i kredit plasiran preko Investiciono-razvojne banke RS. Tu su još dva miliona povučena od lizing kuća. Prema saznanjima „Žurnala“, niko iz banaka se ne usuđuje da aktivira hipoteke, jer im se prijeti iz vlasti povlačenjem depozita, koje institucije imaju u tim finansijskim subjektima.

Država im je dala 3000 hektara obradivog zemljišta kroz koncesiju, od kojih ne koriste ni trećinu. Međutim, sve navedeno je vrh ledenog brijega, a dalji podaci svjedoče da je „Farmland“, ustvari, jedna velika perionica para, za koju svi znaju, ali niko iz nadležnih institucija gonjenja ne smije ni da pomisli da uđe u kontrolu ove firme. Iako Vasiljevićeva govedarska farma uopšte ne vraća kredite, pa ni onaj IRB-ov, ova državna institucija uložila je dodatnih 2,5 miliona KM kroz kupovinu bezvrijednih obveznica, od kojih niti imaju šta, niti šta mogu zaraditi. Niti će ih ikada vratiti. Poreskoj upravi „Farmland“ duguje tri miliona KM i taj poreski dug je u nekoliko navrata reprogramiran i to direktnim nalozima iz Vlade RS, dok je na njenom čelu bio Milorad Dodik. Dobavljačima „Farmland“ duguje osam miliona KM.

Vasiljević može sve, jer ga vlast štiti kao da ima farmu medvjeda, a ne goveda. Prevarant koji je oteo desetine miliona, bez problema dolazi do Dodika, Džombića i ostalih visokih funkcionera, a u svojim pismima im se obraća veoma prisno i kao od šale zakazuje sastanke sa njima.

„S obzirom na nastalu situaciju na svjetskom tržištu, na potpuno ukinute ili limitirane subvencije ministarstva poljoprivrede koje je napravilo zaokret i od razvojne preraslo u socijalnu kategoriju, bili smo prinuđeni srezati sve varijabilne troškove firme na minimalne i održive, te broj radnika sa 304 svesti na 192, i na kraju na 155“, navodi se u pismu koje je Vasiljević početkom jula 2009. godine uputio tadašnjem premijeru Dodiku, držeći mu slovo o radu njegove vlade i teško kritikujući ministartvo poljoprivrede. U istom pismu Vasiljević traži sastanak „od sat vremena na kojem bi prisustvovao ministar finansija Aco Džombić“. Sastanak je i održan, a na njemu su dogovoreni novi projekti, u kojima je Republika Srpska izgubila milione. U pismu iz oktobra iste godine, Vasiljević potvrđuje te dogovore i navodi šta još nije urađeno: „Ostaje da realiziramo dogovor sa Direkcijom za robne rezerve o prihvatu 1200 junica... i uskladištimo cca 20.000 tona žitarica, što je de facto i de jure vlasništvo Direkcije“...

PRODAJA ROBNIH REZERVI

I ovi ugovori su realizovani tokom 2010. godine, a nastavljeni su i tokom ove godine. „Farmland“ je bez tendera dobio ugovore u vrijednosti od 10 miliona maraka. Robne rezerve RS dodijelil su im i muzne krave - 500 grla, a zvuči nevjerovatno, „Farmland“ je prodao nemali broj ovih grla iako nisu njihova. Zvuči nevjerovatno i činjenica da je Vasiljević prodao i ogromne količine žitarica, koje su vlasništvo Robnih rezervi, ali da je i pored toga ugovor o skladištenju sa njegovom firmom produžen i u ovoj godini.

„Od strane skladištara izvršiti nabavku i nadoknaditi nedostajuće količine žitarica po oba osnova (A-B) u količinama i kvalitetu koje bi se predale Direkciji do 14.02.2011. godine“, navodi se u pismu koje je Radovan Samardžija, direktor Robnih rezervi uputio firmi „Farmlandfoods“, (u sastavu „Farmlanda“), nakon izvršene kontrole i popisa robe u kojoj je utvrđeno da je Vasiljević prodao državnu pšenicu kao svoju. U istom pismu, (upućenom 24.01.2011. godine), dalje se navodi da je neophodno obezbijediti “garancije banke u korist Direkcije za nedostajuće količine žitarica po važećoj tržišnoj vrijednosti koja bi se aktivirala za kupovinu žitarica. Vrijednost garancije bi se odnosila na manjak po tržišnoj vrijednosti po tačkama A(306.160, 44KM), do 30.06. i B(2.305.937,95 KM) do 30.10, ili manjak po žetvi pšenice po tržišnoj vrijednosti (A plus B=1.838.225, 24 KM) sa 30.06., a sa 30.10. za kukuruz po tržišnoj vrijednosti od 1.097.935,20 KM“.

Za očekivati je bilo da Samardžija alarmira sve istražne organe kako bi vratio oteto i kako bi Vasiljević bio kažnjen, ali ništa od toga. Umjesto krivične, uslijedila je molba i produženje ugovora.

„Navedeni prijedlozi su odraz dobre volje da se nastavi poslovna saradnja i pruži mogućnost ostanka davaoca usluga-skladištara. Po gore navedenim prijedlozima bilo bi neophodno postupiti u navedenim rokovima, a svako odstupanje dovodi nas u poziciju da se moraju aktivirati sredstva za naplatu i pokrenuti sudski spor o nadoknadi štete i odgovornosti odgovornih lica“, napisao je Samardžija. Samo sedam dana nakon ovog pisma (31.01.2011. godine), Robne rezerve, ukazane u liku Radovana Samardžije, potpisale su novi Ugovor o uskladištenju i čuvanju merkantilne pšenice i kukuruza.

I neka sada neko tvrdi da predsjednik RS Milorad Dodik nije u pravu kada istrajava na tome da u RS organizovani kriminal caruje.

(zurnal.info)