Građani RS vraćaju dugove tajkuna Slobodana Stankovića

Institucije Republike Srpske nemaju nikakvog odgovora na krizu koja sve snažnije udara po ovom entitetu, ali i cijeloj Bosni i Hercegovini. Jedini spas vide u dodatnom zaduživanju, što je novi korak ka ekonomskom dnu i dužničkom ropstvu. Vladajuća nomenklatura ne odustaje od kursa “zaduži se, potroši, neko drugi će vraćati”, bez obzira na vrlo ozbiljna upozorenja ekonomista i opozicije, koji se oštro protive ovakvoj “ekonomskoj politici” trošenja tuđeg i nezarađenog. Međutim, vlasti su i gluhe i nijeme na sve pozive na razum, a glasačka mašinerija u Narodnoj skupštini RS “štanca” nove zakone koji omogućavaju zahvatanje novih kredita u iznosima koji se mjere milijardama KM.

ŠTETA JE USVOJENA

Tako je parlament RS usvojio nacrt Zakona o zaduživanju, dugu i garancijama RS-a, koji je, najblaže rečeno, veoma kontroverzan i, bez sumnje, štetan po ovaj entitet. Zakonom je precizirano da ukupan dug RS-a na kraju fiskalne godine ne može biti veći od 60 posto projektovanog bruto domaćeg proizvoda (BDP) u toj godini, a da 55% BDP ne smije preći javni dug. Do sada je ograničenje obima zaduživanja iznosilo 18 posto prihoda u tekućoj godini.

Dragan Čavić, predsjednik Demokratske partije i poslanik u NSRS, za “Žurnal” kaže da ovaj zakon ima dvije osnovne karakteristike- proširio je okvir za nominalno zaduženje i proširio je okvir za strukturalno zaduženje.

Kada je u pitanju okvir za nominalno zaduženje, novim zakonom realno zaduženje se vrši na projektovanu veličinu BDP. Osim toga, nema nominalnog ograničenja za ukupno zaduženje u toku jedne godine u vezi sa ostvarenjem budžeta. Nedostatak zakona je to što on traži da se utvrdi fiskalni okvir za najmanje tri godine, koji uključuje i projekciju BDP-a za tri godine, a istovremeno i projekciju novih zaduženja, kao i dospjelih rata otplata anuiteta po kreditima koji dospjevaju tri godine, da bi se taj proces mogao kontrolisati. Toga u zakonu nema, što otvara veoma ozbiljan okvir za zaduženja koja mogu biti istrošena u jednoj godini, odnosno da se odmah u jednoj godini izvrši zaduženje u nivou 60 posto BDP-a, pojašnjava Čavić.

Zoran Tegeltija, ministar finansija RS, rekao je da se ovim Zakonom “ova oblast značajno i precizno uređuje”. Opozicija je bila oštro protiv, ističući da dokumentu nema ograničenja koja su bila limiti zaduženja u sadašnjem zakonu. Tegeltija je sve pobijao pozivajući se na Ugovor iz Mastrihta, prema kojem dozvoljena granica javnog duga u odnosu na BDP.

Mi smo je postavili na 55 odsto, čime se uvodi dodatni preventivni i kontrolni mehanizam sprečavanja stanja zaduženosti Srpske, istakao je ministar Tegeltija.

Čavić upozorava da je Zakon otvorio i drugi problem, tako što je njime izmijenjena struktura zaduženja. Ranije je striktno bilo definisano da se dugoročno zaduživanje ne može vrišiti u svrhu reprogramiranja kratkoročnog zaduživanja. Te odredbe sada nema, što znači da svaki kratkoročni dug može svake godine biti reprogramiran u dugoročni kredit ili se, recimo, kratkoročni kredit kod komercijalne banke može pretvoriti u dugoročni, što ranije nije bilo dozvoljeno, kaže predsjednik DP-a.

Prema njegovim riječima, raniji akti nisu dozvoljavali ni da se kreditna sredstva u lokalnim zajednicama koriste za bilo šta drugo osim za kapitalna ulaganja, “a sada je na mala vrata omogućeno da se nova zaduženja mogu koristiti za restrukturiranje kratkoročnih zaduženja ili za pokriće prenesenih obaveza, što je ranije zakonom bilo eksplicitno zabranjeno”.

OPASNI DUGOVI

Branislav Borenović, poslanik Partije demokratskog progresa, za “Žurnal” kaže da se ovim zakonom Republika Srpska vodi u dužničko ropstvo.

Svako dalje zaduživanje veoma je opasno, ističe Borenović, i podvlači da već sada svaka peta marka iz budžeta RS ide za oplatu kreditnih rata. Prema njegovim riječima, ovaj zakon institucijama RS omogućava brzopotezno zaduživanje od 1,3 milijarde KM, te kroz izdavanje garancija 1,5 milijardi KM. Poslanik PDP-a ubijeđen je da će najveći teret megalomanskog zaduživanja pasti na leđa najugroženijih kategorija stanovništva.

Lavovski dio novih kredita ova vlast neće dati u privredu, već će ići isključivo za javnu potrošnju, zaključio je Borenović i dodao da se uzimaju krediti, kako bi se vratili oni raniji, a koje vlast više ne može servisirati.

Nacrtom Zakona o zaduživanju, dugu i garancijama RS-a predviđeno je i da će RS davati garancije za kredite i domaćim privrednim društvima (privatnicima), koja kod izvoznih ili projekata na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, mogu izvoditi radove i usluge kada su dobili posao putem međunarodne javne nabavke, a finansiranje se vrši iz sredstava međunarodnih finansijskih institucija.

RS je ranije davala garancije samo javnim preduzećima i opštinama, dok će i kod garancija za kredite privatnih firmi ti iznosi biti uvršteni u potencijalne dugove RS-a, rekao je Tegeltija.

Ovaj dio Zakona je najsporniji, a njega je, prema saznanjima “Žurnala”, osmislio tajkun Slobodan Stanković, vlasnik konzorcijuma “Integral inženjering”.

ŠTA JE SMISLIO STANKOVIĆ

Njegova firma nalazi se u teškim gubicima i de fakto je propala, a ovaj zakon mu je posljednja slamka spasa, jer mu omogućava da dobije nove poslove na izgradnji autoputa Doboj-Banjaluka, ali i da učestvuje na tenderima za izgradnju koridora Vc u FBiH.

Jednostavnije rečeno, on će sada, uz garancije Vlade RS, moći da učestvuje na velikim međunarodnim tenderima, odnosno poslovima koji se finansiraju iz sredstava EIB, EBRD i Svjetske banke.

Do sada to “Integral” nije mogao, jer njegove bilansne liste (bilans stanja i bilans uspjeha), kao i revizorski izvještaji nedvosmisleno ukazuju na to da su mu kratkoročne i srednjoročne obaveze znatno veće od realizacije.

Kako više “Integral” nema aktivnih ugovora u kojima je Vlada RS (ili javna preduzeća) ugovorna strana, firma se našla pred kolapsom, a spasonosno rješenje pronađeno je u novousvojenom zakonu.

To u praksi znači da će Vlada RS “Integralu” dati garanciju za učešće na tenderima, te će, na primjer, za izgradnju autoputa Doboj - Banjaluka Vlada RS garantovati za “Integral-inženjering” iznos od oko 40 miliona evra. Važno je napomenuti da “Integral” nema imovinu kojom može obezbjediti kontragaranciju Vladi RS.

I šta se dešava u situaciji kada, primjera radi, “Integral” sa izvođenjem radova?! Tada investitor (uzmimo da su to JP Autoputevi, odnosno Vlada RS) ima pravo (obavezu) da naplati garanciju - ali od koga? Od same sebe!.

Kada je u pitanju izdavanje garancija preduzećima u privatnoj svojini, to praktično znači da RS svojim budžetskim sredstvima ulazi u rizike izdavanja garancija za preduzeća za koja nije sigurna da garancija neće biti naplaćena.

Može se desiti da garancija, zbog neispunjavanja ugovora ili neizvršenih radova, bude aktivirana, čime će se dug nekog privatnog preduzeća automatski pretvoriti u dug RS, kaže za “Žurnal” Čavić.

Prema njegovim riječima, pomenuti zakon je nova opasnost da se u veoma kratkom vremenu izvrše ozbiljna zaduženja. “Vlast vrlo jasno želi da dobije širi okvir za zaduženja. Zakon je donesen da bi se zaduženja donosila na lakši administrativni način”, zaključio je on.

(zurnal.info)