Građanski bunt se širi Evropom: Jučer Švedska, danas Turska

Nakon nereda koji su danima potresali prestonicu Švedske, gotovo preko noći je talas nemira preletio preko naših prostora i otišao dalje na istok u Tursku. Gorio je Štokholm, sada gori Istambul.
Ono što povezuje ova dva (hiljadama kilometara udaljena) evropska grada je bunt protiv vlasti.

Temelj sekularne Turske je na staklenim nogama, a “švedski model” je otkrio mračnu stranu teškog života mlade generacije migranta.

Bitna razlika između ova dva slučaja je medijska slika. Dok su iz Štokholma izvještavali svi svetski mediji i celom svijetu pružili objektivnu sliku sa ulica, u Istanbulu je vladao medijski mrak. Prve dramatične slike sa ulica turskih gradova svijetu su poslate preko društvenih mreža. Na isti način su poslate i prve informacije o brutalnom postupanju policije prema građanima.

KAKO JE POČELO

Švedska

Neredi u Švedskoj počeli su u štokholmskom predgrađu Husby. Tamo živi oko 12.000 stanovnika od kojih su 85 posto imigranti. Trećinu stanovništva ovog predgrađa čine mladi, između 20 i 25 godina i većina njih je nezaposleno.
Svjetska ekonomska kriza 2008. i 2009. primorala je čak i Švedsku da pokrene program štednje, koji je pogodio najsiromašniji dio stanovništva.

Mjere su podrazumijevale drastično smanjivanje naknada za bolovanje i nezaposlene, dok su bogatima omogućene velike poreske olakšice. Ovako je stvorena još veća razlika između bogatih i siromašnih.

Posljedice mjera štednje i oštre anti-emigrantske politike koju je vodila Švedska demokratska stranka mogle su se očekivati.

Nedostajao je okidač. Ubistvo starijeg muškarca u jednoj intervenciji policije pokrenuo je lavinu nezadovoljnih, mahom mladih, imigranata koji su prouzrokovali nerede u Švedskoj.

Istanbul

S druge strane, sredinom protekle nedelje grupa ljudi od kojih većina ne pripada niti jednoj određenoj organizaciji ili ideologiji, okupili su se u Gezi parku u Istanbulu.

Razlog njihovog okupljanja bio je jednostavan: spriječiti uništavanje parka, na čijem bi se mjestu izgradio novi tržni centar.

Policijska brutalnost u predgrađu Štokholma i zaustavljanje izgradnje tržnog centra u Istanbulu, samo su vrh ledenog brijega ispod kojeg su bili nagomilani mnogo veći i mnogo dublji društveni problemi.

U Švedskoj se gotovo istog dana otkrio pravi razlog nereda. Mladi imigranti su izašli pred kamere i rekli zašto su nezadovoljni. Nakon par dana su se oglasili analitičari koji su predvidjeli ovakav ishod oštre anti-emigrantske politike i dugogodišnjeg zapostavljanja problema mlade generacije imigranata.

S druge strane, u začetku sukoba demonstranata i policije u Istanbulu, pao je medijski mrak. Nije bilo fotoaparata, nije bilo kamera, nije bilo novinara...

Nekoliko dana kasnije, putem facebook-a i twittera javnost je saznala šta se zaista dešava i zbog čega protestuju građani Istanbula.

OTPOR REŽIMU

Za samo nekoliko dana, informacije i slike sa ulica Istanbula preplavile su društvene mreže. 

“Ovo je prava istina”, govorili su i molili da se informacije šire po svijetu.

Blog "Šta se zaista dešava u Istanbulu"

Blog pod naslovom: Šta se zaista dešava u Istanbulu, otvorio je oči mnogim ljudima.

“Pišem da znate šta se dešava u Istanbulu u posljednjih pet dana”, napisala je u prvoj rečenici autorica na svom blogu Dafne Suman, učesnica protesta.

Dan prije nego što je najavljeno rušenje drveća, grupa građana se okupila u parku Gezi. Ponijeli su knjige, šatore, neki su poveli i djecu. Ono što je trebao da bude normalan, građanski otpor, sutradan se pretvorio u haos, opisuje Suman.

“U ranim jutarnjim satima, kada su buldožeri počeli da izvlače stotinu godina stara stabla iz zemlje, građani su ustali da ih zaustave”, piše blogerka.

Policija je odmah došla u vozilima sa vodenim topovima. Vodom i suzavcima su rasterivali gužvu.

“Uveče se broj demonstranata povećao”.

U međuvremenu, vlasti Istanbula su blokirale sve puteve koji su vodili do Taksim trga gdje se Gezi park nalazi. Metro je zatvoren, otkazani su trajekti, putevi su blokirani.
Bez obzira na to, do Taksim trga su se ljudi ipak probijali. Trg je bio prepun.

Ljudi su ustali i pobunili se.

“Vlada je postavila jaku kontrolu. Život je postao nepodnošljiv.
Država u okviru svojih konzervativnih odredbi donosi mnoge zakone koji se tiču pobačaja, prodaje i upotrebe alkohola, pa čak i boje ruža koje nose stjuardese u avionu”, piše Suman.  

Građanski otpor u Istanbulu, pretvorio se u izliv prekomjerne policijske sile.

Škole, bolnice, pa čak i hoteli sa 5 zvjezdica oko Taksim trga, pretvorili su se u sobe za pružanje prve pomoći povređenima.

“Neki policajci su odbili da gađaju nevine ljude suzavcima i dali otkaze na licu mjesta”, piše na blogu Dafne.

Vrhunac represije i sprječavanje slanja informacija sa ulica Istanbula bilo je postavljanje ometača za internet konekciju.

“Vlasnici okolnih restorana na Taksim trgu su demonstrantima dali besplatnu hranu i vodu”.

Ovo su najveće demonstracije protiv vlade premijera Recepa Tayyipa Erdogana otkako je preuzeo funkciju 2002. godine. Taksim trg u Istanbulu je u središtu, a antivladini protesti se odvijaju u 48 gradova širom Turske.

ISLAMIZACIJA TURSKE

Nakon nekoliko dana, sada je jasno da se sukob zbog najavljenog uništavanja parka Gezi pretvorio u žestoke sukobe policije i demonstranata, protivnika vlade premijera Recepa Tayyipa Erdogana.

Strani mediji izvještavaju da su mnogi od demonstranata pripadnici mlade, urbane srednje klase, koja se protivi zbog poteza premijera Erdogana koje smatraju korakom ka islamizaciji zemlje.

Upravo zbog neobjektivnog izveštavanja, Turski list Hurriyet objavio je da su Anonymousi napali sajtove nekih turskih medija, a napadi su izvršeni i na sajtove turske vlade.
Anonymousi su obećali da će pokrenuti akciju širom sveta kojom će natjerati tursku vladu da „padne na koljena“.

Turski ministar unutarnjih poslova Muamer Giler izjavio je da je više od 1.700 osoba uhapšeno širom zemlje, dodajući da je 58 civila i 115 pripadnika snaga sigurnosti povređeno tokom višednevnih protesta.

(zurnal.info)