GRAD BANJALUKA ĐURIĆU OPROSTIO 22 MILIONA KM: Gradonačelnik za pola miliona kupio stan u Aleji - Centar

“Piše ‘Nastavljena praksa SNSD gradonačelnika: Stanivuković poklonio Đuriću milion KM’. To piše Žurnal. Pa gdje je taj Žurnal, evo, da ja to sad javno demantujem?! Potpisan je taj neki loš ugovor i mi sagledavamo situaciju.”

Sagledavao je polovinom juna 2021. godine gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković ugovor koji je gradska administracija još 2003. godine potpisala sa GP „Krajina“ tajkuna Borka Đurića, a zbog kojeg je lokalni budžet oštećen za više od 22 miliona KM po osnovu neplaćenih troškova uređenje građevinskog zemljišta. „Nezavisno“ pravosuđe više od dvije decenije ćuti, a kad je već tako, podmladak u fotelji na čelu grada iz redova PDP-a, „boraca protiv kriminala i korupcije onih drugih“, sagledao je situaciju, odabrao pogled kroz prozor i riješio stambeno pitanje baš u tom privatnom naselju.

Dok je Đuriću, kroz sedam novih građevinskih dozvola u svom mandatu poklanjao 1.700.000 KM, pakovao je kofere u porodičnoj vili u naselju Petrićevac, „Mercedesom“ G klase od cca 300.000 KM spustio se do atraktivnog centra grada i uselio u stan plaćen, prema njegovom priznanju, 507.000 KM.

„Platila je moja porodica. Djed i pradjed koji su najimućniji ljudi u gradu“, rekao je pred kamerama.

Isto pravosuđe nije provjeravalo porijeklo novca imućnih djeda, pradjeda i oca Draška Stanivukovića.

Pošto je gradonačelnikov ekspertski tim četiri godine neuspješno analizirao „obimnu dokumentaciju“, koja se, vjerovali ili ne, sastojala od samo pet strana osnovnog ugovora, četiri strane „Aneksa 1“ i i tri strane „Aneksa 2“ - ukupno 12 stranica A4 formata, bilo je lakše sastaviti ugovor za kupovinu stana između njega i Đurića.

SNSD praksa tako je dobila kontinuitet.

KAKO SE KALIO KRIMINAL

Žurnal podsjeća:

Ugovor koji su 7. jula 2003. godine potpisali Borko Đurić i tadašnji SNSD-ov gradonačelnik Dragoljub Davidović očit je primjer ugrožavanja javnog interesa. Zahvaljujući članovima ovog dokumenta, Banjaluka je do Stanivukovićevih dozvola ostala zakinuta za više od 20 miliona KM. Tačnu cifru do danas niko nije uspio da sazna, jer gradska administracija, predstavljena kao promjena, puna stručnjaka zaposlenih bez konkursa i adekvatnog obrazovanja nije se udostojila da sabere Đurićeve neuplaćene iznose.

Odluku da milioni maraka ne završe u kasi Grada Banjaluka, već u rukama Đurićeve građevinske firme “Krajina”, u oktobru 2014. godine donijela je i bivša SNSD ministrica za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Srebrenka Golić. Ignorišući Zakon o uređenju prostora i građenju RS, a nakon što joj se Đurić požalio da mu je tadašnji gradonačelnik Gavranović obračunao troškove za uplatu, poništila je rješenje Gradske uprave i omogućila “Krajini” ogromnu zaradu. Na samo jednoj lameli od 2.086,71 kvadrata gradski budžet ostao je bez 259.391 KM obračunatih troškova uređenja građevinskog zemljišta. Takvih i sličnih lamela na tom prostoru je, kako je Žurnal već pisao, više od 110. Osim toga, u privatnom naselju Aleja-Centar usred Banjaluke, planirani su i tržni centar i škola, a nikla je i srpsko-ruska crkva.

Rastu Đurićevog kompleksa pogodovale su SNSD-ove gradske skupštinske većine, koje su tri puta, 23. oktobra 2002, 29. novembra 2007. i 31. maja 2018. mijenjale regulacioni plan, a gradonačelnici Dragoljub Davidović i Igor Radojičić potpisivali ugovor i dva aneksa tog dokumenta, što je u posjedu Žurnala.

ODABRANI BORKO

Uspon GP “Krajina“ počeo je 25. oktobra 2000. godine, odnosno krajem prvog premijerskog mandata sadašnjeg predsjednika RS Milorada Dodika. Tadašnji ministar odbrane u Vladi RS Manojlo Milovanović, mimo zakona, prodao je ovoj firmi 175 dunuma zemljIšta u centru Banjaluke, sa pripadajućim objektima. Zauzvrat, “Krajina“ je imala obavezu da za potrebe vojske izgradi 84 stana. Cijena kvadrata bila je izuzetno visoka u to vrijeme, 1.600 KM, a ukupna vrijednost stanova 9,5 miliona KM.

Ministarstvo na čelu sa Milovanovićem je objekte Vojske RS, koji su kasnije porušeni, procijenilo na, izuzetno zanimljivo, 9,5 miliona KM, pa je jasno da je ogromna parcela “Krajini“ data besplatno. Pravobranilaštvo RS odmah je ukazalo na nezakonitosti, ali projekat nije zaustavljen. Već na tom prvom koraku, “Krajina” je zaradila više od 40 miliona maraka, jer je stvarna vrijednost zemljišta u jednom komadu iznosila 50 miliona. Da je isparcelisano i prodano licitacijom, njegova cijena bi, kako su Žurnalu ranije potvrdili stručnjaci iz ove oblasti, dostigla astronomskih 210 miliona maraka.

VIZIONAR DAVIDOVIĆ

Ni tri godine nakon predaje atraktivnog zemljišta u ruke tajkuna, 7. jula 2003, tadašnji gradonačelnik Dragoljub Davidović sa “Krajinom” je potpisao osnovni ugovor. Definisano je da će kompleks imati 14 blokova sa ukupno 106 stambeno-poslovnih lamela različite spratnosti, kao i školu. Grad se obavezao da će produžiti Gundulićevu ulicu i obezbijediti neophodne građevinske dozvole.

Davidović se pozvao na tadašnji Zakon o građevinskom zemljištu RS u kojem je stajalo da “ako je dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište, koje nije uređeno, korisnik zemljišta nije dužan da plati naknadu za uređenje zemljišta” te da će GP “Krajina”, po izdavanju građevinskih dozvola, biti obračunavana samo renta.

Gradski parlament je 29. novembra 2007. izmijenio dio regulacionog plana “Aleja-Centar”. „Aneks 1“ ugovora bio je spreman.

Na sve planirane objekte Davidović je dozvolio izgradnju podrumskih prostorija i podzemnih garaža. Dodano je još pet lamela, a pojedinim iz osnovnog ugovora povećana je spratnost. Vizija je podrazumijevala i gradnju tržnog centra pa je i to završilo u dokumentu kojeg je Davidović potpisao 1. jula. 2010. Ipak, Đurićev zalogaj bio je prevelik, a Davidović je počeo da se pribojava kraja vlastitog vrlo diskutabilnog mandata pa se i “ogradio”:

“Konačan status infrastrukture biće regulisan po završetku izgradnje stambeno-poslovnog kompleksa ‘Centar-Aleja’ po tada važećim propisima”, stoji u dokumentu.

Srebrenka Golić u decembru te godine, ispred SNSD-a, sjela je u ministarsku fotelju.

Tri godine kasnije na snagu je stupio Zakon u uređenju prostora i građenju RS, a tim je prestao da važi Zakon o građevinskom zemljištu RS, na koji se u osnovnom ugovoru pozivao Davidović. Izmijenjene zakonske okolnosti podrazumijevale su i djelovanje Gradske uprave, što je ona i učinila.

U posjedu Žurnala je i rješenje o izdatoj građevinskoj dozvoli od 10. novembra 2014. godine za gradnju lamele 5a, u bloku “E” ovog kompleksa. Tada je na čelu grada bio, takođe SNSD-ov, Slobodan Gavranović. Odjeljenje za komunalne i stambene poslove i poslove saobraćaja utvrdilo je da su “Krajini” obračunati troškovi uređenja građevinskog zemljišta u iznosu od 259.391,51 KM. Međutim, Đurić se žalio Golićevoj, koja je sve spremno dočekala na čelu drugostepenog organa.

Oglušila se o Zakon o uređenju prostora i građenju, ali i član Aneksa 1 ugovora između Grada i Đurića, poništila rješenje Gradske uprave i napisala:

“U meritumu je odlučeno da investitor nema potrebe zaključivanja novog ugovora o finansiranju opremanja gradskog građevinskog zemljišta sa Gradom, s obzirom na činjenicu da su ugovorom od 7. jula 2003. već regulisani međusobni odnosi između investitora i Grada, a u vezi sa uređenjem gradskog zemljišta za izgradnju cijelog kompleksa…”

Gavranović je predstavljao Grad, ćutao i nastavio da izdaje dozvole.

RADOJIČIĆ PISAR

Već 2016. godine na čelo grada stigla je mlađa SNSD ekipa, politika je ostala ista. Tajkuni su ponovo mirno spavali i ubirali milionski vrijedne plodove gradnje. Gradonačelniku Igoru Radojičiću nije palo na pamet da, kao očigledno oštećena strana, raskine sporni ugovor ili da se bar pobuni.

SNSD većina u Skupštini grada 31. maja 2018. ponovo je usvojila izmjene Regulacionog plana. Godinu kasnije Radojičić je potpisao „Aneks 2“ ugovora. U bloku “Z” pristao je na gradnju nove četiri zgrade sa podzemnim garažama, bloku “I” dodao dio zgrade sa sedam spratova, pristao na gradnju srpsko-ruskog hrama na čijim je temeljima dočekao Sergeja Lavrova, ministra inostranih poslova Rusije, a blok “K” ostao je formalno-pravna misterija. Radojičić je odobrio gradnju nepoznatog broja lamela i sve potpisao 24. juna 2019. godine.

Borko Đurić i “GP Krajina” prodajom stanova i poslovnih prostora u elitnom naselju ostvarili su višemilionsku dobit, a da infrastrukturu nikada nisu predali na upotrebu Gradu, što su bili obavezni prema zakonu. Zakupci poslovnih prostora korištenje javne površine plaćaju upravo Đuriću, ne Gradu. Za to vrijeme gradske komunalne službe uredno su u funkciji stanovnika ovog privatnog naselja. Odvoz smeća je redovan, a ulice unutar kompleksa zimske službe čiste se prioritetno.

U tim blagodetima sada uživa i gradonačelnik Stanivuković.

(zurnal.info)