Iako godine čine svoje kod Cavea one nisu otupjele oštricu i uticale na njegovu genijalnost i kreativnost. Grinderman2 mirne duše možemo svrstati među najbolje albume godine
Band koji je Nick Cave formirao sa ako ne i luđim muzičarima, od sebe onda sigurno sa osobama koje su u njegovoj ravni je ove godine objavio svoj drugi album pod nazivom Grinderman 2.
Svoj prvijenac objavljuju 2007. godine pod nazivom Grinderman držeći se post-punk stila prožetog noise varijacijama koje su podsjećale na rani period Caveovog sa The Birthday Party i prvim albumima sa Bad Seedsima. Drugi album koji je objavljen 13. septembra uradio je ponovo sa provjerenom ekipom na čelu sa Warren Ellisom, Martyn Caseyom i Jim Sclavunosom. Nick Cave sigurno ima jednu prednost pred svim izvođačima s kojima ga vole uspoređivati. On ne luta i ne istražuje kao oni, nego već 20 godina traži savršene pjesme koje s lakoćom nalazi. Bog i vjera su i dalje glavne vodilje a ljubav također zauzima posebno mjesto. Ponovno gitarsko komponovanje i sviranje gitare ga je ponukalo da formira band koji će njegovu drugu stranu ličnosti moći da prezentuje ne ugrožavajući stil i rad sa Bad Seeds-ima gdje se u drugoj polovini karijere obično orijentisao ka mirnijim i lakšim albumima. Međutim sa projektom Grinderman, Nick Cave nam pokazuje da paranoja, košmari i ludilo nisu nikada izbačeni iz njegove glave već su samo sklonjeni u stranu čekajući bolja vremena. Na svu sreću to vrijeme je došlo sa projektom Grinderman.
Na albumu se nalazi 9 pjesama koje se kreću od klasičnih rock/blues pjesama kao što je „Mickey Mouse And The Goodbye Man“ do lagano/psihotične „When My Baby Comes“. Služeći se svojim već isprobanim sistemom da pjesme pravi prema raspoloženju koje trenutno ima, dobijamo jedan u potpunosti rastrešeni i na momente haotičan album koji otkriva sve ljepote Cavevog komponovanja i muziciranja.
Album otvara „Mickey Mouse And The Goodbye Man“ koja to čini na istinski blues način pretvarajući se postepeno u garage/rock noise numeru sa čvrstim i škripećim gitarama i čvrstim jakim i pumpajućim bas zvukom.
I woke up this morning and he was gone There were posters in the airports and the stations We took shelter under her body We sucked her and sucked her dry He kissed me and said goodbye. „Worm Tamer“ nas podsjeća na još jednu osobu koja je u karijeri Nick Cavea odigrala značajnu ulogu. Duh Blixe Bargelda se pojavljuje u svoj svojoj veličini pokazujući da je rad sa Blixom kod Cavea otvorio i nove vidike usmjerene ka industrijskoj muzici. Tako je ova pjesma prepuna prelijepih industrijskih varijacija i eksperimentalnog zvuka uz koji Cave zajedljivo pjeva.
Prvi singl sa albuma je „Heathen Child“ koja je prezentovano uz neobičan i na momente groteskan video koji prikazuje drevne ljudske strahove prisutne svuda oko nas. Treća pjesma i meni jedna od najljepših sa albuma nosi naziv „When My Baby Comes“. Svoju jačinu vuče u drugoj instrumentalnoj polovini pjesme sa majstorstvom Warrena Ellisa.
„What I Know“ je najsporija pjesma na albumu, a potom se gase svjetla i na filmskom platnu se polako vraćamo u 1987. godinu i film «Nebo nad Berlinom« Wima Wendersa kad Nick Cave & The Bad Seeds imaju svoj najupečatljiviji filmski nastup izvodeći numeru «From Her To Eternity». Numera “Evil” nas podsjeća na ta davna vremena i stvara želju da album bude što više u našim CD plejerima. To je najbrža i najenergičnija pjesma sa albuma koja udara ravno u želudac.
Približavajući se kraju albuma možemo čuti sporu blues pjesmu pod nazivom “Kitchenette” gdje kao i na čitavom albumu producent Nick Launay “podmeće” nepoznate procesirane zvukove kao i modulisane varijacije zvukova koji predivno zvuče i koji, što je najvažnije, daju jačinu svakoj pjesmi. Album zatvaraju najkomercijalnija pjesma na albumu “Palaces Of Montezuma” koja sa srednje brzim tempom i višeglasnim pjevanje odstupa karaktera čitavog albuma ali ni u kojem slučaju se ne može reći da mu ne pripada, a divlja “Bellringer Blues” ima čudni wah wah zvuk.
Iako godine čine svoje kod Cavea one nisu otupjele oštricu i uticale na njegovu genijalnost i kreativnost. Grinderman2 mirne duše možemo svrstati među najbolje albume godine.
(zurnal.info)
">Iako godine čine svoje kod Cavea one nisu otupjele oštricu i uticale na njegovu genijalnost i kreativnost. Grinderman2 mirne duše možemo svrstati među najbolje albume godine
Band koji je Nick Cave formirao sa ako ne i luđim muzičarima, od sebe onda sigurno sa osobama koje su u njegovoj ravni je ove godine objavio svoj drugi album pod nazivom Grinderman 2.
Svoj prvijenac objavljuju 2007. godine pod nazivom Grinderman držeći se post-punk stila prožetog noise varijacijama koje su podsjećale na rani period Caveovog sa The Birthday Party i prvim albumima sa Bad Seedsima. Drugi album koji je objavljen 13. septembra uradio je ponovo sa provjerenom ekipom na čelu sa Warren Ellisom, Martyn Caseyom i Jim Sclavunosom. Nick Cave sigurno ima jednu prednost pred svim izvođačima s kojima ga vole uspoređivati. On ne luta i ne istražuje kao oni, nego već 20 godina traži savršene pjesme koje s lakoćom nalazi. Bog i vjera su i dalje glavne vodilje a ljubav također zauzima posebno mjesto. Ponovno gitarsko komponovanje i sviranje gitare ga je ponukalo da formira band koji će njegovu drugu stranu ličnosti moći da prezentuje ne ugrožavajući stil i rad sa Bad Seeds-ima gdje se u drugoj polovini karijere obično orijentisao ka mirnijim i lakšim albumima. Međutim sa projektom Grinderman, Nick Cave nam pokazuje da paranoja, košmari i ludilo nisu nikada izbačeni iz njegove glave već su samo sklonjeni u stranu čekajući bolja vremena. Na svu sreću to vrijeme je došlo sa projektom Grinderman.
Na albumu se nalazi 9 pjesama koje se kreću od klasičnih rock/blues pjesama kao što je „Mickey Mouse And The Goodbye Man“ do lagano/psihotične „When My Baby Comes“. Služeći se svojim već isprobanim sistemom da pjesme pravi prema raspoloženju koje trenutno ima, dobijamo jedan u potpunosti rastrešeni i na momente haotičan album koji otkriva sve ljepote Cavevog komponovanja i muziciranja.
Album otvara „Mickey Mouse And The Goodbye Man“ koja to čini na istinski blues način pretvarajući se postepeno u garage/rock noise numeru sa čvrstim i škripećim gitarama i čvrstim jakim i pumpajućim bas zvukom.
I woke up this morning and he was gone There were posters in the airports and the stations We took shelter under her body We sucked her and sucked her dry He kissed me and said goodbye. „Worm Tamer“ nas podsjeća na još jednu osobu koja je u karijeri Nick Cavea odigrala značajnu ulogu. Duh Blixe Bargelda se pojavljuje u svoj svojoj veličini pokazujući da je rad sa Blixom kod Cavea otvorio i nove vidike usmjerene ka industrijskoj muzici. Tako je ova pjesma prepuna prelijepih industrijskih varijacija i eksperimentalnog zvuka uz koji Cave zajedljivo pjeva.
Prvi singl sa albuma je „Heathen Child“ koja je prezentovano uz neobičan i na momente groteskan video koji prikazuje drevne ljudske strahove prisutne svuda oko nas. Treća pjesma i meni jedna od najljepših sa albuma nosi naziv „When My Baby Comes“. Svoju jačinu vuče u drugoj instrumentalnoj polovini pjesme sa majstorstvom Warrena Ellisa.
„What I Know“ je najsporija pjesma na albumu, a potom se gase svjetla i na filmskom platnu se polako vraćamo u 1987. godinu i film «Nebo nad Berlinom« Wima Wendersa kad Nick Cave & The Bad Seeds imaju svoj najupečatljiviji filmski nastup izvodeći numeru «From Her To Eternity». Numera “Evil” nas podsjeća na ta davna vremena i stvara želju da album bude što više u našim CD plejerima. To je najbrža i najenergičnija pjesma sa albuma koja udara ravno u želudac.
Približavajući se kraju albuma možemo čuti sporu blues pjesmu pod nazivom “Kitchenette” gdje kao i na čitavom albumu producent Nick Launay “podmeće” nepoznate procesirane zvukove kao i modulisane varijacije zvukova koji predivno zvuče i koji, što je najvažnije, daju jačinu svakoj pjesmi. Album zatvaraju najkomercijalnija pjesma na albumu “Palaces Of Montezuma” koja sa srednje brzim tempom i višeglasnim pjevanje odstupa karaktera čitavog albuma ali ni u kojem slučaju se ne može reći da mu ne pripada, a divlja “Bellringer Blues” ima čudni wah wah zvuk.
Iako godine čine svoje kod Cavea one nisu otupjele oštricu i uticale na njegovu genijalnost i kreativnost. Grinderman2 mirne duše možemo svrstati među najbolje albume godine.
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Arhiva
Grinderman, Grinderman 2, 2010
Iako godine čine svoje kod Cavea one nisu otupjele oštricu i uticale na njegovu genijalnost i kreativnost. Grinderman2 mirne duše možemo svrstati među najbolje albume godine
Band koji je Nick Cave formirao sa ako ne i luđim muzičarima, od sebe onda sigurno sa osobama koje su u njegovoj ravni je ove godine objavio svoj drugi album pod nazivom Grinderman 2.
Svoj prvijenac objavljuju 2007. godine pod nazivom Grinderman držeći se post-punk stila prožetog noise varijacijama koje su podsjećale na rani period Caveovog sa The Birthday Party i prvim albumima sa Bad Seedsima. Drugi album koji je objavljen 13. septembra uradio je ponovo sa provjerenom ekipom na čelu sa Warren Ellisom, Martyn Caseyom i Jim Sclavunosom. Nick Cave sigurno ima jednu prednost pred svim izvođačima s kojima ga vole uspoređivati. On ne luta i ne istražuje kao oni, nego već 20 godina traži savršene pjesme koje s lakoćom nalazi. Bog i vjera su i dalje glavne vodilje a ljubav također zauzima posebno mjesto. Ponovno gitarsko komponovanje i sviranje gitare ga je ponukalo da formira band koji će njegovu drugu stranu ličnosti moći da prezentuje ne ugrožavajući stil i rad sa Bad Seeds-ima gdje se u drugoj polovini karijere obično orijentisao ka mirnijim i lakšim albumima. Međutim sa projektom Grinderman, Nick Cave nam pokazuje da paranoja, košmari i ludilo nisu nikada izbačeni iz njegove glave već su samo sklonjeni u stranu čekajući bolja vremena. Na svu sreću to vrijeme je došlo sa projektom Grinderman.
Na albumu se nalazi 9 pjesama koje se kreću od klasičnih rock/blues pjesama kao što je „Mickey Mouse And The Goodbye Man“ do lagano/psihotične „When My Baby Comes“. Služeći se svojim već isprobanim sistemom da pjesme pravi prema raspoloženju koje trenutno ima, dobijamo jedan u potpunosti rastrešeni i na momente haotičan album koji otkriva sve ljepote Cavevog komponovanja i muziciranja.
Album otvara „Mickey Mouse And The Goodbye Man“ koja to čini na istinski blues način pretvarajući se postepeno u garage/rock noise numeru sa čvrstim i škripećim gitarama i čvrstim jakim i pumpajućim bas zvukom.
I woke up this morning and he was gone There were posters in the airports and the stations We took shelter under her body We sucked her and sucked her dry He kissed me and said goodbye. „Worm Tamer“ nas podsjeća na još jednu osobu koja je u karijeri Nick Cavea odigrala značajnu ulogu. Duh Blixe Bargelda se pojavljuje u svoj svojoj veličini pokazujući da je rad sa Blixom kod Cavea otvorio i nove vidike usmjerene ka industrijskoj muzici. Tako je ova pjesma prepuna prelijepih industrijskih varijacija i eksperimentalnog zvuka uz koji Cave zajedljivo pjeva.
Prvi singl sa albuma je „Heathen Child“ koja je prezentovano uz neobičan i na momente groteskan video koji prikazuje drevne ljudske strahove prisutne svuda oko nas. Treća pjesma i meni jedna od najljepših sa albuma nosi naziv „When My Baby Comes“. Svoju jačinu vuče u drugoj instrumentalnoj polovini pjesme sa majstorstvom Warrena Ellisa.
„What I Know“ je najsporija pjesma na albumu, a potom se gase svjetla i na filmskom platnu se polako vraćamo u 1987. godinu i film «Nebo nad Berlinom« Wima Wendersa kad Nick Cave & The Bad Seeds imaju svoj najupečatljiviji filmski nastup izvodeći numeru «From Her To Eternity». Numera “Evil” nas podsjeća na ta davna vremena i stvara želju da album bude što više u našim CD plejerima. To je najbrža i najenergičnija pjesma sa albuma koja udara ravno u želudac.
Približavajući se kraju albuma možemo čuti sporu blues pjesmu pod nazivom “Kitchenette” gdje kao i na čitavom albumu producent Nick Launay “podmeće” nepoznate procesirane zvukove kao i modulisane varijacije zvukova koji predivno zvuče i koji, što je najvažnije, daju jačinu svakoj pjesmi. Album zatvaraju najkomercijalnija pjesma na albumu “Palaces Of Montezuma” koja sa srednje brzim tempom i višeglasnim pjevanje odstupa karaktera čitavog albuma ali ni u kojem slučaju se ne može reći da mu ne pripada, a divlja “Bellringer Blues” ima čudni wah wah zvuk.
Iako godine čine svoje kod Cavea one nisu otupjele oštricu i uticale na njegovu genijalnost i kreativnost. Grinderman2 mirne duše možemo svrstati među najbolje albume godine.
(zurnal.info)
denis modri
Iako godine čine svoje kod Cavea one nisu otupjele oštricu i uticale na njegovu genijalnost i kreativnost. Grinderman2 mirne duše možemo svrstati među najbolje albume godine
Band koji je Nick Cave formirao sa ako ne i luđim muzičarima, od sebe onda sigurno sa osobama koje su u njegovoj ravni je ove godine objavio svoj drugi album pod nazivom Grinderman 2.
I woke up this morning and he was gone
