Danas, 18. novembra 2010. preminuo je naš prijatelj Ekrem Tinjak.
Bio je izvrstan novinar s kojim je bilo zadovoljstvo raditi. Radio je u Večernjim novinama i Startu u kojem je pisao do posljednjeg dana.
Vjerovao je da novinarstvo može promijeniti nesretni poredak svijeta u koji smo dovedeni. Želio je da piše i pisao je o ljudima koji su uhvaćeni u tu klopku ne bi li im pomogao da pronađu izlaz iz nje. Ako pomogne njima, čvrsto je vjerovao, svi zajedno još uvijek imamo neke šanse. Bio je borac starog kova, onog tipa u kakve smo vjerovali u djetinjstvu. Jako je malo takvih novinara ostalo u Bosni i Hercegovini. Nepodnošljivo malo.
Bilo je lijepo imati prijatelja kao što je Ekrem. I tu je bio starog kova. Pravi drug, uz kakve se čovjek osjeća sigurno, jer zna da će biti blizu kada je najgore. Vjerovali smo u njega, koliko su mu vjerovali i junaci njegovih tekstova.
Neka ti je rahmet dobri druže. Zauvijek ćemo te se sjećati.
">Danas, 18. novembra 2010. preminuo je naš prijatelj Ekrem Tinjak.Bio je izvrstan novinar s kojim je bilo zadovoljstvo raditi. Radio je u Večernjim novinama i Startu u kojem je pisao do posljednjeg dana.
Vjerovao je da novinarstvo može promijeniti nesretni poredak svijeta u koji smo dovedeni. Želio je da piše i pisao je o ljudima koji su uhvaćeni u tu klopku ne bi li im pomogao da pronađu izlaz iz nje. Ako pomogne njima, čvrsto je vjerovao, svi zajedno još uvijek imamo neke šanse. Bio je borac starog kova, onog tipa u kakve smo vjerovali u djetinjstvu. Jako je malo takvih novinara ostalo u Bosni i Hercegovini. Nepodnošljivo malo.
Bilo je lijepo imati prijatelja kao što je Ekrem. I tu je bio starog kova. Pravi drug, uz kakve se čovjek osjeća sigurno, jer zna da će biti blizu kada je najgore. Vjerovali smo u njega, koliko su mu vjerovali i junaci njegovih tekstova.
Neka ti je rahmet dobri druže. Zauvijek ćemo te se sjećati.
">Danas, 18. novembra 2010. preminuo je naš prijatelj Ekrem Tinjak.Bio je izvrstan novinar s kojim je bilo zadovoljstvo raditi. Radio je u Večernjim novinama i Startu u kojem je pisao do posljednjeg dana.
Vjerovao je da novinarstvo može promijeniti nesretni poredak svijeta u koji smo dovedeni. Želio je da piše i pisao je o ljudima koji su uhvaćeni u tu klopku ne bi li im pomogao da pronađu izlaz iz nje. Ako pomogne njima, čvrsto je vjerovao, svi zajedno još uvijek imamo neke šanse. Bio je borac starog kova, onog tipa u kakve smo vjerovali u djetinjstvu. Jako je malo takvih novinara ostalo u Bosni i Hercegovini. Nepodnošljivo malo.
Bilo je lijepo imati prijatelja kao što je Ekrem. I tu je bio starog kova. Pravi drug, uz kakve se čovjek osjeća sigurno, jer zna da će biti blizu kada je najgore. Vjerovali smo u njega, koliko su mu vjerovali i junaci njegovih tekstova.
Neka ti je rahmet dobri druže. Zauvijek ćemo te se sjećati.
">