IRB – INVESTIRANJE U RAZVOJ BOBARA: Šest miliona za hartije bez vrijednosti

Republika Srpska ekonomski je na koljenima i pred bankrotom, ali su zato prijatelji predsjednika ovog entiteta Milorada Dodika usred republičkosrpske verzije „američkog sna“ i postaju sve bogatiji i bogatiji. Jedan od njih je i Gavrilo Bobar, poslanik vladajućeg SNSD-a u Narodnoj skupštini RS, vlasnik banke, osiguravajućeg društva i ostalih bobar firmi, koje posluju isključivo u sivoj zoni, što bi pokazala iole ozbiljnija istraga. Međutim, Bobar je napravio izborni rezultat u Semberiji i počašćen je sa šest miliona maraka od gazde ovog entiteta. Pare su skinute sa računa Investiciono-razvojne banke RS, kako se još zove Dodikov šlajpek, i njima su kupljene bezvrijedne dionice Bobar banke, finansijske institucije koja opstaje na tržištu zahvaljujući isključivo činjenici da budžetski korisnici drže sredstva na njenim računima.

STARI SCENARIJ

Cijeli posao umotan je u priču o dokapitalizaciji, verifikovala ga je Komisija za hartije od vrijednosti RS, 29. decembra prošle godine, proglašavajući uspješnom emisiju 3.000 akcija Bobar bake, koje je po cijeni od dvije hiljade maraka po akciji kupila IRB. Transakcija je obložena oblandama o povećanju bilansne mase, sigurnijim poslovanjem, stabilnošću, te još nizom bezsadržajnih opisa. Suštinski, riječ je o nezakonitom poslu u kojem je IRB RS ostala bez šest miliona KM, a od njihovog plasmana u Bobar banku neće zaraditi niti pfeniga. Upravo zbog toga nisu ni angažovane konsultantske kuće koje bi pokazale opravdanost ovog ulaganja. Nije to učinjeno svjesno, jer ne postoji nijedna finansijska institucija koja drži do sebe, a koja bi dala pozitivnu ocjenu ovakvom jednom poslu, iz prostog razloga što dobit Bobar banke nije dovoljna da pokrije nominalnu cijenu akcije.

Ideja o dokapitalizaciji Bobar banke, odnosno davanja miliona maraka Gavrilu Bobaru na lijepe oči i ni za šta više, nije od juče, već je „stara“ nekoliko godina. Nezakoniti i kriminalni veleslalom dokapitalizacije Dodik i Bobar pokušali su odvesti 2008. i 2009. godine, ali su ih u tome spriječili, vjerovali ili ne, uposlenici IRB-a, koji su se uplašili cijelog tog prljavog posla. Tada je bez funkcionerske glave ostao mlađani direktor Investicionorazvojne banke Brane Stupar, koji je bio zadužen za izvršenje ovog krivičnog djela. Stupar je nakon samo osam mjeseci provedenih na funkiji šefa IRB-a naprasno shvatio da sloboda nema cijenu i u aprilu 2009. godine je podnio ostavku na mjesto direktora IRB-a, na šta ga je prisilo Dodik. Stupareva ostavka usvojena je u maju, a interesantno je da je osam mjeseci na tom mjestu proveo i njegov prethodnik Jasminko Jotić, koji je takođe bio izložen Dodikovim monstruoznim zahtjevima za otimačinom novca iz IRB-a. Jotić je i odobrio tri miliona maraka Dodikovom sinu Igoru. Poslije Stupara na čelo IRB-a došao je Bojan Golić, koji je završio u zatvoru zbog malverzacija sa akcijama Medicinske elektronike, o čemu smo detaljno izvještavali. Golić je presuđen na 4 mjeseca zatvora, a koliko će dobiti njegov nasljednik Milenko Pavlović zbog nezakonitog posla sa kupovinom akcija Bobar banke saznaćemo u skoroj budućnosti.

POPUŠTANJE POD PRITISKOM

Šema otimačine narodnog novca obavljena krajem prošle godine istovjetna je pokušajima iz 2008. i 2009. godine. Prvo je Bobar banka donijela odluku da emituje prioritetne akcije i zatražila od IRB-a da ih kupi za nešto više od 11 miliona (sada je to šest miliona KM). Kvaka sa prioritetnim dionicama je u tome da njihov emitent mora isplatiti dividendu kupcu do kraja godine po ugovorenoj stopi. Ona je u ovom slučaju iznosila 8 posto, a visina dividende je trebala biti 680 hiljada maraka. Nakon što se Bobar obratio IRB-u, Dodik je naredio da se posao mora odraditi, premda je to po zakonu nemoguće, pošto IRB nema osnova da dokapitalizuje banke. Pritisak je bio toliko veliki da su nadležni u banci napravili pravilnik i o toj mogućnosti, ali ga nadzorni odbor tada nije usvojio, nakon čega je istekao i rok za otkup akcija, što je Stupara koštalo funkcije. Tada su u IRB-u pokušali da se zaštite od Dodikovih ataka, te su naručili, a i sami uradili stručne analize poslovanja Bobar banke, (koje su u posjedu „Žurnala“), iz kojih je lako zaključiti da je ta finansijska institucija popuno nelikvidna. Najvažniji akcionari banke, poput Bobar osiguranja, bili su, a i sada su, u teškim dubiozama. Tako je ova kuća po osnovu neisplaćenih sudskih presuda bila dužna preko 15 miliona maraka. Danas su ti dugovi još veći. Stručne analize pokazale su da je rejting Bobar banke katastrofalan, kao i njeno cjelokupno poslovanje, te da nema nikakve šanse da isplaćuje obećanu dividendu od 8 posto. Suštinski, Bobar banka je nelikvidna, što potvrđuju svi stručni nalazi u kojima se eksplicitno navodi da se ne kupuju njene prioritetne akcije, jer bi to bilo bacanje para u vjetar. Situacija ni danas nije ništa bolja.

Cijeli posao je tragičan, jer Bobar banka u prethodnom periodu nije mogla da proda nikakve akcije, a tokom 2008. ih je prodala slovom i brojem dvije. Ali zato su preko ove banke plasirani rizični krediti IRB-a,(čitaj „date pare Dodikovim prijateljima“). Tako je, primjera radi, preko Bobar banke firmi „Ranči promet“ iz Gradiške isplaćeno pet miliona maraka. Iza „Rančija“ stoji porodica Željke Dragičević, novoimenovane šefice kabineta premijera Aleksandra Džombića. Dragičevići taj kredit, kao ni druge vrijedne dodatnih 2,5 miliona, uopšte ne otplaćuju. Sve u svemu, RS je ostala bez još šest miliona, koji su samo sitna stavka na ogromnom računu pronevjera i otimačina, što se već odavno mjere stotinama miliona maraka.

(zurnal.info)