ISTOČNA BOSNA POD VODOM: Niko ne može baksuzluka zaustavit

Opštine Goražde, Foča, Ustikolina… u posljednjih nekoliko dana zadesila je prirodna katastrofa, kada se Drina izlila iz korista i poplavila naseljena mjesta. Stotine ljudi iseljeno je iz svojih domova, kuće i prateći objekti dva dana billi su pod vodom. Šteta se još uvijek procjenjuje a stanovnici pokušavaju spasiti što mogu  

U učionici Osnovne škole Vuk Stefanović Karadžić u Novom Goraždu improvizovan je grupni smještaj za stanovnike kojima su posljednje poplave uništile domove. Đačke klupe i stolice nagurane su u uglu sobe jer već tri dana nema nastave. U učionici je u toku sastanak građana sa predstavnicima civilne zaštite i, koliko se može razumjeti iz razgovora, opštine. Promrzli, zabrinuti, u većini slučajeva i gladni, ljudi sjede po vojničkim krevetima sa sivim dekama. Jedan dio njih bijesan je na opštinske vlasti za koje smatraju da ne pružaju dovoljno pomoći:

-Nemojte mi demagogije – urla visoki sijedi čovjek – lagali ste, što niste ljudima odmah rekli da će 1.200 kubika vode naići, a ne 100, 200! A sad tu lažete! Šta ću ja s vašim smještajem, gdje mi je pomoć, šta ću s 40 hiljada kredita koji sam dao za kuću koja sad više ništa ne vrijedi? Pokušaji smirivanja samo ga još više iritiraju pa  vrišti:

 -Jebem vam boga i vlast i opštinu, da vam jebem – odlazi u hodnik odakle se trenutak kasnije čuje lomljava. Udara u lagana drvena vrata na ulazu u školu potpuno probivši drvo, a kasnije i u staklo.Nakon njegovog odlaska nekoliko trenutaka muk, a zatim se mladić na štakama obraća dvojici ljudi u ćošku, koji taj dan predstavljaju svu pomoć i nadu:

-Može li se učiniti išta da se ljudima da po 100 ili 200 maraka, nema hrane, gladni smo, sve nam je voda odnijela.

-Ne može, keša nema! – odgovaraju. Tu večer će, objašnjavaju, biti poslužen prvi obrok a od sutra će svi moći dobiti dva obroka u fabric Žica – jedan od 10 do 12 ujutro i drugi od 16 do 18:

-Večeras večera, pa ćeš jesti, akobogda – odgovaraju mu službenici.Pomoć će stići i u drvima iz Čajniča, ali ovi ljudi ih nemaju gdje ložiti jer se niko od njih još uvijek ne može vratiti u vodom natopljene kuće. Prvi korak bit će i popis za dijeljenje podova jer se oni bivši sada moraju skinuti.

-Sad pričaju a za 15 dana će biti – snalazi se kako znaš. Ima li gdje te civilne zaštite, gdje su ti momci? Piju, ne mogu da stignu. Ima ljudi koji nemaju ništa! Najnevoljnije je sad da se narod smjesti.

Najgore je, ipak, za djecu. Dvije učionice ne pružaju ni minimum uslova za njihov smještaj. Jedan od prisutnih, kojeg zovu  Atomac, ima bebu staru samo 28 dana:

- Ovdje je dovesti ne mogu, odoh tražiti nešto drugo.

Hošafnica u vodi

Procjenjuje se da je više od 200 ljudi iseljeno iz svojih kuća u Goraždu nakon poplava koje su zadesile ovaj grad, ali i mjesta u blizini. Posebno je stradala i Ustikollina, naselje Donje Polje u Foči, Miljevina… U Ustikolini su dan nakon povlačenja vode posljedice katastrofalne. U kući na samom ulazu u naselje, u kojoj su živjeli Ramiza i Uzeir Borovina, blato do koljena.

-Amire, sine, nemoj se šaliti, dubina je, ilov, možeš zaglaviti – opominje Ramiza dječaka koji pokušava da joj pomogne. U blizini je policijska stanica, iz koje veći broj policajaca kroz prozor posmatra Ramizine napore. Voda koja se večer prije povukla sa sobom je odnijela sve njihove vrijednosti, koje ionako nisu bile pretjerane: lančić koji je Ramizi poklonio mladi kolega iz Doma zdravlja u kojem radi, a koji je nedavno umro:

- Otkako je on umro, sve je krenulo naopako, kaže Ramizina uplakana komšinica Saja, čija je kuća pošteđena.

Voda je odnijela i zlatnu veru, ali i svu hranu iz kuće. Ono što je ostalo prljavo je i nejestivo. Ramiza je već u godinama, kao i njen suprug Uzeir. Živjeli su sa sinom. Kada je navečer voda počela nadirati Uzeir se popeo na sprat i nije htio izaći. Iznijeli su ga oko ponoći kad je voda došla do polovine kuće. Iz džepa mu je, žali Ramiza, ispao novčanik, a voda mu je svukla i pulover i odnijela 23 marke, koliko je imao u džepu:

-Voda nam je odnijela i 13 metara drva, i hošafnicu, eno je pluta, a eno pored i štale komšijine.

- Niko nije mogo zaustavit baksuzluka. Ovo nisam mogla zamisliti – očajna je i Saja.

Ramiza i Uzeir smjestili su se na sprat kuće kod poznanika. Nakon što ih je jednom obišla civilna zaštita, ne ostvavši im pritom nikakvu pomoć, drugih nema. Borave u dvije sobe, potpuno neuslovne. Beton, dušek na podu, nemaju hrane, namještaja, odjeće...

- Vruće hrane nismo pojeli nit imamo šta ni na čemu skuhat – kaže bolesni Uzeir. Ramiza kroz suze pokazuje suđe koje je voda poštedjela na podu kuhinje:

-Gledaj mi suda, moja ženo mila. A sad nemam ništa ni da pojedem. Al eto koke sam spasila. Vidi evo jaja, uzmi Sajo – daje ih komšinici – pa skuhaj i vi pojedite, ja nemam na čemu.

-Pa, štaš' jest, skuhaću ti ja – kaže Saja – pa donijet.

-Ma bel šta jedem, neću jaja, Sajo, halal ti bilo.

Njih dvije prijateljice su odavno. Ističu kako im vjera nije ista, ali su kao sestre koje bi jedna s drugom posljednji zalogaj podijelile. I samo zahvaljujući tome ovi ljudi uspijevaju preživjeti. Jer, kako kaže jedan od mještana šapatom, načelnik iz opštine je rekao da nema dinara jednog u toj njihovoj kasi.

Upravo o toj solidarnosti govore i u Novom Goraždu, teško pogođenom poplavama. Jedna od stanovnica, u čijoj je kući noć prije voda došla do polovine zida, kaže kako su komšije preko ceste širom otvorile vrata svojih kuća:

- Evo ova gore komšinica kod Pere Krunića otvorila terasu i zove: 'Ajte svi gore, kuća je otvorena, dođite svi. Niko nikome nije branio da uđe u kuću.

Ona, kao i većina mještana, prvo nije željela izaći iz kuće:

- Vidim došla voda do plastenika, mislim neće, kad dođe sin kaže Bježi. Bilo je 2 ujutro, u momentu su me iznijeli iz kuće, tako je brzo voda došla, ko da je neko goni gore.

Procjenjuje se da će trebati sedmice da se poplavljene kuće isuše i ponovo postanu uslovne za život. Ipak, dosta kuća u ovom dijelu su montažne, pa je pitanje da li će se uopšte moći vratiti u prvobitno stanje. Na izlazu iz grada u velikoj kući muž i žena vješaju suho meso u sušnicu. Dva dana ranije skinuli su ga u strahu od poplave:

- Mi ponovo vješamo meso u sušnicu, pa ako opet dođe, vala neka ga nosi!

(zurnal.info)