Iza premijerove "tajnovitosti" krije se lična korist

Halil Čengić, jedan od najvećih “malih” dioničara Bosnalijeka odlučio je da odgovori premijeru Federacije Nerminu Nikšiću koji je novinaru Žurnala rekao “da nije javnost”. Čengić za Žurnal kaže da, kao vlasnik dionica Bosnalijeka, traži od premijeri da zaštiti male dioničare najveće domaće farmaceutske kompanije.
- Ono njegovo odbijanje – niste vi javnost – vrlo je arogantno kao i izjava “uradit ću ja, vidjet ćete šta ću uraditi, što ja to vama moram kazati”. On očito u tom momentu ne zna šta će uraditi. Ja vjerujem njemu u tom momentu, da on vas nije pročitao. Ja ne vjerujem da on išta čita. Jer da išta prati mogao je vidjeti i moglo ga je zaintrigirati – smatra Čengić koji sebe smatra “javnošću”, na osnovu vlasništva nad dionicama Bosnalijeka: Pa taj Bosnalijek je jedina farmaceutska kuća u BiH, ili najveća. To je strateška firma. On neće ni tu da se miješa u svoj posao. Ne radi se tu više o njegovoj obavezi da štiti vladinu imovinu nego je on kao vlast obavezan da provodi zakone koji štite, između ostalog, male dioničare, jer oko 40 posto Bosnalijeka je u rukama malih dioničara. On je obavezan da omogući zakonske uslove da ti ljudi ostanu dioničari.

Prava javnosti

Žurnalova serija tekstova o Bosnalijeku i objavljivanje razgovora sa Nikšićem izazvali su brojne reakcije, među ostalim i Halila Čengića, vlasnika nekoliko hiljada dionica Bosnalijeka. U Žurnalu smo do sada pisali o Bosnalijekovim prevarama na berzi, preskupim putovanjima lijekova u Rusiju, enormnim primanjima i bogatstvu porodice Arsnalagić koja godinama upravlja kompanijom u kojoj država ima gotovo 20 posto vlasništva. Kada smo o tome željeli razgovarati sa federalnim premijerom Nikšićem odbijeni smo uz objašnjenje da nismo “javnost” i da premijer nije dužan da novinarima objašnjava šta će uraditi ali je ipak obećao da će Bosnalijek biti spašen. Iz Nikšićevog kabineta još uvijek čekamo odgovor na zvanični zahtjev za razgovor o ovome a našim pitanjima dodat ćemo i pitanja dioničara Čengića za kojeg se nadamo da će Nikšiću predstavljati legitimnu “javnost”.
- Ja imam pravo da znam šta se dešava u Bosnalijeku i kao građanin, na stranu moje dionice. Svi mi, građani, imamo prava na osnovu tih 20 posto i apsolutno je van pameti premijerovo ponašanje – objašnjava Čengić koji je i ranije reagovao na ponašanje Vlade i uprave Bosnalijeka: Ja sam stvarno izgubio na tržištu. Nekada je to bilo puno novca, a dobar dio je pao zahvaljujući mešetarima po firmama. Apsolutno je nerealna cijena Bosnalijeka na berzi od osam maraka. Ima jako puno kompanija čija je vrijednost puno veća od vrijednosti dionica ali niko ih ne kupuje. Ljudi bježe od njih jer se boje direktora i nadzornih odbora, a svukud se radi o sprezi direktora i nadzornih odbora.

Čengić za Žurnal kaže da nije zamišljao dioničarstvo samo kao kupovinu i brzu prodaju dionica i da zbog toga nije “ušao na berzu”. Nadao se dividendi ali od toga, prema riječima Edina Arslanagića, nema ništa. Čengić se poziva na Arslanagićevu izjavu da se dividende neće isplaćivati dok se Bosnalijek ne razvije do 1.500 radnika.
- Čovjek koji je onoliko bogatstva skupio vlasniku kaže sačekaj - tebi nema ništa. Pa to je van pameti! Dio tog vlasništva je u vladinim rukama i Vlada kaže “zašto ja moram to tebi reći” - kaže naš sagovornik i dodaje da Arslanagić ima poziciju koje će se teško odreći: Najsretnija okolnost za direktora je da je država vlasnica malo, da ima pokoji fond uz to, i da on sa svojim dionicama upravlja i radi šta hoće. Za to je dokaz Bosnalijek i mnogo drugih firmi gdje je država djelimični vlasnik.

Tajnovite prodaje

Ako Vlada nastavi da toleriše ovakvo ponašanje uprava javnih kompanija ili onih u kojima ima dio vlasništva, stvarna vrijednost bi im se mogla smanjiti, smatra naš sagovornik. U slučaju da Vladi zatreba novac i odluči da proda svoj dio, on će biti daleko manji nego što bi realno trebao biti.
- Vlada pod hitno mora učiniti nešto da se zaustavi svakodnevno djelovanje Arslanagića, nezavisno od prodaje. Ako to ne urade kao školski primjer sve će im firme nastaviti po toj praksi gdje su djelimični ili većinski vlasnici.

Uprava Bosnalijeka do sada je uživala bezrezevrnu podršku Vlade jer se većina odluka Skupštine ove kompanije nije mogla donijeti bez njihove saglasnosti. Kako ova Vlada nije ništa mijenjala očito se i ona ponaša isto, smatra Čengić.

Direktor i rukovodstvo ove farmaceutske kompanije često je istupalo u ime Vlade. Edin Arslanagić javno se protivio ili zastupao prodaju Bosnalijeka, odnosno udjela Federacije, iako zakonski nema nikakav osnov da raspolaže državnim vlasništvom kompanije.
- U zakonu stoji decidno navedeno da je kažnjiva svaka aktivnosti iz dioničkog društva koja utiče na kupca da kupi ili ne kupi firmu. Međutim, direktor Bosnalijeka i predsjednik Nadzornog odbora (Veljko Trivun, op.a.) se hvale kako su spriječili, kako kažu, neprijateljsko preuzimanje Bosnalijeka. Taj predsjednik NO predaje pravo na dva fakulteta u Sarajevu a javno govori kako je spriječio preuzimanje Bosnalijeka. Na stranu to što su radili suprotno interesima vlade i dioničara, radili su suprotno zakonu – smatra Čengić.

Zbog toga on i drugi mali dioničari sa velikim interesovanjem prate kako se Vlada ponaša prema svom udjelu. Čengić se nada da sadašnja Vlada neće smjeti ponoviti greške prošle kao ni prihvatiti manju cijenu dionice od 20 maraka, ukoliko bude prodavala svoj udjel, ali će u svakom slučaju morati prodati svoje dionice u Bosnalijeku. Na osnovu svog dioničarskog iskustva on smatra da berza neće biti pokazatelj “da li se firma može ili ne može dobro prodati”.
- Poslovanje firme, status, vrsta djelatnosti i odnos države prema toj firmi – to prodaje firmu. A država je povećala broj Bosnalijekovih lijekova na esencijalnoj listi a to potencijalni kupac izuzetno cijeni – objašnjava Čengić i nada se da će proces prodaje državnog udjela ovaj put biti transparentniji u odnosu na dosadašnje tajno pregovaranje sa kupcem: Iza svake tajnosti se nešto krije, to smo iskusili do sada. Sve što se tajilo... iz te tajnosti nas je nešto pogodilo. Ako sada postoje kontakti Vlade sa bilo kim, a da to nije transparentno, onda je to samo u nečiju ličnu korist, bez daljnjeg!

Ono što Vlada nikako ne bi smjela zaboraviti kada se bavi Bosnalijekom je povezanost ove kompanije sa najvažnijim resursom koga imamo – zdravljem ljudi. Bilo da se radi o prodaji dionica ili istraživanja enormnih zarada i imovine uprave, “javnost” bi trebala biti na prvom mjestu.

(zurnal.info)