U BiH još 2.550 porodica živi u kolektivnom smještaju. Pred izbore, vlast ih se ponovo sjetila pa ih posjećuje uz pratnju kamera. Činjenica je ipak da nisu ispunili nijedno obećanje dato ovim nesretnim ljudima pred oktobarske izbore 2006.
U izbjegličkom naselju u bivšoj kasarni Slaviša Vajner Čiča u Lukavici još uvijek živi 21 porodica. Iako je od rata prošlo 15 godina,a a javnosti itekako poznato u kakvim uslovima ovi ljudi žive, čini se da će i sljedeću zimu dočekati na istom mjestu. U blizini se pravi zgrada za smještaj ovih porodica, ali prije kraja godine neće biti završena. Zbog toga se stanari već pribojavaju kako će izgledati zima koja stiže, a neki tvrde kako smještaj ipak neće dobiti baš svi. Trenutno ove porodice žive u dvije zgrade. Prva od njih, koja se vidi sa ulice, u toliko je lošem stanju da je teško povjerovati da u njoj neko živi. Zbog toga potpuno nestvarno djeluje kada se na vratima iza gomile korova i polupanih stakala pojavi petogodišnji dječak. Zoran se rodio u obližnjoj kasindolskoj bolnici i za drugi dom osim bivše kasarne ne zna. Njegov otac je u kasarni već 15 godina a majka šest. Tu su i počeli zajednički život. Jedino dijete u ovoj zgradi, mali Zoran željan je društva. Vrijeme provodi dovlačeći konzerve i stare metalne olupine s majkom:
- Tražim limenke, bolje nego da kradem – kaže zrelo.
- Komšiji koji odlazi niz put dobaciju:
- Bolje i ti radi, nemoj tražit po selu!
Smrad koji se širi zgradom po vrućini dopire od prave deponije koja se nalazi ispod stepenica. Dva mala psa rove po smeću. Na zvižduk izlijeću iz smeća i trče Zoranu:
- A moraš doći da vidiš kako mi se maca omacila. Jedno je mače rodila. Hoćeš li mi opet doći? I paket da mi doneseš.
Na pitanje šta bi volio da bude u paketu kaže:
- Riže mi donesi. I kroma – misli na makarone.
- Ma kakve riže, bolan, dovde mi je riže – majka pravi pokret rukom ispod vrata.
U unutrašnjosti zgrade prava deponija.
Jedan od stanara koji ne želi reći svoje ime objašnjava:
- Ovo ovdje nam je kupatilo – pokazuje na prostoriju koja asocira na sve samo ne na higijenu.
Razvaljena drvena vrata ne skrivaju posivjele čučavce. Po podovima plastična crijeva, veliki, nekad bijeli umivaonici, i razbijena ogledala. Baš iz te prostorije Zoranova majka donosi vodu u plastičnu banjicu kako bi dječaka okupala u prostoriji u kojoj žive. Iako ima zdravstvenih problema, a socijalni radnici i ljekari su upoznati s tim, niko se nije potrudio Zorana izvesti iz kolektivnog centra.
Naš vodič ne želi razgovarati jer kaže da od novinara nema baš neke koristi. Više pomoći očekuju od vlasti. Nekoliko dana prije naše posjete u Čiču je dolazio i Siniša Dodik iz SNSD-a. Slutim da ga naš sagovornik, u centru već 15 godina, simpatiše:
- Naći će se već neko za koga ću glasati – sjedi na stepenicama ispred kasarne.
Prekrstio je noge pa su u prvom planu uništene cipele, s odlijepljenim đonom koji se jedva drži uz gornji dio - đon, rupa, pa cipela:
- Ima tu izbora, da znaš.
Rašo i Elena
Od ove zgrade se pravom šikarom prolazi do susjedne. U njoj živi sedam porodica. Djece je dvoje – trogodišnji Rašo i njegova sestra Elena, koja je šesti razred osnovne škole Sveti Sava u Lukavici. Žive s majkom i bakom, zahvaljući čijoj penziji i preživljavaju. U kući uredno i skormno. U ćošku lutke i polomljeni autić:
- Sa'će Farma – kaže im Zoran.
- Ama, počela ti je Farma, ja gledala sinoć – smije se Elena.
U blizini je travnjak sa polomljenom klupom i zgarištem neke stare paljevine. Kažu da im je to dječije igralište.
Većina ovih ljudi u centar Čiča došla je još prije deset i više godina. Za boravak u ovim zgradama plaćaju režije, a u neposrednoj blizini gradi se zgrada u kojoj će neki od njih dobiti stan:
- Pa da konačno živimo ko ljudi a ne ko životinje, kako Bog zapovijeda. A Bog nas je stvorio, Bog nas i rastvara – nabraja Zoranova majka.
O posjeti stranačkih kadrova prije nekoliko dana svjedoče i poderani leci ispred. Obećali su svašta, pa se stanari nadaju da će to i ispuniti: - Vlada je dobra, vlada nam pomaže – kaže jedan od stanara na pitanje je li ljut na vlast koja ga nikada nije izbavila iz kasarne:
-Ali dosta je više i vas novinara – zalupio je vrata. U kasarni je već 15 godina.
Nemar političkih partija
Baš negdje u ovo vrijeme prije četiri godine političke partije u BiH potpisale su Platformu izbjeglica, raseljenih lica i povratnika 2006-2010. Pred tadašnje izbore potpisnici su obećali da će, između ostalog, vratiti izbjeglice kućama i okončati “decenijsku agoniju”. U međuvremenu, “decenijska agonija” pretvorena je u petnaestogodišnju. Prema rezultatima analize ankete o ostvarenju Platforme izbjgelica, raseljenih lica i povratnika za izbore 2010. Unije za održivi povratak BiH, rezultati stranaka na vlasti u njenom ostvarenju su LOŠI. Nijedan pojedinačni zahtjev nije ispunjen u zadovoljavajućoj mjeri a većina nije ispunjena ni djelimično.
Potpisnici Platforme su: SDA, GDS, BPS, HSS, NHI, SPRS, Partija udruženih penzionera RS, PDPRS, Narodna stranka Radom za boljitak, Zavičajni socijaldemokrati, HDU, HDZBiH, SBiH, BOSS, LDS, A-SDA.
Ovim partijama Unija je uputila anketne materijale i zahtjev za dostavljenje podataka o rezultatima postignutim u protekle četiri godine. Neke od njih, nimalo se ne stideći svojih neostvarenih obećanja, nisu se udostojile čak ni odgovoriti na pitanja Unije. Tako Stranka za BiH, LDS, BOSS i A-SDA nisu dostavile nikakve odgovore na zahtjeve Unije.
Poražavajuća je činjenica da na ovaj zahtjev nije odgovorila Stranka za BiH, čiji je potpredsjednik Safet Halilović trenutni ministar upravo za pitanja raseljenih i izbjeglih lica.
“Još jednom koristimo priliku da javno pozovemo političke partije potpisnice Platforme na njihovu obavezu da daju odgovore za ono što su radile u protekle četiri godine. Poznato je da je najveći procenat glasačkog tijela iz redova izbjeglica, raseljenih lica i povratnika”, pozvali su iz Unije ali odgovora nije bilo.
U Analizi Unije navodi se kako se može zaključiti da “stranke nisu ispunile svoja predizborna obećanja kako u vezi svakog pojedinačnog zahtjeva, tako i Platforme u cjelini.”
Neispunjena obećanja vlasti
Prema anketi provedenoj u mjesnim zajednicama za potrebe Analize, zaključuje se da nijedna preuzeta obaveza nije ispunjena:
1. Realizacija ANEX-a IV, VI, VII
2. Zaustavljanje korupcije i kriminala u oblasti rekonstrukcije i obnove
Da su stranke održale obećanje o smanjenju kriminala u oblasti rekonstrukcije i obnove stambenih objekata prognanika smatra samo 6 (2%) mjesnih zajednica, dok 143 (48%) mjesne zajednice smatraju da obećanja nisu održana.
3. Obnova 40.000 stambenih jedinica za povratnike – beskućnike i izvršavanje obeštećenja za uništenu imovinu
4. Zapošljavanje 100.000 izbjeglica, raseljenih lica i povratnika
5. Implementacija Ustavnih amandmana o konstitutivnosti naroda
6. Donošenje jedinstvenih Zakona socijalne i zdravstvene zaštite na nivou BiH
7. Uvođenje Ministarstva za dijasporu BiH i promjena Zakona o državljanstvu
8. Dovršenje reforme obrazovnog sistema u BiH
9. Izmjena izbornog Zakona uvođenjem izborne jedinice za dijasporu
Činjenice:
U BiH još 2550 porodica živi u kolektivnom smještaju.
Zaposleno je samo 1 posto povratnika.
47.000 je nezbrinutih porodica.
2.700 domaćinstava još uvijek je bez električne energije.l
(zurnal.info)">U BiH još 2.550 porodica živi u kolektivnom smještaju. Pred izbore, vlast ih se ponovo sjetila pa ih posjećuje uz pratnju kamera. Činjenica je ipak da nisu ispunili nijedno obećanje dato ovim nesretnim ljudima pred oktobarske izbore 2006.
U izbjegličkom naselju u bivšoj kasarni Slaviša Vajner Čiča u Lukavici još uvijek živi 21 porodica. Iako je od rata prošlo 15 godina,a a javnosti itekako poznato u kakvim uslovima ovi ljudi žive, čini se da će i sljedeću zimu dočekati na istom mjestu. U blizini se pravi zgrada za smještaj ovih porodica, ali prije kraja godine neće biti završena. Zbog toga se stanari već pribojavaju kako će izgledati zima koja stiže, a neki tvrde kako smještaj ipak neće dobiti baš svi. Trenutno ove porodice žive u dvije zgrade. Prva od njih, koja se vidi sa ulice, u toliko je lošem stanju da je teško povjerovati da u njoj neko živi. Zbog toga potpuno nestvarno djeluje kada se na vratima iza gomile korova i polupanih stakala pojavi petogodišnji dječak. Zoran se rodio u obližnjoj kasindolskoj bolnici i za drugi dom osim bivše kasarne ne zna. Njegov otac je u kasarni već 15 godina a majka šest. Tu su i počeli zajednički život. Jedino dijete u ovoj zgradi, mali Zoran željan je društva. Vrijeme provodi dovlačeći konzerve i stare metalne olupine s majkom:
- Tražim limenke, bolje nego da kradem – kaže zrelo.
- Komšiji koji odlazi niz put dobaciju:
- Bolje i ti radi, nemoj tražit po selu!
Smrad koji se širi zgradom po vrućini dopire od prave deponije koja se nalazi ispod stepenica. Dva mala psa rove po smeću. Na zvižduk izlijeću iz smeća i trče Zoranu:
- A moraš doći da vidiš kako mi se maca omacila. Jedno je mače rodila. Hoćeš li mi opet doći? I paket da mi doneseš.
Na pitanje šta bi volio da bude u paketu kaže:
- Riže mi donesi. I kroma – misli na makarone.
- Ma kakve riže, bolan, dovde mi je riže – majka pravi pokret rukom ispod vrata.
U unutrašnjosti zgrade prava deponija.
Jedan od stanara koji ne želi reći svoje ime objašnjava:
- Ovo ovdje nam je kupatilo – pokazuje na prostoriju koja asocira na sve samo ne na higijenu.
Razvaljena drvena vrata ne skrivaju posivjele čučavce. Po podovima plastična crijeva, veliki, nekad bijeli umivaonici, i razbijena ogledala. Baš iz te prostorije Zoranova majka donosi vodu u plastičnu banjicu kako bi dječaka okupala u prostoriji u kojoj žive. Iako ima zdravstvenih problema, a socijalni radnici i ljekari su upoznati s tim, niko se nije potrudio Zorana izvesti iz kolektivnog centra.
Naš vodič ne želi razgovarati jer kaže da od novinara nema baš neke koristi. Više pomoći očekuju od vlasti. Nekoliko dana prije naše posjete u Čiču je dolazio i Siniša Dodik iz SNSD-a. Slutim da ga naš sagovornik, u centru već 15 godina, simpatiše:
- Naći će se već neko za koga ću glasati – sjedi na stepenicama ispred kasarne.
Prekrstio je noge pa su u prvom planu uništene cipele, s odlijepljenim đonom koji se jedva drži uz gornji dio - đon, rupa, pa cipela:
- Ima tu izbora, da znaš.
Rašo i Elena
Od ove zgrade se pravom šikarom prolazi do susjedne. U njoj živi sedam porodica. Djece je dvoje – trogodišnji Rašo i njegova sestra Elena, koja je šesti razred osnovne škole Sveti Sava u Lukavici. Žive s majkom i bakom, zahvaljući čijoj penziji i preživljavaju. U kući uredno i skormno. U ćošku lutke i polomljeni autić:
- Sa'će Farma – kaže im Zoran.
- Ama, počela ti je Farma, ja gledala sinoć – smije se Elena.
U blizini je travnjak sa polomljenom klupom i zgarištem neke stare paljevine. Kažu da im je to dječije igralište.
Većina ovih ljudi u centar Čiča došla je još prije deset i više godina. Za boravak u ovim zgradama plaćaju režije, a u neposrednoj blizini gradi se zgrada u kojoj će neki od njih dobiti stan:
- Pa da konačno živimo ko ljudi a ne ko životinje, kako Bog zapovijeda. A Bog nas je stvorio, Bog nas i rastvara – nabraja Zoranova majka.
O posjeti stranačkih kadrova prije nekoliko dana svjedoče i poderani leci ispred. Obećali su svašta, pa se stanari nadaju da će to i ispuniti: - Vlada je dobra, vlada nam pomaže – kaže jedan od stanara na pitanje je li ljut na vlast koja ga nikada nije izbavila iz kasarne:
-Ali dosta je više i vas novinara – zalupio je vrata. U kasarni je već 15 godina.
Nemar političkih partija
Baš negdje u ovo vrijeme prije četiri godine političke partije u BiH potpisale su Platformu izbjeglica, raseljenih lica i povratnika 2006-2010. Pred tadašnje izbore potpisnici su obećali da će, između ostalog, vratiti izbjeglice kućama i okončati “decenijsku agoniju”. U međuvremenu, “decenijska agonija” pretvorena je u petnaestogodišnju. Prema rezultatima analize ankete o ostvarenju Platforme izbjgelica, raseljenih lica i povratnika za izbore 2010. Unije za održivi povratak BiH, rezultati stranaka na vlasti u njenom ostvarenju su LOŠI. Nijedan pojedinačni zahtjev nije ispunjen u zadovoljavajućoj mjeri a većina nije ispunjena ni djelimično.
Potpisnici Platforme su: SDA, GDS, BPS, HSS, NHI, SPRS, Partija udruženih penzionera RS, PDPRS, Narodna stranka Radom za boljitak, Zavičajni socijaldemokrati, HDU, HDZBiH, SBiH, BOSS, LDS, A-SDA.
Ovim partijama Unija je uputila anketne materijale i zahtjev za dostavljenje podataka o rezultatima postignutim u protekle četiri godine. Neke od njih, nimalo se ne stideći svojih neostvarenih obećanja, nisu se udostojile čak ni odgovoriti na pitanja Unije. Tako Stranka za BiH, LDS, BOSS i A-SDA nisu dostavile nikakve odgovore na zahtjeve Unije.
Poražavajuća je činjenica da na ovaj zahtjev nije odgovorila Stranka za BiH, čiji je potpredsjednik Safet Halilović trenutni ministar upravo za pitanja raseljenih i izbjeglih lica.
“Još jednom koristimo priliku da javno pozovemo političke partije potpisnice Platforme na njihovu obavezu da daju odgovore za ono što su radile u protekle četiri godine. Poznato je da je najveći procenat glasačkog tijela iz redova izbjeglica, raseljenih lica i povratnika”, pozvali su iz Unije ali odgovora nije bilo.
U Analizi Unije navodi se kako se može zaključiti da “stranke nisu ispunile svoja predizborna obećanja kako u vezi svakog pojedinačnog zahtjeva, tako i Platforme u cjelini.”
Neispunjena obećanja vlasti
Prema anketi provedenoj u mjesnim zajednicama za potrebe Analize, zaključuje se da nijedna preuzeta obaveza nije ispunjena:
1. Realizacija ANEX-a IV, VI, VII
2. Zaustavljanje korupcije i kriminala u oblasti rekonstrukcije i obnove
Da su stranke održale obećanje o smanjenju kriminala u oblasti rekonstrukcije i obnove stambenih objekata prognanika smatra samo 6 (2%) mjesnih zajednica, dok 143 (48%) mjesne zajednice smatraju da obećanja nisu održana.
3. Obnova 40.000 stambenih jedinica za povratnike – beskućnike i izvršavanje obeštećenja za uništenu imovinu
4. Zapošljavanje 100.000 izbjeglica, raseljenih lica i povratnika
5. Implementacija Ustavnih amandmana o konstitutivnosti naroda
6. Donošenje jedinstvenih Zakona socijalne i zdravstvene zaštite na nivou BiH
7. Uvođenje Ministarstva za dijasporu BiH i promjena Zakona o državljanstvu
8. Dovršenje reforme obrazovnog sistema u BiH
9. Izmjena izbornog Zakona uvođenjem izborne jedinice za dijasporu
Činjenice:
U BiH još 2550 porodica živi u kolektivnom smještaju.
Zaposleno je samo 1 posto povratnika.
47.000 je nezbrinutih porodica.
2.700 domaćinstava još uvijek je bez električne energije.l
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Arhiva
IZBJEGLICE: Zaboravljene porodice u bivšoj kasarni
U BiH još 2.550 porodica živi u kolektivnom smještaju. Pred izbore, vlast ih se ponovo sjetila pa ih posjećuje uz pratnju kamera. Činjenica je ipak da nisu ispunili nijedno obećanje dato ovim nesretnim ljudima pred oktobarske izbore 2006.
U izbjegličkom naselju u bivšoj kasarni Slaviša Vajner Čiča u Lukavici još uvijek živi 21 porodica. Iako je od rata prošlo 15 godina,a a javnosti itekako poznato u kakvim uslovima ovi ljudi žive, čini se da će i sljedeću zimu dočekati na istom mjestu. U blizini se pravi zgrada za smještaj ovih porodica, ali prije kraja godine neće biti završena. Zbog toga se stanari već pribojavaju kako će izgledati zima koja stiže, a neki tvrde kako smještaj ipak neće dobiti baš svi. Trenutno ove porodice žive u dvije zgrade. Prva od njih, koja se vidi sa ulice, u toliko je lošem stanju da je teško povjerovati da u njoj neko živi. Zbog toga potpuno nestvarno djeluje kada se na vratima iza gomile korova i polupanih stakala pojavi petogodišnji dječak. Zoran se rodio u obližnjoj kasindolskoj bolnici i za drugi dom osim bivše kasarne ne zna. Njegov otac je u kasarni već 15 godina a majka šest. Tu su i počeli zajednički život. Jedino dijete u ovoj zgradi, mali Zoran željan je društva. Vrijeme provodi dovlačeći konzerve i stare metalne olupine s majkom:
- Tražim limenke, bolje nego da kradem – kaže zrelo.
- Komšiji koji odlazi niz put dobaciju:
- Bolje i ti radi, nemoj tražit po selu!
Smrad koji se širi zgradom po vrućini dopire od prave deponije koja se nalazi ispod stepenica. Dva mala psa rove po smeću. Na zvižduk izlijeću iz smeća i trče Zoranu:
- A moraš doći da vidiš kako mi se maca omacila. Jedno je mače rodila. Hoćeš li mi opet doći? I paket da mi doneseš.
Na pitanje šta bi volio da bude u paketu kaže:
- Riže mi donesi. I kroma – misli na makarone.
- Ma kakve riže, bolan, dovde mi je riže – majka pravi pokret rukom ispod vrata.
U unutrašnjosti zgrade prava deponija.
Jedan od stanara koji ne želi reći svoje ime objašnjava:
- Ovo ovdje nam je kupatilo – pokazuje na prostoriju koja asocira na sve samo ne na higijenu.
Razvaljena drvena vrata ne skrivaju posivjele čučavce. Po podovima plastična crijeva, veliki, nekad bijeli umivaonici, i razbijena ogledala. Baš iz te prostorije Zoranova majka donosi vodu u plastičnu banjicu kako bi dječaka okupala u prostoriji u kojoj žive. Iako ima zdravstvenih problema, a socijalni radnici i ljekari su upoznati s tim, niko se nije potrudio Zorana izvesti iz kolektivnog centra.
Naš vodič ne želi razgovarati jer kaže da od novinara nema baš neke koristi. Više pomoći očekuju od vlasti. Nekoliko dana prije naše posjete u Čiču je dolazio i Siniša Dodik iz SNSD-a. Slutim da ga naš sagovornik, u centru već 15 godina, simpatiše:
- Naći će se već neko za koga ću glasati – sjedi na stepenicama ispred kasarne.
Prekrstio je noge pa su u prvom planu uništene cipele, s odlijepljenim đonom koji se jedva drži uz gornji dio - đon, rupa, pa cipela:
- Ima tu izbora, da znaš.
Rašo i Elena
Od ove zgrade se pravom šikarom prolazi do susjedne. U njoj živi sedam porodica. Djece je dvoje – trogodišnji Rašo i njegova sestra Elena, koja je šesti razred osnovne škole Sveti Sava u Lukavici. Žive s majkom i bakom, zahvaljući čijoj penziji i preživljavaju. U kući uredno i skormno. U ćošku lutke i polomljeni autić:
- Sa'će Farma – kaže im Zoran.
- Ama, počela ti je Farma, ja gledala sinoć – smije se Elena.
U blizini je travnjak sa polomljenom klupom i zgarištem neke stare paljevine. Kažu da im je to dječije igralište.
Većina ovih ljudi u centar Čiča došla je još prije deset i više godina. Za boravak u ovim zgradama plaćaju režije, a u neposrednoj blizini gradi se zgrada u kojoj će neki od njih dobiti stan:
- Pa da konačno živimo ko ljudi a ne ko životinje, kako Bog zapovijeda. A Bog nas je stvorio, Bog nas i rastvara – nabraja Zoranova majka.
O posjeti stranačkih kadrova prije nekoliko dana svjedoče i poderani leci ispred. Obećali su svašta, pa se stanari nadaju da će to i ispuniti: - Vlada je dobra, vlada nam pomaže – kaže jedan od stanara na pitanje je li ljut na vlast koja ga nikada nije izbavila iz kasarne:
-Ali dosta je više i vas novinara – zalupio je vrata. U kasarni je već 15 godina.
Nemar političkih partija
Baš negdje u ovo vrijeme prije četiri godine političke partije u BiH potpisale su Platformu izbjeglica, raseljenih lica i povratnika 2006-2010. Pred tadašnje izbore potpisnici su obećali da će, između ostalog, vratiti izbjeglice kućama i okončati “decenijsku agoniju”. U međuvremenu, “decenijska agonija” pretvorena je u petnaestogodišnju. Prema rezultatima analize ankete o ostvarenju Platforme izbjgelica, raseljenih lica i povratnika za izbore 2010. Unije za održivi povratak BiH, rezultati stranaka na vlasti u njenom ostvarenju su LOŠI. Nijedan pojedinačni zahtjev nije ispunjen u zadovoljavajućoj mjeri a većina nije ispunjena ni djelimično.
Potpisnici Platforme su: SDA, GDS, BPS, HSS, NHI, SPRS, Partija udruženih penzionera RS, PDPRS, Narodna stranka Radom za boljitak, Zavičajni socijaldemokrati, HDU, HDZBiH, SBiH, BOSS, LDS, A-SDA.
Ovim partijama Unija je uputila anketne materijale i zahtjev za dostavljenje podataka o rezultatima postignutim u protekle četiri godine. Neke od njih, nimalo se ne stideći svojih neostvarenih obećanja, nisu se udostojile čak ni odgovoriti na pitanja Unije. Tako Stranka za BiH, LDS, BOSS i A-SDA nisu dostavile nikakve odgovore na zahtjeve Unije.
Poražavajuća je činjenica da na ovaj zahtjev nije odgovorila Stranka za BiH, čiji je potpredsjednik Safet Halilović trenutni ministar upravo za pitanja raseljenih i izbjeglih lica.
“Još jednom koristimo priliku da javno pozovemo političke partije potpisnice Platforme na njihovu obavezu da daju odgovore za ono što su radile u protekle četiri godine. Poznato je da je najveći procenat glasačkog tijela iz redova izbjeglica, raseljenih lica i povratnika”, pozvali su iz Unije ali odgovora nije bilo.
U Analizi Unije navodi se kako se može zaključiti da “stranke nisu ispunile svoja predizborna obećanja kako u vezi svakog pojedinačnog zahtjeva, tako i Platforme u cjelini.”
Neispunjena obećanja vlasti
Prema anketi provedenoj u mjesnim zajednicama za potrebe Analize, zaključuje se da nijedna preuzeta obaveza nije ispunjena:
1. Realizacija ANEX-a IV, VI, VII
2. Zaustavljanje korupcije i kriminala u oblasti rekonstrukcije i obnove
Da su stranke održale obećanje o smanjenju kriminala u oblasti rekonstrukcije i obnove stambenih objekata prognanika smatra samo 6 (2%) mjesnih zajednica, dok 143 (48%) mjesne zajednice smatraju da obećanja nisu održana.
3. Obnova 40.000 stambenih jedinica za povratnike – beskućnike i izvršavanje obeštećenja za uništenu imovinu
4. Zapošljavanje 100.000 izbjeglica, raseljenih lica i povratnika
5. Implementacija Ustavnih amandmana o konstitutivnosti naroda
6. Donošenje jedinstvenih Zakona socijalne i zdravstvene zaštite na nivou BiH
7. Uvođenje Ministarstva za dijasporu BiH i promjena Zakona o državljanstvu
8. Dovršenje reforme obrazovnog sistema u BiH
9. Izmjena izbornog Zakona uvođenjem izborne jedinice za dijasporu
Činjenice:
U BiH još 2550 porodica živi u kolektivnom smještaju.
Zaposleno je samo 1 posto povratnika.
47.000 je nezbrinutih porodica.
2.700 domaćinstava još uvijek je bez električne energije.l
U BiH još 2.550 porodica živi u kolektivnom smještaju. Pred izbore, vlast ih se ponovo sjetila pa ih posjećuje uz pratnju kamera. Činjenica je ipak da nisu ispunili nijedno obećanje dato ovim nesretnim ljudima pred oktobarske izbore 2006.
Od ove zgrade se pravom šikarom prolazi do susjedne. U njoj živi sedam porodica. Djece je dvoje – trogodišnji Rašo i njegova sestra Elena, koja je šesti razred osnovne škole Sveti Sava u Lukavici. Žive s majkom i bakom, zahvaljući čijoj penziji i preživljavaju. U kući uredno i skormno. U ćošku lutke i polomljeni autić:
